Izazovnost neviđenih grafika

IZLOŽBA EGON SCHIELE UNSEEN, MUO GALERIJA, ZAGREB, 15. SIJEČNJA–14. VELJAČE

Brojni zagrebački muzeji trenutno prolaze zahtjevne procese obnove zgrada i pripreme novih stalnih postava. Kako bi omogućili dostupnost građe široj javnosti, muzejski djelatnici priređuju izložbe u drugim prostorima. Pojedine institucije uspjele su osigurati vlastite galerije u kojima kontinuirano realiziraju izložbene i druge programe. Tako je Muzej za umjetnost i obrt 5. lipnja prošle godine, povodom 145. obljetnice osnutka, otvorio novi prostor izvan svoje matične zgrade. Od tada, na adresi Ilica 163a djeluje MUO Galerija, inaugurirana izložbom Muzej u malom kojom je pružen uvid u raznorodnost fundusa. Slijedili su i drugi projekti koji su, uz suradnju s drugim institucijama i lokalnom zajednicom, otkrivali do sada neizlagane, slabo ili posve nepoznate predmete iz pojedinih zbirki.

Izložba u MUO Galeriji bila je iznimno posjećena / Snimila Ida Hitrec

Posljednja u nizu izložbi jest Egon Schiele UNSEEN upriličena uz partnersku podršku Austrijskog kulturnog foruma. Autori Antonia Došen i Mate Marić premijerno su u Hrvatskoj pokazali grafičku mapu Egon Schiele Handzeichnungen. Domaća publika s djelima Egona Schielea susrela se prvi put 1972. i 1973. godine, kada je Austrijska čitaonica u Zagrebu organizirala niz izložbi u Zagrebu, Šibeniku, Splitu, Rijeci i Dubrovniku. Predstavljeni su faksimili crteža Egona Schielea i (znatno popularnijega) Gustava Klimta iz zbirke bečke Albertine.

Krhkost i snaga tijela

Rijedak ciklus kolotipija izložen u MUO galeriji desetljećima se čuva u fundusu Muzeja. Još uvijek nije poznat način na koji je dospio u muzejsku zbirku. Mapa koja posljednjih godina dostiže velike novčane iznose na međunarodnom tržištu umjetnina sadrži 15 crteža i akvarela Egona Schielea (1890–1918) prenesenih u medij grafike. Riječ je o presjeku paradigmatskih motiva koje je ekspresionistički slikar istraživao u svojoj prekratkoj karijeri. Prvi list prikazuje introspektivni Autoportret. Potom se nižu provokativni aktovi i portreti djevojaka.

Osnovni pokretač Schieleove umjetničke znatiželje jest tijelo, prvenstveno žensko. Njegov erotski i ontološki potencijal razotkriva se posredstvom crteža. On u Schie­leovu opusu nije tek medij, on je metoda pojašnjenja tjelesnosti i golotinje – njihove subverzivnosti, krhkosti i snage. Linija crteža prelazi granice samih tijela, njihove seksualnosti, intime i identiteta, prema intrigantnom pogledu različitih promatrača – umjetnika, publike i kritike, koji su u vrijeme nastanka radova podosta burno reagirali.

Egon Schiele, autoportret, grafika

Egon Schiele, Klečeći ženski akt, grafika

Antonia Došen i Mate Marić u katalogu se posebno bave pitanjem originalnosti Schieleovih kolotipija i suvremenim odjekom njegova djela; na naslovnici Studija portreta gospođe E.Sch

Izložba i popratni katalog odlično odgovaraju na aktualnost Schieleova stvaralaštva. Smještaju ga u vrijeme i prostor nastanka, stavljaju u kontekst medija, uspoređuju s prethodnicima, suvremenicima i umjetnicima današnjice. Tako Mate Marić, voditelj MUO Galerije, u svojem tekstu Egon Schiele: Paralele nadahnuto tumači slikarevu poziciju u okviru bečke, europske i hrvatske moderne, te pomno objašnjava njegov likovni izraz i značenje. Osobito je zanimljivo stavljanje u suodnos s recentnim djelima autora poput Jenny Saville, Adriana Ghenija i Amoakoa Boafoa. Marić primjerice zaključuje: „Schieleova je linija davno prešla granicu vlastitog vijeka i danas, kroz svoje suvremene sugovornike, nastavlja govoriti o tijelu, pogledu i ranjivosti. Izložbom Egon Schiele UNSEEN u MUO Galeriji nastojali smo, u skladu s prostornim formatom i autorskom koncepcijom, otvoriti i suptilan dijalog sa suvremenošću.“ 

Grafičkim listovima na izložbi pridružen je rad Ivana Midžića Izvor aluminija (2019, aluminij), koji prema Mariću „u vlastitom mediju prenosi dio iste nervoze i eksplicitnosti koja je obilježila Schieleov izraz“. Nedoslovnost doticaja dvaju rukopisa naglašava istančanu slojevitost skulpture koja na nimalo vulgaran način asocira ženski spolni organ.

Kolekcionarsko izdanje u Zbirci grafike MUO-a

Formalne i tematske interpretacije nadopunjene su temeljitim razmatranjem Schie­leovih doticaja s grafičkim medijem. Donosi ga Antonia Došen, viša kustosica i voditeljica Zbirke grafike i Zbirke tiskarstva i knjigoveštva. Ona u tekstu Mapa Egon Schie­le Handzeichnungen (1920.) u Zbirci grafike Muzeja za umjetnost i obrt zapisuje sljedeće: „Schie­le se u mediju grafike okušao tek u par navrata, 1912. dvama muškim aktovima, navodno na nagovor prijatelja Arthura Roess­lera (1877. – 1950.), likovnog kritičara koji je u diseminaciji Schieleovih radova putem otisaka vidio način za zaradu. U godini kada Schiele završava u zatvoru te proživljava financijsku nestabilnost to je sasvim prihvatljiva opcija. Tijekom 1914. godine Schie­le je izradio šest otisaka uz mentorstvo Roberta Philippija u tehnici suhe igle smatrajući je ‘jedinom istinskom i umjetničkom gravirnom tehnikom’ (slob. prij.). Ipak grafika ga nije zainteresirala do te mjere da bi nastavio istraživati njene mogućnosti već se, iako dokazan crtač, potužio Roessleru da mu uzima previše vremena u kojem bi mogao producirati puno više crteža nego jedan otisak.“

Postumno izdanje iz 1920. godine Egon Schie­le Handzeichnungen kolekcionarski je klasificirano kao standardno i kao deluxe izdanje koje sadrži originalni crtež Egona Schie­lea. Primjerak ranog standardnog izdanja čuva se u Zbirci grafike Muzeja za umjetnost i obrt, navodi Antonia Došen. Oba prikaza, uz zasebne analize grafika i kronologiju, čine ovu publikaciju vrijednim doprinosom dosadašnjoj međunarodnoj literaturi o Egonu Schieleu. Tekstove i bogat slikovni materijal dizajnerski je s puno razumijevanja povezala Tessa Bachrach-­Krištofić. Autorski tim pridonio je iznimnoj posjećenosti izložbe osmišljavanjem dodatnih programa. Kroz stručna vodstva, projekciju filma i predavanja potvrđena je važnost revalorizacije muzejskog fundusa.