SA STUDENTSKIH POLICA

Čitaju i pišu Lorena Ivančić i Kate Kuko, studentice 1. godine diplomskoga studija kroatistike i anglistike

Barbara Baždarić, Pitat ću Hamurabija

Pitat ću Hamurabija četvrta je zbirka pjesama Barbare Baždarić, profesorice engleskog i talijanskog jezika. Već je u naslovu vidljiva interdiskurzivnost – pojam koji se pretapa iz zakonodavnog u poetski diskurs, upotrijebljen ovdje kao metonimija za zakon, pravdu. Treba Hamurabija pitati, ali i preispitati, što nužno uključuje analiziranje vlastitog djelovanja i učinaka tog djelovanja na ljude oko nas. Lirski se subjekt ne pita samo treba li slijediti zakone, nego i tko te zakone postavlja, te jesu li oni uvijek (ili ikad) objektivni. 

Izd. Jesenski i Turk, Zagreb, 2023.

Zbirka je bogata intertekstualnošću, refleksijom, poigravanjem zagradama koje, ovisno o čitanju, proizvode drugačiji doživljaj. Stihove prožimaju zanimljive, na nekim mjestima gotovo ludičke igre riječima, asonance i aliteracije koje naglasak stavljaju na izraz gurajući sadržaj u drugi plan. U pjesme su s lakoćom inkorporirani naslovi djela i imena autora, geografski prostori i još mnogo toga, a neke upućuju i na stvarne osobe. Mnogo je suptilnih i manje suptilnih referenca na pojmove iz raznovrsnih dijelova kulture i književnosti, što zahtijeva obrazovana i upućena, ali isto tako strpljiva i koncentrirana čitatelja ili čitateljicu koji će odvojiti dovoljno vremena da iščitaju pjesnički svijet Barbare Baždarić, riješe postavljene zagonetke i razmrse vješto i dojmljivo zapetljane čvorove te u kojih, bez obzira na njihovu kompleksnost, ne izostaje emocionalna, gotovo tjelesna, reakcija na njezine riječi. (Lorena Ivančić)

Tena Štivičić, Tri zime

Izd. Hena com, Zagreb, 2016.

Nagrađivana drama Tri zime Tene Štivičić na pozadini društveno-političkih promjena prikazuje sudbinu jedne hrvatske obitelji. To čini rascjepkano, nelinearno, preskakivanjem iz jedne godine u drugu, dajući tako uvid u živote likova u 1945, 1990. i 2011. Povijesne prekretnice prate one privatne: ljudi se rađaju i umiru, brakovi se sklapaju i rasklapaju, sestre se svađaju i mire.

Dok se društveno uređenje oko njih radikalno mijenja, zastrašujuće je koliko toga u životu likova zapravo ostaje isto – razni moćnici zadržavaju svoj položaj u društvu, tek ga presvlačeći u skladu s novom ideologijom, a čitateljica u alternirajućim obiteljskim svakodnevicama teško razaznaje jednu tragičnu žensku sudbinu od druge. U jednome se vremenu osjećaji i potrebe žena proglašavaju histerijom i tako ušutkavaju, a u drugome se njihova hrabrost da žive kako žele osuđuje kao abnormalan životni izbor. O svemu se tome raspravlja za obiteljskim stolom, tom i privatnom i društvenom pozornicom koju svaki čas nastanjuju neka nova lica.

Ova drama svoje likove natapa bolom, a iskrenost i autentičnost obiteljskih zbivanja cure sa svake stranice. Tena Štivičić svojim perom ujedno rasplakuje i nasmijava, a kada jednom od svega toga dođete k sebi, niste više sigurni gdje ste – u životu likova ili u vlastitome, jednako bespomoćni pred kretanjem povijesti, jednako zatočeni u korice neke veće priče. Ali barem u društvu dobre knjige! (Kate Kuko)