Svašta me privlači

Lovro Stipčević nagradu je primio za skladbu Cataplexis koju je praizveo Simfonijski orkestar HRT-a / Foto Cantus  / snimio Matej Grgić

Dragi Lovro, prije svega čestitke na prestižnoj nagradi. Šulekova nagrada advent je mladog skladatelja na velikoj sceni.

Počašćen sam nagradom, i to upravo sa skladbom koja mi je donijela praizvedbu u Velikoj dvorani Lisinski! Osjećam veliku zahvalnost što je struka prepoznala moju skladbu. Mogu samo reći da ću i dalje nastojati stvarati kvalitetna djela – a ovakva priznanja velik su mi vjetar u leđa.

Nagradu si primio za skladbu Cataplexis. Djelo se brusilo na radionicama za studente kompozicije pod vodstvom Pascala Rophéa. Kad maestro Rophé upre prstom u nekog, to ima težinu...

Velika mi je čast što sam to mogao doživjeti kao student. Bilo mi je prekrasno surađivati s maestrom i orkestrom. Smatram da su radionice HRT-a izuzetno važne, jer mladim skladateljima pružaju praktično iskustvo koje je rijetko dostupno na tako profesionalnoj razini. Takva iskustva pomažu mladom skladatelju da dobije jasnije smjernice, a ponekad i nove ideje za daljnji razvoj.

Godina 2024. bila je godina „velikog izlaska“ za tebe, ne samo zbog praizvedbe skladbe Cataplexis. Na završetku studija na zagrebačkoj Akademiji priredio si i cjelovečernji autorski koncert, što nije čest slučaj.

Autorski koncert bio je ujedno i drugi dio diplomskog ispita pod mentorstvom mog profesora kompozicije Vjekoslava Nježića, održan u studiju multimedije na Muzičkoj akademiji. Ideja vodilja bila je obuhvatiti elektronička, elektroakustička i audiovizualna djela te približiti suvremenu elektroničku glazbu publici. Želio sam predstaviti i neka djela koja zbog slabije tehničke opremljenosti pojedinih dvorana ranije nisu mogla biti izvođena. Velika je vrijednost imati tako vrhunski opremljen studio na zagrebačkoj Akademiji.

I sad, nakon Šuleka – što dalje?

Slijedi više izvedbi koje su se „kuhale“ tijekom protekle godine.

Jedna je već održana – i vrlo je uspjela.

Da, riječ je o plesnoj produkciji pod naslovom Next, premijerno predstavljenoj u HNK-u u Varaždinu, a zatim i u Zagrebačkom plesnom centru. Na tom sam projektu radio sa suprugom, također skladateljicom, Sarom Jakopović, a ovo nam je već treći projekt posvećen suvremenom plesu. Produkcija je nastala suradnjom Yellowbiz Umjetničkog Kolektiva iz Hrvatske i Cornelia Dance Company iz Italije. Dobili smo vrlo pozitivne reakcije i komentare, pa se nadam da će produkcija zaživjeti na repertoaru.

Druga se odigrala uoči izlaska ovog broja Vijenca.

Točno, 10. ožujka u crkvi sv. Blaža praizvedeno je novo djelo u ciklusu Sfumato – riječ je o skladbi za mješoviti zbor, violončelo i elektroniku. Novo djelo izveo je Zbor HRT-a pod ravnanjem maestra Tomislava Fačinija, dok je solo dionicu violončela interpretirala sjajna Kajana Pačko.

O čemu se u novoj skladbi radi?

Skladba pod naslovom Flux sadrži kraći tekst na starogrčkom jeziku koji je nasumično raspoređen kroz cijelu kompoziciju, a puni smisao dobiva tek na samom kraju. Riječ je o trostavačnom djelu u kojemu je naglasak na istraživanju različitih elektroničkih intervencija te dijalogu između zbora i violončela.

No planova ima još...

Da, tijekom godine planiram i praizvedbu skladbe Dyptich. Riječ je o narudžbi i inicijativi mog dragog kolege, sjajnog virtuoza na violončelu Vida Veljaka. Skladba je napisana za šest violončela, a izvest će je Vid sa svojim studentima s Umjetničke akademije u Splitu.

Tvoje aktivnosti, doduše, ne završavaju skladanjem?

Uz skladanje, bavim se i glazbenom produkcijom na HRT-u gdje među ostalom dovršavam i nadolazeći CD hrvatskih autora. Strast prema zvuku i čarima glazbene produkcije dugujem svojim profesorima Krešimiru Seletkoviću i Vjekoslavu Nježiću. Uz to, od ove akademske godine radim kao naslovni asistent na prvom odsjeku zagrebačke Akademije. Moram reći da imam divne, znatiželjne i marljive studente s kojima je zadovoljstvo raditi.

Za kraj – što bi u skoroj budućnosti volio napisati?

Privlače me različite stvari i radim svašta, a najviše se pronalazim u radu s većim ansamblima, jer je središte mojih umjetničkih interesa istraživanje zvukovnih boja, a komorni je orkestar, primjerice, tu nepresušan izvor. Također, oduvijek me intrigirala i ideja spajanja ansambla ili orkestra s elektronikom.

Planova i izazova, prema tome, ne nedostaje.

Naravno. Volio bih nastaviti uspješne suradnje s kolegama i ansamblima s kojima sam radio, ali se jednako radujem i novim iskustvima i projektima – skladateljskim, produkcijskim i pedagoškim.