Reagiranje na Odgovor ravnatelja KIC-a Hrvoja Hribara objavljen u Vijencu br. 834 od 26. veljače 2026.

Primili smo odgovor autora Vladimira Bogdanića na reagiranje ravnatelja KIC-a Hrvoja Hribara (Vijenac br. 834 od 26. veljače) na Bogdanićev tekst Kako je KIC obilježio 60 godina šutnjom (Vijenac br. 833 od 12. veljače). Vladimir Bogdanić u svome odgovoru navodi:

„U svome sam tekstu komentirao tri elementa izložbe. Odnos prema hrvatskom proljeću, odnos prema Vladi Gotovcu i utemeljiteljici ustanove Veri Sarić. Nema niti najmanje dvojbe da svojim Odgovorom ravnatelj KIC-a ne negira moju odlučnu tvrdnju da se hrvatsko proljeće ne spominje na navedenoj izložbi, već da ga se nimalo slučajno Hribarovom tezom o ‘partijskim obračunima’ bukvalno falsificira!“

U kontekstu važnosti Vlade Gotovca za nastanak Galerije Forum, Vladimir Bogdanić navodi da je reagirao jer su u Galeriji Forum „u kojoj bi trajno trebalo njegovati uspomenu na Vladu Gotovca“ bila izložena djela posvećena Josipu Brozu Titu, „njegovu krvniku“.

Bogdanić također navodi da mu je voditelj Galerije Forum Feđa Gavrilović u elektroničkoj komunikaciji uputio poruku podrugljivog i omalovažavajućeg sadržaja.

„Polemizirati s Hribarom o Gotovcu nemoguće mi je jednostavno zato jer sam vrijeme od 1972. do 1989. proveo na način koji je Hribaru nezamisliv. Zadnju večer prije njegova hapšenja proveo sam kod Vlade doma, a prvog jutra kad se vratio iz S. Gradiške bio sam također kod njega. Dolazio u njegovu kuću u vrijeme njegova robijanja i kasnije bio s njim povezan od prvog sastanka prve oporbene stranke u Hrvatskoj, HSLS-a. Odbijam da mi Hribar dijeli lekcije o Crnim jedrima i ostajem zgrožen načinom na koji manipulira. Jednako tako i frazama i metodom kojom portretira moju majku. Odlučno tvrdim da je spominjući Veru Sarić kao prvoborku i revolucionarku otišao još jedan korak dalje. Nakon Karađorđeva 1971. ona je prošla kalvariju najgore vrste, no ovo o prvoborki i revolucionarki mlade djevojke koja 1941. spašava goli život spada u onu vrstu dna preko kojega se u atmosferi današnjih tzv. antifa prelazi kao da je vrijeđati nedužne znak ideološkog čistunstva. Kad se provede duže vrijeme s žrtvama ideološkog terora, drugačije se cijene ljudi i njihove vrline i slabosti.

Iz poštovanja prema žrtvama hrvatskog proljeća i istini o progonima i robijanju u Staroj Gradiški, Vladimir Bogdanić“