Matičin rođendan uz Trnskoga i Šimića

Svoj 184. rođendan Matica hrvatska proslavila je na najljepši način, vraćanjem u središte pozornosti dvojice velikih i važnih književnika. Pjesnik, pripovjedač, dramatičar, putopisac, jezikoslovac, teoretičar stiha, publicist, biograf, memoarist i prevoditelj Ivan Trnski nezaobilazan je predstavnik hrvatskoga preporoda i jedan od najzaslužnijih što je došlo do korjenite preobrazbe u književnom i kulturnom životu hrvatskoga naroda – veće i značajnije negoli u ikojemu razdoblju tadašnje narodne povijesti. Trnski je umro slavljen i hvaljen u 91. godini, ali ga je 20. stoljeće zaboravilo. Drugi je Antun Branko Šimić, veličanstven pjesnik, esejist, kritičar i prevoditelj, tvorac slobodnoga stiha, najvažniji pjesnik hrvatskog ekspresionizma. Doživio je svega 27 godina, a za života mu je objavljena samo zbirka Preobraženja kojom je u 20. stoljeću stekao status kanonskoga pjesnika.

U Matičinu Dvorištu Filipa Lukasa otkrivena je skulptura A. B. Šimića, rad dubrovačkog umjetnika Josipa Ivanovića / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Velikani bez spomenika

Što povezuje ova dva književnika? Činjenica da ni jedan ni drugi u Zagrebu nemaju spomen-ploče ni spomenika. No to se sada promijenilo. „Antun Branko Šimić dio je Matičine povijesti“, naglasio je predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić podsjećajući na riječi Jure Kaštelana: „Šimiću nije mjesto samo u književnoj povijesti nego u stvarnom životu“. Stoga ga je Matica hrvatska na svoj dan vratila u život otkrivanjem spomenika u Matičinu Dvorištu Filipa Lukasa. Spomenik je djelo dubrovačkog skulptora i slikara Josipa Ivanovića, a otkrio ga je ministar Gordan Grlić Radman. „Ovdje će čekati milosno dopuštenje gradskih vlasti da bude postavljen na Opatovini, zagrebačkom Šimićevu staništu, gdje mu je mjesto“, rekao je Damir Zorić.

Proslava 184. obljetnice MH okupila je brojne uzvanike

Sličan je apel uputila i Katica Čorkalo Jemrić, autorica monografije Ivan Trnski (MH, 2025), koju su zbog njezine velike zauzetosti za oživljavanje lika i djela tog posljednjeg ilirca prozvali „gospođa Trnski“. „Bilo bi pravedno da počasni član Akademije i Matice hrvatske, doživotni počasni predsjednik Društva hrvatskih književnika i počasni građanin hrvatske metropole – pjesnik i pripovjedač Zagreba, njegovih ulica, parkova i perivoja, laudator vilinskih dvora (Sveučilišta!) i osnivač vilindoma (Društva hrvatskih književnika!) dobije barem spomen-ploču na kući u Ulici baruna Trenka 5, u kojoj je trideset posljednjih godina živio i stvarao. Ta toliki su, i manje od njega zaslužni, dobili cijele ulice, a Ivan Trnski – osim na Mirogoju – u živome Zagreb-gradu nema spomen-obilježje. Nije li vrijeme da to ispravimo?!“ Tako se pita Katica Čorkalo Jemrić čija je monografija svojevrstan spomenik Trnskom, tom simbolu preporodne epohe i njezinom kanonskom pjesniku. „Gorljivo se zauzimajući za politička prava hrvatskoga naroda i hrvatski jezik, s jednakim je žarom pisao vlastita djela, prevodio europsku književnu baštinu, a darovite poticao na književni rad.“

Katica Čorkalo Jemrić – autorica monografije Ivan Trnski

Ivan Trnski – posljednji ilirac

Govoreći o knjizi Katice Čorkalo Jemrić, može se naglasiti kako ona pokazuje da si književnici svojim djelima još za života grade spomenike, kao što ga je na svoj način izgradio i Trnski. Pomagao je uređivati Vienac kojemu je upravo on dao ime. Pisao je lirske pjesme, epiku, pripovijetke, dramske tekstove i zapažene putopise, što je sve obuhvaćeno u knjizi o kojoj je riječ. Katica Čorkalo Jemrić približava današnjem čitatelju 19. stoljeće u kojem su nastale najvažnije hrvatske institucije, a Trnski je bio povezan sa svima. Ustrajnom brigom za hrvatski jezik i prevođenjem europskih klasika među onima je koji su najviše pridonijeli preporodu hrvatske knjige. „Govorimo o čovjeku impresivne biografije, o neimaru koji je sudjelovao u sudbonosnim političkim, kulturnim i društvenim događajima svoga vremena, o književniku koji je blisko surađivao s Gajem, Vukelićem, Rakovcem, Preradovićem, Vrazom, Antunom i Ivanom Mažuranićem, Šulekom, Tomićem i drugima koji su njegovu pomoć i savjete tražili, imajući na umu uvijek isti cilj: osnažiti narod na putu u slobodan i dostojanstven život.“

Dvadeseto stoljeće donijelo je promjenu estetskih kriterija pa je njegov stil proglašen zastarjelim, a doprinos sveden na suhoparne faktografske bilješke. Tek suvremena istraživanja, poput monografije Katice Čorkalo Jemrić, ili njezin prethodni odabir Trnskijevih djela za Matičinu biblioteku Pet stoljeća hrvatske književnosti, otkrivaju Trnskoga ne samo kao pisca, nego kao ključnu figuru koja je osigurala kontinuitet hrvatske kulture u prijelomnim vremenima.

Matičin Šimić na 18 jezika

Šimić za svoga kratkoga života nije doživio društveni status Trnskoga, ali ga je 20. stoljeće na koncu odredilo kao jednoga od najvećih hrvatskih pjesnika. Nakon Preobraženja 1920, tek su 1933. objavljene njegove Izabrane pjesme. U 20. stoljeću bilo je izdavača i urednika koji su se bavili Šimićevim djelom, 21. stoljeće kao da je opet izgubilo iz vida taj vrijedan opus. Šimić je pjesničko iskustvo posredovao novim jezikom i novim oblikom stiha i pripremio ga za modernu pjesničku uporabu. Matica hrvatska objavila je u Stoljećima hrvatske književnosti 2012. Izabrane pjesme A. B. Šimića, a prošle je godine u sunakladništvu s ogrankom u Grudama (Šimić je rođen u Drinovcima) objavila knjigu Preobraženja glasova Antuna Branka Šimića, jedinstven nakladnički projekt u kojemu su Šimićeve izabrane pjesme objavljene u prijevodu na osamnaest stranih jezika.

Svečani ugođaj upotpunile su mezzosopranistica Sofija Cingula i pijanistica Tamara Jurkić Sviben izvedbama popijevki na tekstove Ivana Trnskog, a točku na i dala je Ana Kranjčić nadahnutom interpretacijom Šimićeve Opomene i antologijskih stihova: „Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!“

Matica hrvatska, osnovana u noći između 10. i 11. veljače 1842. kao Matica ilirska u Radićevoj 32, gdje je MH prošle godine postavila spomen-ploču, već 184 godine oblikuje i širi nacionalnu svijest čuvajući hrvatski povijesni i kulturni identitet. „Matica hrvatska i danas u svojoj slobodnoj Republici mora imati tu povijesnu svijest i domoljubnu snagu kojom čuva stečena i gradi nova poglavlja hrvatske kulture i tradicije. Nestajale su države i dinastije, vlasti i ideologije, ratovi i mirna razdoblja, a Matica je uvijek bila tu“, naglasio je Damir Zorić. „Svoju misiju nikada nije iznevjerila, ostala je uvijek ista i vjerna načelima svojih utemeljitelja. A da bi mogla opstati ista u svojoj vjerodostojnosti, Matica se nije samo zatvarala u prošlost i staro, nego se iznova obnavljala i bila nova“, zaključio je na rođendanskoj proslavi Matice njezin predsjednik Damir Zorić pozvavši sve da Maticu i dalje obnavljaju.