Ivan od eksperimenta

Od sredine sedamdesetih XX. stoljeća dvojica video i filmskih fanatika vodila su Centar za multimedijska istraživanja Studentskog centra. Najprije u Galeriji SC-a, a potom u zgradi MM centra, smještenoj na krajnjem jugoistočnom rubu studentskog dvorišta. Za razliku od Ivana Ladislava Galete koji se početkom devedesetih razišao s upravom Kulture, Ivan Paić izdržao je do kraja života, na istom mjestu u nekoliko profesionalnih statusa. Prvo kao stručni suradnik, ubrzo i voditelj medijskih programa te na koncu, nakon umirovljenja, i kao vanjski suradnik. U ovom je potonjem svojstvu doista eksperimentirao s programom. Kao da ga je labavija veza s matičnom institucijom potakla na širi raspon istraživanja i poticanja veza između različitih medija i njihovih protagonista.  

Ivan Paić Pajo na izložbi Zona eksperimenta u Galeriji SC, siječanj 2024.
(stoji u instalaciji Đorđe Jandrića, geometrija Edite Schubert u pozadini)

Nakon radikalnih osamdesetih kada je zajedno s Galetom u goste pozivao majstore od više ili manje razornog medijskog učinka – od Jonasa Mekasa do kinetičkog ludila japanskog redatelja Teinosuke Kinugasea – Paić je u doba „treće mladosti“ širio medijske sadržaje u više prostora. Povezivao je izložbe u Galeriji SC-a i Matice hrvatske s filmskim programom u MM centru. Možda je vidljivost tih programa bila manje uočljiva, iz više razloga među kojima je i širenje repertoara Teatra &TD na MM pozornicu, no to ne umanjuje njihovu edukacijsku mjeru. Voditeljeva posljednja intervencija, gotovo minimalna, bila je krajem prošle godine. Pozvao je na razgovor Ivu Dekovića, domaćoj javnosti manje poznatog multimedijalca s dizeldorfskom i šibenskom adresom koji je otvorio izložbu u Galeriji MH pod nazivom Zapečaćeno vrijeme. Sredinom travnja predstavio je igrani film The Outlaw industrijalca Howarda Hughesa iz 1941, vestern priču koju su holivudski cenzori stopirali zbog primjesa erotike među protagonistima, tri revolveraša i „prekrasne Rio“ (Jane Russell). Vijest o programu Kontroverzni Hollywood – erotika i cenzura našla se čak u fokusu dnevnog tiska (Jutarnji list). Samo mjesec dana kasnije, u svibnju, projicirao je Mreže poslijepodneva Maye Deren, povijesni eksperiment nadrealizma. Treba imati na umu da je Maya bila među ključnim imenima feministički intoniranog bijenala povjerenice Cecilije Alemani prije četiri godine u Veneciji.  

Početkom 2024. u dvjema dvorišnim zgradama SC-a – galeriji i MM pozornici – predstavio je povijest domaćih eksperimenata, od slikarstva do filmskih naslova. Usredotočio se na činjenicu kako je studentsko dvorište dugi niz godina bilo „zonom eksperimenta.“ Između slikarskih primjera izabrao je Fellera (Eugen), Jurića (Duje), Jandrića (Đorđe), autora ovoga teksta i pokojnu Editu Schubert čija je retrospektiva nedavno postavljena u bivšem samostanu u švicarskim Alpama (Susch muzej). Spletom okolnosti ilustracija njezine geometrije stavljena je na naslovnicu skromnog SC kataloga.  

Među filmskim primjerima nije mogao zaobići povijesna imena Festivala filmskih stvaralaca 60-ih (GEFF). Od Pansinija (Mihovil), Peteka (Vladimir) i Verzottija (Ante) do Hajdlera (Zlatko), Martinca (Ivan) i sveprisutnog Gotovca (Tomislav). Sredinu iste godine posvetio je dugogodišnjem prijatelju Galeti. Odabrao je ljetni suncostaj kako bi izložbom u Galeriji SC-a podsjetio na desetu obljetnicu smrti majstora eksperimentalnog filma, pedagoga i bliskog suradnika. Opće je poznato kako je Galeta bio opsjednut Joyceovim Uliksom, prvim danom ljeta i brojevima. Što se brojeva tiče, intrigantni su siječanjski datumi dvojice bivših suradnika. Paić je preminuo 5. siječnja, Galeta 11 godina ranije, u istom mjesecu, ali 2 dana kasnije. Ako rabeći Galetinu magiju brojeva dvije jedinice pribrojimo broju 5, u igri je ponovno sedmica. S obzirom na to čini se kako je njihova suradnja u startu bila sudbinski ili kozmički zadana.

Također, čini se kako je Ivan Paić sustavno radio na vlastitom povlačenju u sjenu. Jednakom mjerom kada je u ranim danima promovirao hrvatski filmski eksperiment u Beču, Edinburghu, Kopenhagenu ili Londonu. Ili kada je prije desetak godina pripremao program filmova za izložbe u Amsterdamu, Osijeku i Zagrebu u suradnji s pjesnikinjom i kustosicom Nevom Lukić i povjesničarom umjetnosti Vanjom Babićem. S dvoje spomenutih kustosa radio je na seriji izložbi generičkog naziva (Ne)postojanost prostora s fokusom na arhitekturu, identitet i korištenje riječi u artefaktima. Suradnici se sjećaju kako je duhovito potirao vlastiti doprinos tročlanoj seriji izložbi u koje su bili uključeni i holandski i austrijski umjetnici.  

U aktualnoj se godini želio posvetiti dvama projektima. Nevu Lukić podržao je u pripremi komorne izložbe o filmskim „ekscesima“ osječkog autora Ivana Faktora u beogradskoj galeriji Goethe instituta i Jugoslovenskoj kinoteci. Kako je osječki filmaš bio opsjednut njemačkim redateljem svjetskog glasa, projekt je prijavljen pod nazivom Fritz Lang und ich. Drugi projekt za 2026, monografija povodom pedesete obljetnice rada MM centra u studentskom dvorištu, trebao je povezati više teoretičara-istraživača arhivskog materijala Centra koji je osamdesetih godina XX. stoljeća bio komorna scena za upoznavanje domaće javnosti s avangardnim filmom, videom i muzikom. Komorna scena globalnih razmjera, s obzirom na brojna imena kreativaca i teoretičara koji su tamo dolazili u goste!

Kako se Ivan Paić bez ostataka povukao u sjenu tako je MM pozornicu SC-a prepustio raljama kazališta. „Daske koje život znače“ teško mogu zadovoljiti fokuse XXI. stoljeća ukoliko se na njima ne rabi i tehnologija eksperimentalnog filma. Bivši voditelj MM programa, nije teško predvidjeti, otvorenih bi ruku pozdravio primjer kazališne predstave naslovljene Mogućnost da je bio u prigodi vidjeti ga. Pokretnu instalaciju od svjetlosti i zvuka, bez glumaca, u kojoj se nizozemska umjetnica Germaine Kruip služila iskustvom avangardnog filma. Bilo je to prošloga ljeta tijekom Internacionalnog festivala u Manchesteru (MIF). Pozdravio bi sličan primjer već i stoga što je bio „kooperativan“ s promotorima i tvorcima otočkog nekonvencionalnog filma.