Što (zapravo) čitaju srednjoškolci?

Ingeborg Bachmann, Oročeno vrijeme (Die gestundete Zeit)  

Oročeno vrijeme prva je i najpoznatija zbirka pjesama austrijske književnice Ingeborg Bachmann, djelo koje ju trajno smješta među najznačajnije glasove poslijeratne njemačke književnosti.  

Izd. Piper Verlag,
München, 2011.

Zbirka je istovremeno literarno, filozofsko i etičko ostvarenje – poezija koja propituje krhkost ljudske egzistencije, povijesnu odgovornost i otuđenje modernog čovjeka. Ingeborg Bachmann ne pruža utjehu, već analizira traume i moralne dileme svijeta koji je izašao iz ratnog iskustva. Ključni motiv zbirke je fenomen „oročene“ ili „odgođene“ egzistencije – razdoblja mira obilježenog latentnom prijetnjom nove katastrofe. Naslovna pjesma otvara se stihom „Teži dolaze dani“, stvarajući gotovo proročansku atmosferu nadolazećih opasnosti. Autorica potvrđuje da poezija može biti istovremeno umjetnost i etički imperativ – glas koji odjekuje kroz povijest i poziva na svjesno suočavanje s vlastitim i kolektivnim iskustvom.

Vladimir Nabokov, Lolita   

Nabokov je objavio Lolitu 1955. godine – roman koji je od početka izazvao skandal, zabrane i moralnu paniku u književnim kuloarima tadašnje konzervativne Amerike. No iza etikete „kontroverznog romana“ krije se jedno od najsloženijih i najprovokativnijih djela svjetske književnosti, roman o manipulaciji, jeziku, moći i iluziji estetike koja pokušava prikriti etičku tamu. Roman je ispripovijedan iz perspektive Humberta Humberta, intelektualca, esteta i samoproglašenog tragičnog ljubavnika koji nas uvlači u svoj svijet sofisticiranim jezikom, literarnim aluzijama i hipnotičkim stilom.  

Izd. Globus media, Zagreb,
2004, prev. Zlatko Crnković

Njegov je glas zavodljiv, elokventan i opasan. Humbert nije samo lik, on je strateg koji manipulira ne samo Lolitom, nego i čitateljem. Njegova ispovijed strukturirana je tako da zločin prerušava u „strast“, nasilje u „romantiku“, a dijete u mitsku „nimficu“ – koja u njemu budi sukob animusa i anime, erosa i thanatosa, stvaralačkog i destruktivnog kaosa.  

Nabokov izvodi majstorski književni eksperiment – dopušta nam da osjetimo kako jezik može postati oružje, sredstvo racionalizacije i estetskog prikrivanja zla. Lolita nadilazi individualnu priču i postaje kritika društva koje ne vidi nasilje ako je dovoljno dobro zapakirano. U vremenu društvenih mreža, narativa o „problematičnim genijima“ i estetizacije svega, Lolita djeluje zastrašujuće suvremeno.  

Miljenko Jergović, 1983.  

Roman 1983. Miljenka Jergovića izmiče jednostavnim žanrovskim i tematskim određenjima. Iako naslov sugerira kroniku jedne godine, riječ je o tekstu koji kalendarsko vrijeme rastvara u širi povijesni i egzistencijalni kontekst. Jergovićev roman ne rekonstruira prošlost, nego je problematizira, propitujući načine na koje se povijest doživljava, potiskuje i tek naknadno prepoznaje kao prijelomna.  

Izd. Fraktura, Zaprešić,
2025.

U tom je smislu 1983. roman o vremenu koje još ne zna da prolazi, sastavljen od niza zapisa, eseja, digresija i autobiografskih fragmenata koji se ne povezuju linearnom naracijom, nego asocijativnom logikom pamćenja. Jergovićev tekst pokazuje da se povijest ne pamti u cjelinama, nego u frag­mentima. Jedan je od ključnih motiva romana egzistencijalna tjeskoba, iako roman nije bez vitalnosti. 1983. je roman koji se opire brzom čitanju i jednoznačnim tumačenjima te zahtijeva intelektualno angažiranog čitatelja, spremnog na sporost i refleksiju.