Novi pogled na glagoljaštvo u samoborskom kraju

Knjiga Glagoljica u Samoboru Marinke Šimić, znanstvenice sa Staroslavenskog instituta u Zagrebu, posvećena je dosad uglavnom neuočenim i neočekivanim vezama grada Samobora i samoborskoga kraja s glagoljicom. Okosnicu knjige čine glagoljski fragmenti pronađeni u knjižnicama u Samoboru – Prvi samoborski fragment s kraja 14. ili početka 15. stoljeća i Drugi samoborski fragment iz 14. stoljeća. Vrijedna je autoričina tvrdnja da je „svaki glagoljski fragment od iznimne važnosti jer svjedoči o postojanju još jednoga glagoljskog rukopisa, tj. jednoga cjelovitoga liturgijskog kodeksa“, tako da su istraživanja, predočena u ovoj knjizi, usmjerena na provenijenciju glagoljskih fragmenata, kao i na širi povijesni kontekst postojanja glagoljaštva na području Zagrebačke biskupije.  

Nakon Predgovora slijedi tekst Glagoljaštvo na području Zagrebačke biskupije, u kojemu je ukratko predstavljena povijest istraživanja nastanka i tradicije glagoljaštva na području ove biskupije. Istaknuto je da su se istraživači (Ivan Kukuljević Sakcinski, Svetozar Ritig, Franjo Fancev, Josip Hamm, Branko Fučić, Eduard Hercigonja, Stjepan Damjanović i dr.) najviše bavili pitanjem je li glagoljaštvo na ovome području u razdoblju od 15. do 17. stoljeća nastalo u kontinuitetu starijih razdoblja ili je, pak, novija pojava. Naglašeno je da su migracije stanovništva zbog prodora Osmanlija doprinijele širenju glagoljaštva, ali su ujedno i važne poveznice glagoljaštva i velikaškoga roda Frankopana. U ovom je poglavlju opisana i knjižnica franjevačkog samostana u Samoboru.  

Izd. HSN, Ogranak MH u Samoboru,
Staroslavenski institut, Zagreb, 2025.

U poglavlju Kotari: mala župa znamenitih ljudi predstavljeni su crkva i samostan franjevaca trećoredaca glagoljaša u Kotarima i djelatnost trojice znanstvenika franjevaca: Franje Glavinića (1585‒1652), historiografa, književnika, provincijala i gvardijana trsatskoga samostana, koji je boravio 1627. godine u Kotarima, a možda je i bio gvardijan od 1628. do 1632. godine, zatim filologa i arhivista franjevca trećoredca Marka Japundžića (1914‒2000) i Josipa Leonarda Tandarića (1935‒1986), rođenoga u Kotarima, istaknutog franjevca glagoljaša i nekadašnjega uglednog znanstvenika Staroslavenskoga instituta.

Poglavlje Hrvatskoglagoljski brevijari donosi prikaz sadržaja glagoljskih brevijara te popis brevijara i brevijarskih izdanja. U tekstu Prvi samoborski glagoljski fragment detaljno su opisane paleografske i jezične osobine pergamentnog dvolista koji je nekad služio kao omot knjige, a danas je pohranjen u knjižnici franjevačkoga samostana u Samoboru. Autorica je zaključila da je odlomak bio dio brevijara, psaltira (Ps 28-34 s antifonama) i da potječe s konca 14. ili početka 15. stoljeća. Opsežnom tekstološkom usporedbom s istovrsnim tekstovima u drugih devet hrvatskoglagoljskih izvora utvrdila je da fragment sadrži arhaične jezične karakteristike, leksički je blizak Sinajskom psaltiru iz 11. st. i pripada tradiciji hrvatskoglagoljskoga psaltira. Glagoljski je odlomak izdan u latiničnoj transliteraciji s kritičkim aparatom.  

Poglavlje Drugi samoborski glagoljski fragment (pronađen 2020. godine u franjevačkoj knjižnici), sadrži temeljitu paleografsku i jezičnu analizu glagoljskoga odlomka za koji je autorica utvrdila da je pripadao hrvatskoglagoljskom brevijaru većih dimenzija iz 14. stoljeća. Pretpostavila je da je u samoborsku okolicu brevijar donio nepoznati glagoljaš sklanjajući se pred turskom opasnošću. Autorica je identificirala sadržaj: čitanja iz Slova sv. Augustina biskupa, Slova sv. Leona pape i početak Evanđelja po Luki. Tekstološka i jezična komparacija teksta fragmenta s tekstovima u dvanaest glagoljskih brevijara pokazala je zanimljive rezultate na više razina: fonološkoj, morfološkoj, leksičkoj. Tekst odlomka objavljen je u latiničnoj transliteraciji s varijantama iz drugih brevijara. Knjigu obogaćuju pomno izabrani slikovni prilozi u boji crkvenih građevina i glagoljskih listova.  

Autorica Marinka Šimić u knjizi Glagoljica u Samoboru prezentira rezultate vlastitih paleografskih, jezičnih i tekstoloških istraživanja fragmenata glagoljskih knjiga pronađenih u Samoboru. Proučavanja proširuje dokumentiranim uvidima u povijest i tradiciju glagoljice i pruža novi pogled na glagoljaštvo u samoborskom kraju i Zagrebačkoj biskupiji. Latinična izdanja glagoljskih fragmenata nadopunjena kritičkim aparatom značajna su ne samo za istraživanje samoborskih glagoljskih odlomaka nego i za filološka istraživanja drugih hrvatskoglagoljskih brevijara. Tekstovi i zaključci predstavljeni u knjizi zasigurno će potaknuti znanstvenike i stručnjake različitih usmjerenja na daljnja proučavanja i spoznaje o hrvatskoj glagoljskoj baštini, kao i o povijesnoj baštini samoborskoga kraja. Upravo zbog toga knjiga bi mogla biti poticajna znanstvenicima, ali i široj čitalačkoj publici.