Zaštićene Baranjske buše i Lastovski poklad

Hrvatska je bogata nematerijalnim kulturnim dobrima, a u zimsko vrijeme se to osobito tiče karnevala. Još 2009. godine UNESCO je na svoju Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva uvrstio zvončare kastavskog područja, a u Viškovu je otvorena i odlična Kuća halubajskih zvončara. Dobre vijesti iz svijeta karnevala ne posustaju. U siječnju ove godine pokladni običaj Baranjskih buša, poklade i falange, službeno je upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, dok je Lastovski poklad upisan u UNESCO-ov Registar dobrih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta. Riječ je o dvama obredima koji se odvijaju u različitim geografskim, povijesnim i simboličkim kontekstima, ali dijele temeljnu logiku ritualnog prijelaza, promjene zajednice i privremenog preokreta društvenog poretka.  

Panonska buka i ritualno čišćenje zajednice

Baranjske buše pripadaju starom sloju panonskih pokladnih običaja koji se vezuju uz prijelazno razdoblje zime i proljeća, osobito u Dražu i Baranjskom Petrovom Selu, a običaj potječe iz 17. stoljeća. Maskirani sudionici, odjeveni u ovčje runo i s drvenim maskama (larfa) i s naglašenim zvučnim elementima, obilaze sela stvarajući buku koja simbolički tjera zimu, zlo i nered, a originalno Osmanlije. Buše su složen društveni čin u kojem se brišu svakodnevne hijerarhije, a zajednica kroz igru, pretjerivanje i masku ponovno uspostavlja ravnotežu. Njihovo proglašenje zaštićenim kulturnim dobrom priznanje je dugogodišnjem naporu lokalnih nositelja da običaj očuvaju kao živi izraz kolektivne memorije Baranje.

Baranjske buše / Izvor Ministarstvo kulture i medija RH

Sličan običaj prakticiraju Mađari u Mohaču, a taj je poklad uvršten na UNESCO-ovu listu. Ovom odlukom Vlade RH, i baranjski Hrvati Šokci dobivaju svoje priznanje. Prisustvovanje ovom običaju dovodi promatrača u neposredan susret sa strašnim bušama (bučnim larfama), kao i lipim bušama koje su odjevene u narodnu nošnju s velovima preko lica. Promatrači sudjeluju u ophodima, a nezaobilazni su baranjski kolačići, rakija i vino. Ovaj običaj, koji organizira Turistička zajednica Općine Draž, čuvaju udruge Baranjski Šokci, Petaračke buše i KUD Seljačka sloga.  

Otočki obred i trajnost pamćenja

Lastovski poklad predstavlja jedan od najsloženijih i najživljih pokladnih rituala na hrvatskim otocima. Njegova jedinstvena prepoznatljivost leži u jasno strukturiranom obredu, liku Poklada koji se spušta niz uže obješeno s najvišeg vrha do dna sela, uniformiranoj povorci sa sabljama, scenskim elementima pokladarskog kola uz lijericu i snažnom uključivanju cijele zajednice, uključujući i Lastovce iz iseljeništva. Upis u UNESCO-ov registar dobre prakse ne vrednuje samo starinu običaja nego i način na koji se on prenosi, prilagođava i čuva bez gubitka smisla i društvene funkcije.

Lastovski poklad / Izvor Ministarstvo kulture i medija RH

Iako se najstariji zapisi o Pokladu nalaze u opisu Luke Zore i Melka Lucijanovića iz 1877. godine, narodna predaja vodi ovaj pokladni običaj do 15. stoljeća. Običaj njeguje Pokladarsko društvo, koje je 1999. godine sastavilo Odluke o Lastovskom pokladu s detaljnim kronološkim opisom slijeda zbivanja u vrijeme poklada. Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek izrazila je zadovoljstvo brojem hrvatskih kulturnih dobara, a Lastovski poklad je 33. po redu takvo dobro upisano na jedan od UNESCO-ovih popisa.  

Ono što je zajedničko baranjskim i lastovskim pokladnim običajima jest činjenica da se radi o živim ritualima koji se obnavljaju svake godine kroz sudjelovanje ljudi, čak i tamo gdje demografija ostavlja preveliku tišinu. Njihova zaštita i međunarodno priznanje podsjećaju da je nematerijalna baština temelj kulturnog identiteta, ali i prostor susreta, kreativnosti i zajedništva. U vremenu ubrzanih promjena, ovakvi običaji ostaju snažan podsjetnik na važnost lokalnog znanja, simbolike i zajedničkog pamćenja.