Kultura je prostor slobode

Ususret šestoj obljetnici zagrebačkog potresa o obnovi kulturne baštine i nizu drugih aktualnih tema iz šireg područja kulture i umjetnosti razgovaramo s ministricom kulture i medija dr. sc. Ninom Obuljen Koržinek.

Snimio Boris Ščitar / PIXSELL

Ove godine navršit će se vaših deset ministarskih godina. Kako gledate na to razdoblje? Je li brzo prošlo?

Čini mi se da je brzo prošlo jer su nas stizale jedna kriza za drugom. Otprilike polovica tog vremena obilježena je kriznim upravljanjem. Govorim o velikim krizama poput pandemije koja je strašno pogodila kulturu. Mislim da smo dobro upravljali tom krizom, koliko se uopće moglo upravljati. Bili smo jedina europska država koja je držala kulturu otvorenom. Potom potres, koji se dogodio gotovo istovremeno. Najteže je stradala kulturna baština i poduzeli smo zaista generacijski poduhvat obnove te kao ministarstvo nadležno za kulturnu baštinu preuzeli najveću odgovornost za obnovu javnih zgrada. Više od petsto javnih zgrada obnavljalo se putem Ministarstva kulture i medija nakon potresa, a obnova je još u punom jeku.

U razgovoru za Vijenac koji smo vodili 2017. rekli ste mi da pitanje zaštite i očuvanja kulturne raznolikosti smatrate ključnim pitanjem za razvoj kulturnih politika brojčano malih država. Je li to za vas i danas ključno pitanje?

Ako kulturnu raznolikost promatramo kao načelo koje s jedne strane podrazumijeva zaštitu raznolikosti izričaja u svim umjetničkim i kulturnim područjima i s druge strane mogućnost publike i naših sugrađana da sudjeluju u raznolikim kulturnim aktivnostima, onda to ostaje jedno od temeljnih načela na kojima se grade kulturne politike. Međutim prijetnje kulturnoj raznolikosti mijenjaju se kako se mijenja vrijeme u kojem živimo. Danas sigurno jedna od najvećih prijetnji dolazi od neetične upotrebe umjetne inteligencije. Nameću se pitanja zaštite, u prvom redu autorskog umjetničkog rada, u kontekstu umjetne inteligencije. Ali načelo ostaje isto.

Svako malo na dnevni red ponovno ispliva pitanje slobode umjetničkog izražavanja s jedne strane i prava na poštovanje vjerskih, moralnih i nacionalnih uvjerenja s druge. Kako promatrate te prijepore, vrlo eksponirane u javnosti?

Moje je duboko uvjerenje da jedno ne isključuje drugo. Poštovanje temeljnih ljudskih prava i sloboda umjetničkog izražavanja vrijednosti su upisane u naš Ustav i svi smo pozvani i dužni čuvati te slobode. S druge strane moje se pravo zaustavlja tamo gdje eventualno ugrožava nekoga drugoga. U tom prostoru, s jedne strane zaštite osobnih prava i sloboda a s druge poštovanja vrijednosti drugoga i uvažavanja različitosti, treba pronaći ravnotežu u uređenom demokratskom društvu. Mislim da to u Hrvatskoj najčešće i postižemo. Nažalost, danas u našem društvu, a to je inaugurirao moj neposredni prethodnik na mjestu ministra, postoje mnogi koji putem kulture potiču ideološke i svjetonazorske sukobe. Osjećam takve totalitarne tendencije i od krajnje desnice i od krajnje ljevice, pri čemu i jedni i drugi imaju ambiciju drugima nametati svoje vrijednosti i stavove. Moramo se tome opirati i kao zajednica i kao društvo. Kultura je prostor slobode. Ona ne pripada niti jednoj ideologiji. Ona nije ni lijeva ni desna. Ona je hrvatska. U hrvatskoj kulturi mora biti prostora za različite svjetonazore, za iskazivanje različitih estetskih ili vrijednosnih pogleda i stavova. Kao Vlada desnog centra, posvećeni smo čuvanju i razvoju takve kulture – one koja poštuje i cijeni baštinu, njeguje nacionalni identitet, istovremeno jamči slobodu izražavanja i ne plaši se različitih estetika. Ne pristajemo na ozračje cenzure, zabrana, manipulacija, prijetnji, poticanja mržnje ili nesnošljivosti prema bilo kojoj društvenoj skupini koja drugačije razmišlja.

U spomenutome razgovoru iz 2017. dosta smo se bavili krizom knjige i nakladništva. Možemo li ustvrditi da se to područje u posljednje vrijeme oporavlja, zahvaljujući i potporama Ministarstva?

To je bila prva velika kriza u svim mojim mandatima koju smo u suradnji sa Zajednicom nakladnika i knjižara uspješno svladali. U tom trenutku urušio se najveći knjižarski lanac Algoritam. Prijetio je da će povući u val stečaja cjelokupno hrvatsko nakladništvo. Brzo smo reagirali i od tada do danas kontinuirano razvijamo i ulažemo u knjigu i nakladništvo. Višestruko smo povećali potpore u svim segmentima knjižnog lanca. Uveli smo i nove poticaje i natječaje. Podržavamo književno stvaralaštvo, u prvom redu autore i prevoditelje izravnim potporama i kroz osiguravanje sredstava za pravo javne posudbe. Uveli smo novi model potpore za izdavanje novih naslova koji je polučio jako dobre rezultate i vidimo stabilan rast i produkciju većeg broja nakladnika srednje veličine kojima odobravamo sredstva za godišnji izdavački program, a ne kao prije za svaki naslov posebno. Ulažemo i u distribuciju, otvoreno je više od dvadeset novih knjižara. Velik broj njih otvoren je i za vrijeme pandemije, mnoge uz naše potpore poduzetnicima u kulturnim i kreativnim industrijama.

Na početku mandata usvojili smo i Nacionalnu strategiju poticanja čitanja, uložili sredstva i pokrenuli brojne nove programe namijenjene poticanju čitanja. Pokrenuli smo projekt Rođeni za čitanje koji provodimo zajedno s pedijatrima. Dakle, krećemo od onih najmlađih dobnih skupina. Tu su i povijesna ulaganja u mrežu knjižnica. Obnovili smo ili izgradili više od trideset knjižnica, a u ovom trenutku još ih je petnaestak u obnovi. Prvi put u neovisnoj Hrvatskoj uspjeli smo pokrenuti sustavno ulaganje u petnaest novih bibliobusa, a u tijeku je i novi natječaj. Uz donošenje novog Zakona o knjižnicama, osigurali smo povećanje sredstava za nabavu knjiga. Pokrenuli smo i nove sajmove knjiga u Osijeku i Splitu, uz mnogo bolje organizirane nastupe na inozemnim sajmovima. Kako bi naši nakladnici na inozemnim sajmovima bolje predstavili hrvatsku književnost, financiramo ogledne prijevode. U ovako brojčano maloj kulturi, uspijevamo nakladništvo kao branšu držati stabilnom s kontinuiranim rastom. To je zajednički uspjeh svih koji djeluju u ovome području.

Spomenuli ste program Rođeni za čitanje i rad s najmlađima. Na tom tragu Ministarstvo je ovu godinu započelo projektima posvećenima djeci i mladima: 15 po 15: cijela Hrvatska čita djeci i Kulturna iskaznica. Kakvi su inicijalni rezultati tih projekata?

Program 15 po 15 zapravo je kampanja poticanja čitanja najmlađima koju smo pokrenuli kao izazov u kontekstu našeg programa Rođeni za čitanje putem kojeg potičemo čitanje od najranije dobi. Cilj izazova bio je da odrasli petnaest dana zaredom po petnaest minuta dnevno čitaju djeci. Podaci su nam pokazali da veliki postotak roditelja vrlo rijetko ili gotovo uopće ne čita svojoj djeci. Istovremeno, posljednjih godina svjedočimo sve većem broju odgoda upisa u prvi razred osnovne škole jer djeca nemaju osnovne psihomotorne sposobnosti. Oni su izloženi ekranima, ne razvijaju svoj mozak i druge vještine koje se stječu čitanjem. Putem nacionalnog programa Rođeni za čitanje koji obuhvaća djecu u rasponu od šestomjesečnih beba do prvašića, roditelji dobivaju na dar slikovnice i što je još važnije, uputu pedijatara o važnosti čitanja. Zanimljivo je da je određeni postotak roditelja u ispitivanjima rekao da njihova djeca ne posjeduju niti jednu slikovnicu pa smo putem tog programa stvorili malu biblioteku od četiri slikovnice koje će tijekom nekoliko godina dobiti svako dijete.

A izazov 15 po 15 iznenadio nas je odazivom i nadmašio sva naša očekivanja. Zaista se cijela Hrvatska uključila u čitanje djeci. Više od 120 tisuća djece bilo je obuhvaćeno programom, odnosno bili su prijavljeni kao oni kojima će se čitati. Sigurna sam da su mnogi nakon tih 15 dana usvojili lijepu naviku čitanja 15 minuta dnevno sa svojom djecom, a naravno planirat ćemo i nove aktivnosti. 

S Kulturnom iskaznicom ciljate na maturante?

Što se tiče Kulturne iskaznice, taj smo projekt najavili u programu Vlade RH za ovaj mandat. Predradnje su trajale godinu i pol. Mladi koji od prvog siječnja ove godine navršavaju osamnaest godina, od sredine travnja moći će koristiti tu iskaznicu, odnosno aplikaciju i dobit će 100 eura s kojima mogu kupiti ulaznicu za kino, kazalište ili muzej, ili knjigu, dakle mogu sudjelovati u različitim kulturnim sadržajima. Ovdje ciljamo na osamnaestogodišnjake kojima, u trenutku kada postanu punoljetni i sami počinju raspolagati svojim vremenom, životom i sredstvima, šaljemo poruku koliko je važno sudjelovati u kulturnim sadržajima. Pokrenuli smo Kulturnu iskaznicu kao pilot-projekt, a nakon analize početnih rezultata razvijat ćemo ga dalje.

Do konca prošle godine objavljeni su rezultati poziva za predlaganje Javnih potreba u kulturi u RH za 2026. Vidimo da su narasli budžeti. U kojim su područjima najveća povećanja i zašto?

To je nešto na čemu sam inzistirala od prve godine svoga mandata. Prije su se rezultati natječaja znali objavljivati u ožujku, travnju, pa i svibnju kad je godina već bila u tijeku. Umjetnici i kulturni djelatnici nisu mogli ništa planirati. Zbog neizvjesnosti oko financiranja, u prvoj polovici godine bilo je puno manje kulturnih sadržaja u odnosu na drugu. Sada svi znaju koja su pravila i rokovi. Imamo relativno mali broj prigovora na naše odluke, što znači da uspijevamo unutar tih kriterija donositi zadovoljavajuće obrazložene odluke. Na početku mog mandata krenuli smo s oko 0,6 % proračuna za kulturu, a sada smo dosegnuli gotovo 2 % državnog proračuna. To su golema povećanja. Naravno, najveća povećanja odnose se na ulaganja u obnovu nakon potresa, ali usporedo s tim povećanjima rasla su kontinuirano iz godine u godinu sredstva za programsko financiranje. Značajno smo reformirali cijeli sustav financiranja.

U kojem smjeru?

Okrupnili smo projekte, ubrzali i olakšali proces prijave jer su sve procedure digitalizirane, što ubrzava i prijave i ugovaranje i izvještavanje. Reformirali smo upravljanje i financiranje javnih ustanova koje su dobile mnogo veću autonomiju. Ističem da smo značajno reformirali više natječaja koji su bili jako usitnjeni, recimo, potporu knjiga gdje su se ranije izdavači javljali pojedinačno sa svakim naslovom. Umjesto dvadeset ili trideset prijava koje su ranije morali ispuniti, sad ispunjavaju samo jedan zahtjev, što je smanjilo broj prenamjena i nerealiziranih programa. To je okrupnjeno i trudimo se svake godine u dijalogu sa strukovnim udrugama i predstavnicima umjetnika i ostalih, unapređivati naše sustave financiranja. Slično je i s natječajima za financiranje programa kazališta, galerija i muzeja koji se prijavljuju s cjelogodišnjim programima. Posebno bih istaknula nacionalna kazališta gdje smo uveli velike promjene pokretanjem projekta K-HNK, konzorcija nacionalnih kazališta.

Smatram da financiranje mora biti transparentno kako bi bilo pravedno. Vrlo rijetko mijenjam odluke kulturnih vijeća i u vrlo niskom postotku. I kada to radim, radim uglavnom zato jer vidim neku širu sliku i cjelinu i mogu usporediti odnose između odluka različitih vijeća. Ali poštujemo autonomiju kulturnih vijeća. Zahvalna sam svim stručnjacima koji žele svoje vrijeme, svoj autoritet i znanje staviti u funkciju dodjele sredstava na takav način.

Spomenuli ste obnovu nakon potresa. Na petu obljetnicu petrinjskog potresa 29. prosinca 2025. održan je i Dan otvorenih vrata obnovljene kulturne baštine. Koliko je u tim krajevima posla na obnovi napravljeno, a koliko još preostaje?

Kao što sam rekla, više od petsto zgrada obnavljali smo ili još uvijek obnavljamo putem Ministarstva kulture i medija, od onih najvećih i najsloženijih poput zagrebačke katedrale, velikih zagrebačkih muzeja poput Mimare, Muzeja za umjetnost i obrt ili Umjetničkog paviljona, preko zgrade Sabora i palače HAZU do nekih manjih, ali jednako važnih i vrijednih, primjerice, pojedinačno zaštićenih kuća u centru Petrinje koje u cijelosti obnavlja Ministarstvo kulture i medija. Mi smo se kao resor prvi organizirali, izradili kvalitetan popis i procjenu šteta. Povukli smo iskustva službe zaštite kulturne baštine iz Domovinskog rata i preuzeli na sebe ne samo obnovu javnih ustanova u kulturi, nego i sve zgrade državne imovine u zaštićenim zonama, dakle zgrade ministarstava, sudova, policijskih uprava, zgrade svih javnih ustanova Grada Zagreba i drugih gradova u okolici, sve kulturne ustanove, zgrade HAZU i, naravno, apsolutno sve sakralne objekte. Financirali smo konstrukcijsku i cjelovitu obnovu u stopostotnom iznosu putem Ministarstva kulture i medija. Sve ono što se vidi u središtu Zagreba i drugih gradova, osim škola, bolnica i fakulteta, a odnosi se na javne zgrade, financirano je putem Ministarstva kulture i medija i moji su kolege proveli sve poslove i procedure vezano za ugovaranje te kontrolu radova i troškova.

Izvor Ministarstvo kulture i medija

Danas sigurno jedna od najvećih prijetnji dolazi od neetične upotrebe umjetne inteligencije /
Kontinuirano razvijamo i ulažemo u sva umjetnička područja / U program 15 po 15: cijela Hrvatska čita djeci bilo je uključeno 120.000 djece / S Kulturnom iskaznicom 18-godišnjaci će od sredine travnja moći kupiti knjigu ili otići u kino, kazalište ili muzej

Tu se uistinu ujedinila cijela struka.

Ne mogu naći dovoljno riječi kojima bih iskazala zahvalnost svim stručnjacima i golemo poštovanje prema tom generacijskom poduhvatu obnove, od građevinskih inženjera projektanata konstrukcije, arhitekata, konzervatora, restauratora, izvođača, voditelja projekata. Potresi se događaju svugdje po svijetu. Teško da će se tamo gdje potres nanese štetu na kulturnoj baštini, planirati obnova, a da se neće učiti na hrvatskim primjerima. Sada, uoči šeste godišnjice zagrebačkog potresa, vidi se da su brzina, ali i stručnost i profesionalizam koji smo mi implementirali neusporedivi, to sada mogu odgovorno reći, s bilo kojim sličnim primjerom u Europi ili svijetu. Sasvim sigurno.

Kako revitalizirati krajeve u kojima se branila domovina, a nikada se nisu potpuno oporavili ni od ratnih stradanja? Onda ih je razorio i potres. S druge strane pitanje je bi li sisačka bolnica, kao i mnoge druge javne zgrade, bile obnovljene da nije bilo potresa. Hoće li ova obnova i autocesta bez naplate cestarine dati uzlet tom kraju?

Ako se gleda politika naše Vlade od prvoga dana, ona je kao prioritetni cilj definirala ravnomjeran regionalni razvoj svih hrvatskih područja. Naš prvi veliki projekt bio je Projekt Slavonija, Baranja, Srijem koji smo pokrenuli kao nacionalni projekt kako bismo stavili naglasak na ulaganje u Slavoniju i tako zaustavili val iseljavanja koji je bio dramatičan, a koji je danas zaustavljen. Sada imamo suprotan trend, naši se građani vraćaju u Slavoniju i u druge dijelove Hrvatske. Kad se dogodio potres, naše su se aktivnosti dodatno usmjerile na područje Banovine, Siska, ali i svih ostalih graničnih područja Korduna, Like i istočnih dijelova Karlovačke županije. To nije samo pitanje vraćanja duga jednom području koje je teško stradalo u Domovinskom ratu, to je pitanje stvaranja perspektive za ostanak, odnosno povratak. Znamo i da je riječ o najosjetljivijem području za sprečavanje ilegalnih migracija. Ne govori se dovoljno često o tome koliko je naša Vlada uložila u sigurnost te najdulje vanjske granice Europske unije. Koristili smo za to i nacionalna i europska sredstva. Osnovni preduvjet za ostanak i naseljavanje jest stvaranje sigurnog okruženja kako bi se potaknula ulaganja u ovaj dio Hrvatske. Kao Vlada, nastavit ćemo provoditi politike poticanja ravnomjernog regionalnog razvoja.

U što je najviše uloženo i u što se planira dalje ulagati?

Ulažemo značajno u prometnu infrastrukturu kako bi pogotovo ti dijelovi, kada govorimo o Banovini i Sisačko-moslavačkoj županiji, postali dostupni. Potiču se investicije, a naravno da je ova povijesna poslijepotresna obnova stvorila i omogućila razvoj infrastrukture kakvu ne bi bilo moguće zamisliti uz redovito nacionalno i europsko financiranje. Međutim, i to treba naglasiti, rokovi za obnovu, posebno za korištenje sredstava iz Fonda solidarnosti EU bili su iznimno kratki. Uspjeli smo, kao Vlada, ta golema sredstva iskoristiti. Nakon toga, svjesno smo odlučili dio sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti usmjeriti ponovno u obnovu i razvoj infrastrukture nakon potresa kako bismo započete projekte završili, tako da smo zapravo ono na što smo imali pravo u zadanim okolnostima iskoristili maksimalno.

Kao što je uvijek slučaj u krizama, zabilježen je golem rast cijena građevinskog materijala, a agresija Rusije na Ukrajinu rezultirala je i rastom cijene energenata. U tim vrlo nepovoljnim ekonomskim, ali i sigurnosnim okolnostima, mi smo do zadnjeg eura sva ta sredstva prvo izborili, a potom ih iskoristili i uložili upravo u regionalni razvoj. Očekujemo i sve veći broj povrataka u ta područja koja su dugo bila područja iz kojih se odlazilo, a sad se u njih dolazi.

I u Zagrebu je pitanje obnove i dalje aktualno. Nedavno je otvorena obnovljena crkva sv. Franje Asiškog s franjevačkim samostanom na Kaptolu, započela je obnova Kina Europa, a nakon pet godina u zagrebačkoj katedrali slavljena je i prva polnoćka. Koliko je posla na obnovi zagrebačke baštine završeno, a koliko je još ostalo? Kakav je tu odnos Grada Zagreba i države?

Mi smo putem Fonda solidarnosti u Zagrebu financirali i započeli obnovu oko 150 objekata. Završen je najveći dio sakralne baštine, više od trideset crkava i samostana na području grada Zagreba. Ostao je dovršetak cjelovite obnove katedrale, a isusovačka bazilika u Palmotićevoj otvorit će se za javnost koncertom 22. ožujka, na obljetnicu potresa. Svi veliki muzeji, gradski i državni, zgrade ministarstava, drugih državnih tijela, palače i muzeji HAZU – sve će to građevinski biti završeno do 30. lipnja ove godine, a zatim slijedi opremanje i otvaranje. Nedavno smo otvorili obnovljeni Atelijer Meštrović s gotovim stalnim postavom. Jedan za drugim muzeji će otvarati svoje stalne postave: Mimara, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, muzeji HAZU i drugi.

Što se tiče suradnje Ministarstva i Grada Zagreba, korektno surađujemo, bez obzira na činjenicu da Gradski zavod do nedavne izmjene Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara nije bio u sustavu Ministarstva kulture i medija. Kad se dogodio potres, već sam taj prvi dan predvečer sazvala sastanak ovdje u Ministarstvu i u cijelosti smo preuzeli odgovornost za pripremu popisa šteta. Vodili smo zajedničke timove koji su uključili stručnjake Ministarstva, Gradskog zavoda i Hrvatskog restauratorskog zavoda i ta se suradnja nastavila do danas. Dosad je obnovu kulturne baštine u cijelosti financiralo Ministarstvo kulture i medija. Grad Zagreb morat će osigurati neka sredstva u fazi završetka opremanja gradskih ustanova. Međutim, sva sredstva za obnovu kulturne baštine u Gradu Zagrebu osigurala je Vlada putem Ministarstva kulture i medija.

I Hrvatski povijesni muzej dobit će napokon svoju zgradu.

To je ono što moramo stalno isticati. U našem mandatu riješili smo neke, rekla bih, neuralgične točke kad govorimo o osiguravanju javnih prostora za najvažnije nacionalne institucije. Pronašli smo prikladnu zgradu za Hrvatski povijesni muzej, a to je bivša zgrada DHMZ-a na Gornjem gradu. Naša ju je Vlada dodijelila Hrvatskom povijesnom muzeju. Obnova obiju palača, i dosadašnje i nove, bit će gotova 30. lipnja. Nakon toga se pristupa izradi stalnog postava i mi ćemo tijekom 2027. otvoriti stalni postav Hrvatskog povijesnog muzeja, prvi put od hrvatske neovisnosti. Na to sam neizmjerno ponosna. Hrvatskom restauratorskom zavodu dodijelili smo zgradu bivše Tvornice duhana Zagreb, a Hrvatski muzej naivne umjetnosti prvi je put dobio zgradu u svome vlasništvu na Gornjem gradu. Otvorili smo Hrvatski športski muzej, Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti dodijelili smo prostor u Oktogonu koji će biti, uz Palaču Vranyczany na Zrinjevcu koju također obnavljamo, nov prostor za taj važan nacionalni muzej.

Bez obzira na to što nije vezano za potres, moram spomenuti i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu koji će isto tako u mom mandatu prvi put dobiti stalni postav, zahvaljujući upravo našem ulaganju u energetsku obnovu zgrade koja bez toga nije imala odgovarajuće muzeološke uvjete. Hrvatski povijesni muzej i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, a to se vidjelo i na ovoj velikoj izložbi posvećenoj 1100. obljetnici Hrvatskog Kraljevstva u Galeriji Klovićevi dvori, muzeji su koji svjedoče o počecima nacionalne povijesti. Naravno da sam sretna i ponosna što smo u mome mandatu našli snagu, financije i prostor da ih obnovimo i prezentiramo javnosti.

Članovi Matice hrvatske i šira kulturna javnost iščekuju i početak obnove zgrade Matice hrvatske u centru Zagreba. Kakvi su planovi za njezinu obnovu?

Zgrada Matice hrvatske u potresu nije tako teško stradala i u tom trenutku nije ispunjavala kriterije niti je bila prijavljena za obnovu. Šteta je sanirana sredstvima od osiguranja. Moramo završiti prvo sve ovo što smo započeli obnavljati, a zatim će na red doći i obnova Matičine zgrade, što nacionalnim što europskim sredstvima.

Spomenuli ste obnovu zagrebačke katedrale kao najveći projekt. Kada bi kompletna obnova katedrale mogla biti dovršena i što će sve obuhvatiti? Još od djetinjstva pamtim je vječno sa skelama.

Obnova katedrale zaista je u ovom trenutku, po mišljenju međunarodne stručne javnosti, najsloženiji projekt obnove nekog kulturnog dobra u Europi. Stručnjaci s Građevinskog fakulteta, predvođeni profesorom Lazarevićem, dobili su ove godine i prestižnu međunarodnu nagradu za projekt obnove i protupotresnog ojačanja katedrale. Međunarodni stručnjaci već sada se dolaze informirati i vidjeti njihov pristup. Jako sam sretna što smo uspjeli katedralu otvoriti za liturgiju na Božić. Završen je natječaj za izvođača koji će realizirati nastavak cjelovite obnove. Vlada osigurava sredstva tako da očekujem, kako je i planirano, da će u razdoblju od sljedećih tri do pet godina cjelovita obnova biti završena, što uključuje i građevinske radove na stabilizaciji i obnovi tornjeva, završetak konstrukcijske sanacije s vanjske strane i, naravno, vrlo složene konzervatorsko-restauratorske radove.

Katedrala, ali i svi drugi spomenici kulture, bit će otporni na potrese i sigurni, a neće ništa izgubiti od svojih spomeničkih svojstava. To je najveća vrijednost ovoga generacijskog poduhvata obnove koji često spominjem. Netko je nedavno spomenuo da je nakon velikog potresa krajem 19. stoljeća u Zagreb došao Hermann Bollé. Dakle, morao je doći stranac da bi obnavljao Zagreb. Danas hrvatsku baštinu obnavljaju hrvatski stručnjaci koji su sigurno među najvrsnijim stručnjacima za poslijepotresnu obnovu kulturne baštine na svijetu, a na obnovi kao izvođači rade hrvatske tvrtke.

Tijekom 2027. otvorit ćemo stalni postav Hrvatskog povijesnog muzeja, prvi put od hrvatske neovisnosti / Pitanje sigurnosti Mediterana pitanje je sigurnosti Europe

Ministrica Nina Obuljen Koržinek i glavni urednik Vijenca Goran Galić u Ministarstvu kulture i medija

Dobar je primjer i zgrada HGZ-a.

Svakako. To je jedan od najzahtjevnijih projekata obnove. Bez obzira na to što je zgrada u vlasništvu udruge građana, zbog važnosti tog prostora za hrvatsku kulturu od početka smo uključeni i financiramo cjelokupni trošak obnove. S vremena na vrijeme kroz obilaske i priopćenja za medije pokažemo javnosti kako napreduju obnova i restauriranje, ali uvjerena sam kako će se svi iznenaditi kada uđu u taj prostor i vide ne samo obnovljeno svečano stubište i veliku dvoranu, nego i potpuno nove multimedijalne suvremene prostore koji su interpolirani u potkrovlje zgrade. Dakle, mi danas dobivamo zgradu koja ima jednu potpuno novu dvoranu i nove mogućnosti s ugrađenom najsuvremenijom opremom, jednako kao što je to slučaj i s HNK2, novom zgradom Hrvatskog narodnog kazališta koja je izgrađena kao suvremena dvorana. O potrebi izgradnje nove scene HNK govorilo se desetljećima. Kad smo shvatili da moramo obnavljati spremišta HNK koja su teško stradala u potresu, donijela sam odluku da na toj lokaciji gradimo novu scenu. I zaista, u iznimno kratkom roku od godinu i pol dana uspjeli smo izgraditi novu scenu i osigurati novi izvedbeni prostor. Tako je nakon niza desetljeća u Zagrebu izgrađeno prvo kazalište.

Prošle su dvije godine od izglasavanja Zakona o hrvatskom jeziku koji je inicirala Matica hrvatska. Što se temeljem Zakona unaprijedilo? U kojoj je fazi najavljeni Nacionalni plan hrvatske jezične politike?

Ministar Fuchs i ja prije tri tjedna sudjelovali smo na sjednici Vijeća za hrvatski jezik. Vijeće je sastavilo dokument koji je vrlo široko sagledao sve aspekte i važna područja u koja treba ulagati kako bi se provodio Zakon o hrvatskom jeziku. Dogovoreno je da će naša dva resora na temelju tog širokog dokumenta prirediti Nacionalni plan koji će usvojiti Vlada, a nakon toga će Vijeće, u skladu s ciljevima koje je definiralo, nastaviti s radom i dalje usmjeravati zajedničku politiku brige o hrvatskom jeziku koja je bila u središtu našeg interesa kad smo donosili Zakon o hrvatskom jeziku. 

Koje su glavne teme kojima se bavite u „medijskom dijelu“ resora?

Sabor je prošli tjedan usvojio zakon kojim smo implementirali Europski akt o slobodi medija. Ne ulazeći u izmjene važećih zakona, usvojili smo one odredbe tog europskog akta koje nisu bile pokrivene hrvatskim zakonima. Pritom smo poseban naglasak stavili na osnivanje nove agencije, odnosno transformaciju sadašnje Agencije za elektroničke medije u Agenciju za medije koja dobiva nadležnost za regulaciju svih medija – od tiskanih do elektroničkih. Prije nekoliko godina usvojili smo Nacionalni plan razvoja kulture i medija i tako prvi put usvojili strategiju razvoja medija. Imali smo i neke ad hoc intervencije u zadnje vrijeme, tu posebno mislim na spašavanje distribucije tiskanih medija nakon što je Tisak otkazao svim dnevnicima i tjednicima daljnju distribuciju, a taj je posao uz podršku Vlade preuzela Hrvatska pošta. Morali smo intervenirati i vezano uz financiranje Hrvatske radiotelevizije, a pripremamo, kao što smo najavili, izradu cjelovitog Zakona o medijima. U taj smo proces krenuli prije nekoliko godina. Nije bilo suglasja među dionicima i jasno sam rekla da nema nikakvog razloga nametati rješenja te da očekujemo od svih dionika u medijskoj industriji, od novinarskih udruga i od udruga nakladnika, da u svjetlu prijetnji koje dolaze u obliku zlouporabe umjetne inteligencije, erozije zaštite autorskih prava, odlijevanja oglašavanja i tehnoloških promjena postignemo suglasje kako bismo medijima, koji su važna javna djelatnost, odnosno važan stup svih demokratskih društava omogućili financijsku stabilnost te im osigurali slobodu i distribucijske kanale kako bi mogli doprijeti do svojih publika.

Mnogo smo uložili u sustav javnog praćenja vlasništva i financiranja medija. Ulažemo i ulagat ćemo još i više u programe poticanja medijske pismenosti. To nam je važno i kako bismo zaštitili posebno mlade, ali i jačali otpornost svih generacija naših sugrađana na dezinformacije, kako bismo ih educirali o tome kako pristupiti i snalaziti se u raznim tipovima informacija. Važno je da građani razlikuju medije koji su urednički oblikovani po stručnim, etičkim i svim drugim načelima definiranima medijskim zakonima, od onih često zlonamjernih, nasilnih i dezinformirajućih sadržaja koji nas svakodnevno zapljuskuju na društvenim mrežama.

Koji su iskoraci učinjeni u području glazbene i audiovizualne djelatnosti?

Kad govorimo o audiovizualnoj djelatnosti, donijeli smo novi zakon i značajno povećali sredstva. S otprilike četiri milijuna eura na početku mog mandata došli smo do petnaestak milijuna eura samo za razvoj nacionalne kinematografije. Vidi se i rast broja gledatelja u hrvatskim kinima. Važna nam je dobra suradnja između Hrvatskog audiovizualnog centra i Hrvatske televizije. Naravno, uvijek ima onih koji su sretni i onih koji su nesretni. Neki sredstva dobiju, neki ne dobiju, ali jednostavno postoje kriteriji, a sredstva su uvijek ograničena. Sustav je tako postavljen da odluke predlažu umjetnički savjetnici, a usvaja audiovizualno vijeće. Bilježimo velik uspjeh hrvatskih filmova. Prošle godine Čovjek koji nije mogao šutjeti, prvi naš film nominiran za nagradu Oscar, dobio je tzv. europski Oscar kao i nagradu na filmskom festivalu u Cannesu. Ove su godine golemi uspjesi filma Fiume o morte! koji je isto tako dobio europski Oscar uz tridesetak drugih nagrada. Film Svadba oborio je sve rekorde gledanosti, a u ovom trenutku i dječji film Glavonja ima odličnu gledanost. Mislim da možemo biti zadovoljni.

Što se glazbe tiče, uz kontinuiranu podršku Ministarstva klasičnoj glazbi i festivalima, pokrenuli smo nove natječaje i programe kojima obuhvaćamo i one žanrove glazbe koji dosad nisu bili obuhvaćeni potporama Ministarstva. Tu mislimo na popularnu rock glazbu, suvremenu glazbu. Zajedno s Hrvatskom glazbenom unijom pokrenuli smo Ured za izvoz hrvatske glazbe koji je sjajna platforma za plasman hrvatskih glazbenika u svijetu. Pokrenuli smo i projekt Ajmo! Kojim financiramo gostovanja rock bendova u manjim sredinama. Partnerski surađujemo s glazbenim udrugama. Kada govorimo o klasičnoj glazbi, pokrenuli smo reformu financiranja na razini Ministarstva potičući glazbene cikluse u manjim sredinama. Stvarno sam zadovoljna time što imamo već tridesetak koncertnih ciklusa klasične glazbe u manjim gradovima, pa i manjim sredinama kojih nije bilo dok nismo pokrenuli projekt Koncertni ciklus Hrvatske – Konci.hr.

Naravno, ono što je jako važno spomenuti, cijelo vrijeme financiramo infrastrukturu. Zemlja smo s najvećim postotkom digitaliziranih malih neovisnih kina u odnosu na broj stanovnika, kada govorimo o audiovizualnoj industriji, a kada govorimo o glazbi, u mome mandatu otvorili smo novu koncertnu dvoranu u Osijeku i obnovili Hrvatski dom Split. Obnovili smo koncertnu dvoranu u Varaždinu. Otvorit ćemo Hrvatski glazbeni zavod. Otvorili smo Kuću umjetnosti Arsen u Šibeniku kao hibridni prostor između kina i koncertnog prostora, i mnoge druge diljem Hrvatske. Kontinuirano ćemo nastaviti ulagati u infrastrukturu kako bismo stvorili prostor u kojem se ti raznoliki kulturni i umjetnički sadržaji mogu realizirati i odvijati. I što je najvažnije, rezultati osuvremenjivanja kulturne infrastrukture, ulaganja u izvrsnost kulturne i kreativne industrije i ulaganja u razvoj publike vidljivi su u sve većoj posjećenosti kulturnih i umjetničkih programa.

U veljači ste u Zadru sudjelovali na konferenciji o Paktu za Mediteran. Zašto je ta inicijativa Europske komisije važna?

Hrvatska godinama sudjeluje u svim formatima koji se tiču suradnje na području Mediterana. Mediteran je u političkom smislu zbog svoje geopolitičke pozicije neizmjerno važan za Europu. Ne samo da je to, nažalost, prostor kontinuiranih i potencijalnih sukoba, što vidimo i u ovom trenutku, to je i prostor preko kojega prolazi najveći broj ilegalnih migrantskih ruta. Pitanje sigurnosti Mediterana pitanje je sigurnosti Europe.

Istovremeno, kada govorimo o kulturi, to je taj mare nostrum, kolijevka naše europske civilizacije u smislu jezika, običaja, arhitekture, umjetnosti, kazališta, glazbe, filozofije – toliko toga je nastalo upravo u tom mediteranskom okružju i mi smo kao mediteranska država iznimno zainteresirani za suradnju u današnjem vremenu. Ove godine Hrvatska predsjeda dvjema inicijativama – inicijativom Med9 koja okuplja devet mediteranskih zemalja na sjevernom dijelu i Inicijativom triju mora koja obuhvaća suradnju zemalja od Baltika preko Crnog mora do Mediterana. Tu mi potvrđujemo svoju prisutnost i važnu ulogu. Nije slučajno da je upravo hrvatska povjerenica Europske komisije Dubravka Šuica zadužena za Mediteran tako da ostajemo trajno angažirani u svim područjima, od sigurnosti do energetike, gospodarstva, obrazovanja, znanosti, kulture, zaštite okoliša, u suradnji s europskim partnerima na Mediteranu, ali i izvan
Europe.

Za kraj, koja su pitanja danas u središtu pozornosti europskih kulturnih i medijskih politika i gdje je u tome Hrvatska?

U ovom trenutku, što se medijskih politika tiče, započinjemo proces revizije temeljnog europskog zakonodavnog dokumenta – Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama. Nakon toga ćemo usklađivati naše nacionalno zakonodavstvo. Bavimo se intenzivno temom sigurnosti, borbom protiv dezinformacija, očuvanjem medija kao važnog stupa demokracije. Kada govorimo o kulturi, usvajanjem Kulturnog kompasa, novog strateškog dokumenta za suradnju država članica EU, identificirali smo prioritete za sljedeće razdoblje, posebno za mandata ove komisije. Usvojit će se i novi program za financiranje kulture i medija dosad poznat pod nazivom Kreativna Europa, a u budućem financijskom razdoblju bit će proširen na pitanja demokracije, jednakosti, prava, vrijednosti i civilnog društva te je tako objedinjen trenutno poznat pod imenom AgoraEU. Naravno, tu su i pitanja umjetne inteligencije i zaštite autorskih prava. To su teme o kojima najviše raspravljamo na europskoj razini, a one u velikoj mjeri usmjeravaju i naše nacionalne politike i prioritete.