Nasljednici carstva

U nizu kulturnih događanja u Hrvatskoj tijekom 2025. godine središnje je mjesto zauzimala 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva. Taj je jubilej bio obilježen nizom kulturnih i umjetničkih događanja, a središnji je nedvojbeno velika izložba postavljena u Klovićevim dvorima koju posjetitelji mogu vidjeti do ožujka 2026. Premda joj je fokus na hrvatskoj povijesnoj baštini, s posebnim naglaskom na rani srednji vijek, narativ izložbe prati hrvatsku povijest i borbu za očuvanje državnosti sve do 20. stoljeća. Ovaj tekst nije, međutim, posvećen tom temeljnom narativu izložbe, nego je osvrt na jedan zanimljiv i bitan izložak u prvom tematskom dijelu izložbe.

U okviru teme Ishodišta, naime, posjetitelji mogu vidjeti neke od spomenika koje su Hrvati zatekli u krajevima u koje su se naselili. Naseljeno od pamtivijeka, to je područje u kojemu je stoljećima cvjetala antička civilizacija, točnije rečeno, rimska civilizacija. Bilo da je riječ o žrtvenicima, natpisima, miljokazima ili skulpturama, ti su spomenici činili neizostavan dio urbanog i periurbanog krajobraza Rimskog Carstva, a unatoč propadanju, pustošenju i postupnoj smjeni stanovništva, morali su biti vidljivi i novopridošlicama koji su, posebice nakon prihvaćanja kršćanstva, postali baštinici minulih vremena. Početak izložbe ukazuje upravo na činjenicu da smo i mi, preko naših slavenskih predaka, preuzevši u velikoj mjeri i svjetonazor i vjeru starosjedilaca, naslijedili i njihovu materijalnu baštinu.

Torzo rimskog imperatora, mramor,
prva polovica 1. st., Vis

Carski torzo iz Visa…

Među rimskim spomenicima na izložbi U početku bijaše kraljevstvo posebno se ističe fragmentarna skulptura koja se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu, gdje je inače izložena u lapidariju. Riječ je o mramornom torzu koji prikazuje carsku figuru, otkrivenom u 19. stoljeću na Visu, odakle je bio prebačen u zbirku Vicka Solitra, da bi se na kraju skrasio u fundusu zagrebačkog Arheološkog muzeja. Kako je riječ o carskoj figuri u oklopu, u stručnoj se terminologiji takav kip često naziva i lorikat, po latinskom pridjevu loricatus, iliti „oklopljen“, koji kao izvedena imenica označava oklopljenog ratnika.

Kipu nedostaju glava, cijela desna ruka, lijeva ruka iznad lakta s vidljivim komadom plašta, kao i baza s obje noge ispod koljena. Ta uspravno stojeća figura, nešto veća od prirodne veličine, nekoć je pristajala lijevom nogom na podnožje, s blago odmaknutom desnom nogom prema natrag. Desna je ruka jamačno bila podignuta, a lijeva spuštena niz tijelo. Fragmentarni kip nedvojbeno prikazuje cara u prsnom oklopu ukrašenom pterigama, odjevenog u vojničku tuniku i zaogrnutog plaštem (paludamentum), koji mu se nalazi na lijevom ramenu, a po svemu sudeći bio je omotan oko lijeve ruke i spuštao se niz tijelo do koljena. Oklop, koji imitira muskulaturu tijela, bogato je ukrašen reljefnim prikazima: na sredini prsa nalazi se apotropejska Gorgona, ispod koje dvije Viktorije pridržavaju tropej (tropaion), na kojemu se vidi zarobljeno neprijateljsko oružje – kaciga, oklop, štitovi. U podnožju tropeja sjede dva vezana barbara. Pterige su također ukrašene reljefnim prikazima poput rozeta, ovnujskih, slonovskih i lavljih glava, ali i ljudskih lica te palmeta. Ispod pteriga vise kožne trake, izvedene u mramoru.

Unatoč necjelovitosti skulpture, kontrapost tijela jasno je vidljiv po položaju kukova ispod oklopa i po svijenom desnom koljenu. Ikonografski i stilski ovaj se kip zasigurno može datirati u 1. stoljeće, a stručnjaci se slažu da je morao predstavljati nekog od careva julijevsko-klaudijevske dinastije. Daleko od toga da su očuvane carske skulpture uobičajeni nalazi rimske kamene plastike, mada ih nalazimo diljem zemalja na prostoru nekadašnjeg carstva, no dovoljno su rijetke da uvijek ostanu zapažene. Hrvatska se može podičiti spektakularnim nalazima carskih kipova u Vidu kod Metkovića, antičkoj Naroni, kao i u Ninu, rimskoj Enoni. Fragmenti takvih skulptura poznati su nam i s Cresa, Raba, iz Skradina, Čitluka, Solina, te Omiša, sve redom većih ili manjih rimskih urbanih središta. U Puli je također nađen jedan fragmentirani carski torzo u oklopu, a na Visu je poznato pet više ili manje očuvanih nalaza carskih kipova, otkrivenih na prostoru foruma rimskodobne Ise.

… i još jedan iz Solina

Za primjerak iz zagrebačkog Arheološkog muzeja, danas izložen u Klovićevim dvorima, dugo se vremena vjerovalo da potječe iz Salone, jer je bio dijelom zbirke Vicka Solitra, poznatoga splitskog sakupljača starina, a nakon što mu je zbirku otkupio tadašnji Narodni muzej, i u nedostatku preciznijih podataka o akviziciji, Josip Brunšmid zdravorazumski je zaključio da je skulptura morala biti nađena u Solinu, odnosno u rimskoj Saloni gdje je Vicko Solitro skupljao spomenike za svoju kolekciju.

Pažljivim iščitavanjem arhivskih podataka iz 18. stoljeća Branimir Gabričević krajem 1960-ih nedvojbeno je ustanovio da je skulptura izvorno pronađena u Visu, odakle je preko kanonika Radossija završila u Solitrovu posjedu. O isejskom su lorikatu iscrpno pisali i Nenad Cambi, Dražen Maršić i Sanja Ivčević, tako da ne nedostaje stručnih analiza ovog izvanrednog spomenika.

Jedan takav nalaz iz Solina, vrlo sličan isejskom lorikatu, završio je sredinom 19. stoljeća (navodno 1857), u privatnoj zbirci u Grazu. Prvi put ga detaljno opisuje Walter Schmidt u Bulićevu zborniku 1924, a u novije vrijeme pažnju su mu posvetili i Erwin Pochmarski te Dražen Maršić. Zanimljivo je da se nekoć dovodio u vezu sa zagrebačkim primjerkom, no danas je jasno da nisu mogli biti pronađeni zajedno jer ne potječu s istog lokaliteta. Kad je prije 15 godina u medijima objavljeno da se u New Yorku, na dražbi poznate aukcijske kuće Sotheby’s, pojavila upravo ta carska skulptura u vlasništvu jedne austrijske obitelji, vijest je izazvala nemalo zanimanje hrvatske javnosti, i to ne samo stručne. Niz kulturnjaka tada je izrazio stav kako bi bilo poželjno naći način da se taj izniman spomenik vrati u Hrvatsku, no sedmeroznamenkasti iznos u dolarima koji je skulptura u konačnici dosegla na dražbi bio je prevelik za hrvatske institucije. U konačnici je salonitanski lorikat završio u posjedu njujorškog kolekcionara, koji je potom dozvolio da kip bude privremeno izložen, prvo u svjetski znamenitom muzeju Metropolitan, a zatim u ne manje slavnoj galeriji sveučilišta Yale.

Novo carsko ruho

Koliko god nam može biti žao što ovaj kip nije u fundusu nekog hrvatskog muzeja, ova nam priča posredno ukazuje koliko su takvi spomenici vrijedni tragovi rimske baštine. A upravo jedan takav kip posjetitelji mogu vidjeti i na izložbi U početku bijaše kraljevstvo. Mada je on desetljećima bio dostupan javnosti u lapidariju zagrebačkog Arheološkog muzeja, kao dio stalnog muzejskog postava možda je manje dolazio do izražaja, barem kad je riječ o slabije upućenoj publici. Za ovu je prigodu viški lorikat, nakon više od stoljeća, bio podvrgnut i opsežnom restauratorskom zahvatu koji se, osim čišćenja površine mramora, prvenstveno ticao izrade novog, kvalitetnijeg i adekvatnijeg postamenta.

Nakon što je skulptura prenesena u restauratorsku radionicu tvrtke Kvinar d. o. o., izvršeni su istražni konzervatorsko-restauratorski radovi te su uzorci potencijalno štetnih topivih soli poslani na analizu. Površina skulpture detaljno je proučena, kao i sva oštećenja i onečišćenja. Vizualnim pregledom te pregledom digitalnim mikroskopom utvrđeno je da su na skrivenijim dijelovima skulpture još sačuvani ostaci pigmenta. Ne smijemo, naime, zaboraviti da su antičke skulpture redovito bile bojane. Površina skulpture očišćena je od površinske prljavštine kako bi se ujednačio kolorit, a u potrebnoj su mjeri uklonjeni i ostaci kalcifikata nastalog u kombinaciji sa zemljom. Postojeće željezne trnove, kako onaj u ramenu tako i željezni nosač iz podnožja skulpture, zbog njihove je destruktivnosti bilo potrebno ukloniti. Novi je postament izrađen tako da se postojeći betonski postament zamijenio odljevom u akristalu, a funkciju nosača preuzeo je novi element od inoksa s mesinganom kapom kao tampon-zonom između mramora i inoksa. Ujedno se inoks nosač spojio vijcima direktno u podnožje tako da se izbjegne mogućnost prevrtanja skulpture. Tako je isejski lorikat zasjao u novom ruhu pred očima posjetitelja, koji će ga nakon zaključivanja izložbe u Klovićevim dvorima opet moći vidjeti u muzejskom lapidariju. 

Arheološki muzej u Zagrebu rado se i spremno odazvao pozivu da sudjeluje u izvedbi važne izložbe nacionalnog značenja kojom se u Klovićevim dvorima obilježava 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva. Kako bi se naglasilo da naši preci nisu došli u pust i nenaseljen prostor, autori su na izložbi odlučili prikazati i antičku baštinu koja je u Dalmaciji bila sveprisutna. Rimska je civilizacija na mnoge načine obilježila sve ranosrednjovjekovne državne tvorevine nastale na prostoru nekadašnjega golemoga carstva. Stoga izložba i započinje tragovima Rima, kamenim spomenicima od kojih su mnogi vjerojatno još stajali na mjestu kad su prvi Slaveni došli do današnjih hrvatskih prostora i Jadranskoga mora. Impresivan carski kip u natprirodnoj veličini simbolički pokazuje svu moć tog carstva i njegovih vladara, te predstavlja zoran uvod u naslijeđe koje su Hrvati preuzeli u prapočecima postupnog razvoja vlastite državnosti.