Prilozi povijesti zapadne Slavonije

Lipovljanski Ogranak Matice hrvatske u posljednje je vrijeme vrlo aktivan. O tome svjedoči objavljivanje nekoliko knjiga među kojima je i značajno djelo Ivana Gračakovića Zapadna vrata Slavonije - prošlost i mjesno nazivlje lipovljanske općine. U knjizi autor proučava prošlost i mjesno nazivlje područja Općine Lipovljani, odnosno katastarsku općinu Kraljeve Velike, Krivaja, Lipovljana i Piljenica. Autor je sakupio oko 500 mikrotoponima koje je preuzeo iz zemljišnih knjiga, katastarskih planova, topografskih karata, povijesnih izvora i literature, a dio i od kazivača koje je morao posjetiti u njihovim selima.

Izd. OMH u Lipovljanima, Lipovljani, 2025.

Najstarije mjesto u općini je Kraljeva Velika koja se spominje još u 13. stoljeću i spada među najstarije lokalne toponime u zapadnoj Slavoniji. Od 1544. do 1685. veliki feud Kraljeva Velika nalazio se pod osmanlijskom okupacijom u njihovoj administrativnoj jedinici Bosanski sandžak. Sama Kraljeva Velika bila je jedno vrijeme sjedište osmanlijskog kadiluka. Nakon oslobođenja od Turaka starinsko pučanstvo pobjeglo je prije turske okupacije, a sadašnje se povuklo zajedno s Osmanlijama u Bosnu. Na ovo područje dolazi novo stanovništvo, Hrvati iz obližnjeg Posavlja i Polonja. Uz njih se dio Vlaha koji su došli s osmanlijskim okupatorima zadržava i nakon promjene vlasti, što je vrlo značajno jer se tako sačuvao dio stare mikrotoponimije. Od 1872. područje Općine Lipovljani dio je slavonske vojne granice ili Vojne krajine. Tada se doseljavaju novi žitelji, Hrvati iz Hrvatskog zagorja, Prigorja, Like, Gorskog kotara i Turopolja. Propašću slavonskih obiteljskih zadruga krajem 19. st. dolazi do naseljavanja Čeha, Slovaka, Ukrajinaca, Mađara, Nijemaca i Židova.

Autor se suočio s činjenicom da su ratovi, migracije, a poglavito turska osvajanja promijenila i toponimiju, ali ipak nisu u potpunosti izbrisala staro srednjovjekovno nazivlje.

Ivan Gračaković u ovoj je knjizi dokazao odlično vladanje dijelom lingvistike koji se bavi patronimijom, toponimijom i oronimijom. Kako bi „savladao“ gradivo, autor je morao obraditi i povijest navedenih naselja. U pisanju je težio preciznosti i kronološkom iznošenju građe. Stoga se na početku svake jedinice navodi kratka povijest svakog naselja, zatim svakog toponima, hidronima, oronima i antroponima. Sačuvanih 500 pojmova velik je broj s obzirom na dugotrajnu osmanlijsku okupaciju i iseljavanje hrvatskog pučanstva. Prigoda je kazati kako su Hrvati iz velikog posjeda feudalne obitelji Nadaždi, Kraljeva Velika i Međurič, preseljeni u zapadnu Ugarsku gdje je Franjo Nadaždi imao također velike posjede, opustošene u jednom turskom pohodu. Problem za istraživača bilo je i suvremeno „uništavanje“ toponima zbog migracije, deruralizacije, industrijalizacije, a poglavito zbog komasacije odnosno okrupnjavanja zemljišta, regulacija rijeka, izgradnje autoceste i izgradnje ribnjaka. Sve navedeno dovelo je do toga da su mnogi toponimi i hidronimi nestali iz dnevne uporabe i pali u zaborav. Gračaković navodi primjere hidronima Lonja, Pakra, Ilova, Željan i Grabovača te naziva utvrda Ustilonja, Ustipakra, Novska, Jasenovac, Kraljeva Velika i tako dalje.

Ova je knjiga otvorila mogućnost za daljnja istraživanja. Žalosno je da do danas arheološki nije istražena Kraljeva Velika kao ni tvrđave na ušćima Pakre i Lonje.

Svakako treba pohvaliti autorovu upornost. On sam piše: „Proučio sam stotinjak knjiga, časopisa, starih novina, zbornika i drugih publikacija u potrazi za gradivom o prošlosti lipovljanskog kraja.“ Kao zaključak svoga rada navodi kako je svjestan da istraživanja nisu dovršena. Stoga na kraju svoga rada priznaje: „Svjestan sam da nisam saznao i popisao sve mikrotoponime niti obuhvatio sve obitelji koje su živjele ili žive u lipovljanskom kraju. Zbog učestalih migracija i asimilacije ni njihovo zavičajno ili nacionalno podrijetlo nije uvijek točno određeno. To me nije obeshrabrilo u namjeri da svoje istraživanje ukoričim i podastrem sudu lokalne javnosti, a svoja razmatranja podijelim i učinim dostupnim za buduća istraživanja.“

Knjiga Zapadna vrata Slavonije snabdjevena je stručnom literaturom, popisom izvora i vrlo bogatim fotografskim materijalom te preslikom važnih povijesnih dokumenata i karata. Osim toga knjiga je grafički vrlo dobro oblikovana. Ovakvo je djelo bilo vrlo potrebno, a Ivan Gračaković dao je primjer kako se to radi i kako se može raditi.