Scena koja se rastvara

„Oblio me bijesni val neispisane tinte, nepretočene u svjetlost i sjaj riječi, u munje govora, i zapljusnuo mi oči, izbrisao vid spužvom mraka. Oslijepljen kao Samson zagrlio sam stupove svoje teme: strah i smrt. Ona je tu, u mojim utrnulim rukama, u autorskom bolu mojih zglobova...“  

 (R. Marinković, Zagrljaj)  

Svečana dodjela nagrada najboljim hrvatskim kratkopričašima održana 29. siječnja u Hrvatskom državnom arhivu započela je glazbenim nastupom dua Hojsak & Novosel koji je program i zaključio izvedbom Gibonnijeve pjesme Divji cvit, a cijelo je događanje suvereno i šarmantno moderirala voditeljica Antonia Ćosić, koja je napomenula da Nagrada Ranko Marinković „uživa izniman ugled među piscima i književnom publikom te se, po svojoj tradiciji i važnosti, s pravom može usporediti s najuglednijim svjetskim književnim nagradama“. Na Večernjakov natječaj za kratku priču Ranko Marinković, nazvan prema jednome od najvećih hrvatskih prozaista i dramatičara čiju 25. godišnjicu odlaska obilježavamo ove godine (1913–2001), a čiji su sin i unuk nazočili svečanome događaju, pristiglo je više od 800 priča, od kojih je 51 objavljena u subotnjem prilogu Obzor.

Ovo je prva dodjela na kojoj nije bio književnik, prevoditelj i znanstvenik Tomislav Sabljak. Utemeljitelj i selektor natječaja, koji je žirirao tisuće kratkih priča, preminuo je 2. siječnja, ali je do zadnjega dana aktivno sudjelovao u izboru, kako smo saznali iz petnaestominutnoga razgovora članova žirija. „On je iz bolnice poslao svoje kandidate, precizan i točan – kao i uvijek“, rekao je Seid Serdarević, književni kritičar i glavni urednik izdavačke kuće Fraktura, a uz njega su žiri činile Maja Car, novinarka Večernjeg lista, Milena Zajović, urednica Kulture Večernjeg lista i predsjednica žirija, akademkinja Helena Sablić Tomić, hrvatska književna teoretičarka i kritičarka.

Nagrađeni autori s članovima žirija

Govorilo se i o tome kako je ova godina jedna od najboljih za kratku priču u zadnjih desetak godina i kako se, iako dominiraju mlade spisateljice, pokazuje dinamičnost i raznolikost književne scene. Nema tipično generacijskih priča, teme su heterogene, prikazuje se svijet oko nas s dozom straha i neizvjesnosti, kao i politički trenutak, uz stalnu zabrinutost i uronjenost u vlastitu intimu i samoću. Na taj način „sazrijeva scena koja se rastvara“. Žiri je naveo i neke preporuke za pisanje kratkih priča i slanje na natječaj: bitan je efekt, iznenađenje, druga misao, osvrt i zaustavljanje u trenutku koji je netko vidio, ubacivanje sebe i svoje intime u vrijeme. Naglasili su i da u pričama ponekad nedostaje humorističnog efekta.

Slijedila je dodjela nagrada s čitanjem obrazloženja i zahvalama nagrađenih. Treću nagradu iznimno su podijelile dvije autorice: Tuga Tarle i Marina Kuvedžić. Tuga Tarle, profesionalna diplomatkinja, promotorica hrvatske kulture, publicistkinja i književnica, nagradu je dobila za priču Luzer. „Pripovjedač, muškarac u srednjim godinama, u vlastitoj se koži osjeća izgubljeno, usamljeno, otuđeno, svaki pokušaj uspostavljanja istinske veze, bilo sa samim sobom ili s drugom osobom, osuđen je na propast“, piše u obrazloženju žirija. Marina Kuvedžić, anglistica, pedagoginja i spisateljica, treću nagradu osvojila je za priču Tako lijepo jutro. „Opisi muške ranjivosti i nesigurnosti, straha od ponavljanja pogreške, tjeskobe oca koji je sina zauvijek izgubio, neizvjesnosti u momentima razotkrivanja istine, napisani su kratkim, preciznim rečenicama“, naveo je žiri.  

Drugo je mjesto pripalo arhitektici i spisateljici Suzani Matić za priču Restlovi. „Intimna je to i dirljiva priča o majci koja, u posljednjim svojim danima, polako gubi sjećanje, o djeci koja ne mogu, a i ne žele, prihvatiti njezin skori odlazak, o tuzi koja se događa i prije negoli svemu dođe kraj.“

Prvom je nagradom ovjenčan prevoditelj i književnik Dinko Kreho za priču Tamo, u mraku: „Mrak koji kao da curi iz samog srca svemira, kroz orbitu nakrcanu napuštenim svemirskim stanicama i kapsulama s ostacima mrtvih astronauta, ravno u oči ljudi koji tumaraju po šumama“(dio je priče pročitao dramski umjetnik Dragan Despot).  

Žiri je iznio mišljenje kako su „zgusnute, ulančane rečenice, nizanje slika ekološkog kolapsa, kulturocida, ljudskog nemara, bljeskovi koji osvjetljavaju ono što je odbačeno, ostavljeno, ono što se uvuklo u paučinu i prašinu ruba grada, ulice, civilizacije, stilske označnice u priči Dinka Krehe“, a slavodobitnik je izjavio: „Naravno, čast mi je što sam dobitnik Nagrade Ranko Marinković, i to ne samo zbog velikog prozaista i kratkopričaša po kojemu nosi ime, nego i zbog mnogih iznimnih autorica i autora koji su njome ranije ovjenčani.“

Najdugovječniji hrvatski književni natječaj nastavlja svoj život. U tijeku je jubilarni 60. natječaj za kratku priču Ranko Marinković, a prijaviti se mogu svi zainteresirani kratkopričaši koji pišu hrvatskim jezikom. Priče duge najviše 120 redaka mogu se poslati na e-adresu kultura@vecernji.net.