Što ćemo ostaviti djeci Siska – miris zemlje ili miris pohlepe?

Sutra će se u Zagrebu dizati prašina i odjekivati govori. Mnogi će u toj galami tražiti političke bodove, ali ja, koja sam prohodala na sisačkom asfaltu, koja sam prve stihove zapisala uz obale naših rijeka i posijedila u hladovini kestena – ne mogu šutjeti. Moje su uspomene utkane u svaki park, u svaki kutak ovog grada koji je preživio previše, a sada mu žele uzeti ono najsvetije – pravo na dah.

Cijeli život tražim ljepotu u riječima, a tu ljepotu danas branim u stvarnosti. Sjetim se oporuke poglavice Seattlea: „Zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji.“ A mi pripadamo ovom našem ilovaku, ovoj magli i ovoj bistroj vodi koju pijemo.

Sisački motiv na platnu Davora Žilića

Poglavica je rekao da je ljeskanje vode u potocima i rijekama krv naših predaka. Pogledajte naše ljepotice – Kupu, Odru i Savu. One su žile kucavice ovog kraja. Te rijeke ne poznaju granice vaših parcela i planova; one nose život kroz naša polja do naših domova. Graditi megafarme pilića u njihovoj blizini znači kockati se s tom krvlju. 

Planirate li doista dopustiti da se miris svježine pretvori u smrad amonijaka? 

Planirate li dopustiti da otpadne vode postanu gnoj u venama naših rijeka? 

Zapamtite riječi: „Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje.“ Ako zatrujemo Kupu, Odru i Savu, zatrovali smo vlastitu djecu!

Gradonačelniče Orliću, sine našeg Siska,

Vi ste, baš kao i ja, rođeni ovdje. I Vi nosite u sebi one meke sisačke sutone uz Kupu, kada se nebo prelijeva u rijeku, a miris stoljetnih lipa ispuni svaku poru našeg grada. Naslijedili ste ovaj nesretni projekt kao tuđi, teški grijeh – zemlju koju je netko drugi prodao, planove skovane u mračnim uredima prije Vašeg vremena. Ali danas, povijest je u Vašim rukama. Vaše odbijanje izmjena Prostornog plana grada Siska jedini je bedem koji stoji između nas i ponora. Bez te izmjene nema uporabne dozvole investitoru. Bez nje nema industrijske pustoši u našem dvorištu.

Poglavica Seattlea rekao je: „Čuvajte zemlju onako kako smo je mi čuvali.“ 

Čuvanjem Prostornog plana grada, Vi čuvate naše tri rijeke. Čuvate naša kupališta, naša druženja na Zibelu, šetnje po Viktorovcu i Vrbini; čuvate ono ljeskanje vode koje je krv naših predaka. Ne popuštajte pod pritiscima! Budite gradonačelnik kojeg će povijest pamtiti jer je spasio dušu svog rodnog grada.

Srce Siska ne smije postati klaonica

Srce mi puca pri pomisli da bi se megafarma pilića mogla useliti u najuže središte našega grada. To nije neka pusta ledina. To je prostor u zagrljaju naših stambenih zgrada i obiteljskih kuća, tek korak od dječjeg vrtića i staračkog doma. Planirati takvu „eko-bombu“ tamo gdje se rađaju prvi dječji snovi i gdje naši stari u miru parkova traže svoj smiraj, izdaja je svega ljudskog.

Što ćemo ostaviti unucima? Hoće li udisati miris amonijaka umjesto mirisa lipa? Hoće li se bojati vode iz vlastitih slavina? „Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje“, upozorio je poglavica. Ako zatrujemo korijen, stablo će se osušiti. Naša djeca zaslužuju zeleni Sisak, a ne industrijsku klaonicu.

Poruka prosvjednicima i političarima

Ne dopustite da prosvjed u Zagrebu postane pozornica za nečije mandate. Ako galamom oslabite instituciju Grada Siska, pomažete investitoru, a ne nama. „Čovjek ne tka mrežu života, on je samo nit u njoj.“ Ne kidajte tu nit zbog nečijih političkih rejtinga!

Investitori govore o napretku, o brojevima, o tisućama pilića i milijunima eura. Ove megafarme nisu dio naše mreže života. One su industrijski Mordor koji želi isisati život iz Siska i SMŽ-a kako bi stvorio profit nekolicini. Mi nismo niti u proračunskoj tablici investitora, niti u njegovu poslovnom planu. Mi smo ljudi koji ovdje dišu! 

Siščanke i Siščani, prosvjednici – podržite gradonačelnika u njegovoj pravnoj borbi da NE MIJENJA PROSTORNI PLAN. Nemojte dopustiti da ga koriste kao metu.

Domagoj,

Vaša djeca, baš kao i moj unuk, gaze ovu travu i piju ovu vodu. Vi ste jedan od nas. Ostanite nepokolebljivi. PROSTORNI PLAN je naša najjača, naša jedina istinska obrana. Dok god branite Sisak od ove pošasti, imate moju podršku i podršku svih obitelji koje žele samo jedno – pravo da starimo i rastemo u zdravom i mirisnom gradu.

Sisak i Sisačko-moslavačka županija nisu na prodaju! Naša sela i naš Sisak nisu odlagališta za industrijski otpad pod krinkom razvoja. Poglavica nam je ostavio zavjet: „Čuvajte zemlju onako kako smo je mi čuvali.“

Pitamo odgovorne: Kakvu ćete zemlju predati svojoj djeci? Hoćete li im ostaviti miris cvjetnih livada ili „pilićarsku eko-bombu“?

Mi biramo život. Biramo bistru vodu. Biramo zdravu zemlju. Biramo čisti zrak. Jer, kako je Poglavica upozorio: „Kada zadnje stablo posiječete, kada zadnju rijeku zatrujete, shvatit ćete da se novac ne može jesti.“