Inkunabule – ponos baroknoga grada

Varaždin je grad koji se s pravom osobito ponosi kulturnim sastavnicama svoje duge povijesti koja seže u rimsko doba, a u povijesnim je dokumentima prvi put spomenut 1181. godine.  Njegovi stanovnici ponosni su na barokne zgrade svoga grada, na kulturne događaje koji se u njihovu gradu odvijaju i koji nerijetko prelaze granice i grada i Hrvatske, što bi potvrdili brojni posjetitelji Varaždinskih baroknih večeri, Špancirfesta i drugih kulturnih i gospodarskih događanja. Čim krenete njegovim ulicama, kao da zamiriše tradicija, briga i ponos na ono što su stariji naraštaji stvorili i što novi nastoje ugraditi u suvremeni život, briga da stare vrijednosti ne bi bile mrtvi kapitali nego poticaj za bogatiji život.  

Izd. Ogranak Matice hrvatske u Varaždinu, Nakladnička kuća „Tonimir“, Varaždin, 2025.

Varaždin se ponosi i svojim knjižnicama: knjiga je bila najdraži pomagač najsposobnijima da razviju svoje darove i njima daruju ljude oko sebe. Prvih pedeset godina europskoga iskustva, dakle, druga polovica 15. stoljeća, prekretno je razdoblje u povijesti europske knjige. Do toga vremena knjige su se pisale rukom, najčešće u jednom primjerku, a samo su osobito veliki i bogati samostani imali toliko pisara da su mogli odjednom napisati nekoliko primjeraka iste knjige. Pojava tiska (za Europu to znači – pojava Gutenberga i otisak njegove Biblije) omogućila je da ista knjiga odlazi na sve veći broj adresa i da se njome koristi sve veći broj ljudi. Te knjige iz prvoga razdoblja tiskarstva zovemo inkunabulama ili prvotiscima i one su i danas osobita vrijednost i ponos sredina koje ih posjeduju. Naravno, osobita je vrijednost onih inkunabula koje su i otisnute doma, ali nipošto ne smijemo zanemariti važnost knjiga koje su otisnute u nekom europskom tiskarskom središtu jer činjenica da je npr. neka naša kulturna ili, još češće, crkvena ustanova nabavila inkunabulu ili više njih svjedoči o visokoj kulturnoj razini te sredine, o kulturnim njezinim potrebama i o gospodarskoj moći (jer knjige su tada vrlo skupe). Zato se svaka današnja europska knjižnica, i s njom njezina sredina, ponosi svakom inkunabulom koju posjeduje. Varaždin, njegova dva samostana, franjevački i kapucinski, čuvaju gotovo šezdeset (60!) inkunabula: varaždinski su redovnici knjige kupovali i dobivali te ih brižno čuvali u svojim samostanima i tako poboljšavali suvremeni školski sustav i svoju sredinu upoznavali s velikim kulturnim i znanstvenim dostignućima. Nema grada veličine Varaždina, ni u Hrvatskoj, ni mnogo šire, koji bi se s našim baroknim gradom u tom pogledu mogao mjeriti. I sada smo dobili knjigu koja riječju i slikom opisuje to varaždinsko i hrvatsko bogatstvo. Autorica je Karmen Levanić, djelatnica varaždinskoga Državnog arhiva. I prije no što upozorimo barem na dio onoga što čitatelj(ica) može u knjizi naći, odmah odajmo priznanje varaždinskoj znanstvenici za posao koji je obavila. Posao je to koji ne podrazumijeva samo znanje, nego i strpljenje i smisao za suradnju s ustanovama i pojedincima. Karmen Levanić na prvim stranicama mnogima zahvaljuje na pomoći, sigurno s razlogom, ali njezin je posao velik i složen i svaki će ljubitelj knjige taj posao sa zahvalnošću nositi u svom srcu, a posebno oni Varaždinci koji uživaju u kulturnim vrijednostima svojega grada. Njezine ćemo poteze u prikazu još spominjati, a ovdje se svakako trebamo sjetiti i Ernesta Fišera, urednika, koji je, kao i u mnogim drugim prilikama u svom bogatom životu, svoje znanje, iskustvo, darovitost i ljubav prema pisanoj riječi upotrijebio da bi kultura još jednom potvrdila svoju vrijednost za čovjekov život, da bi kultura, varaždinska i hrvatska, doživjela još jedan zvjezdani trenutak.

Autorica je u Uvodnom dijelu objasnila što su to inkunabule i što proučava inkunabulistika te kakva su materijalna obilježja tih starih rijetkih knjiga. Upoznala nas je kratko, ali obavijesno, s poviješću dvaju varaždinskih samostana koji su blago nabavili, čuvali i uvijek iznova ugrađivali u nove uzlete vjerskoga, kulturnoga i svakog drugog napretka. U središnjem dijelu knjige (Varaždinske inkunabule) prvo nam je ponudila popis svih varaždinskih inkunabula (njih 58), a onda opisala svaku inkunabulu posebno, prvo 41 iz franjevačkoga, a onda 17 iz kapucinskoga samostana. Tu ćemo saznati naslove svih knjiga, originalno na latinskome i u hrvatskom prijevodu same autorice, signature, broj stranica, format, pismo, napomenu je li knjiga sačuvana cijela ili joj što nedostaje, navodi li se knjiga u kakvim poznatim katalozima i mnoge druge obavijesti. Njezin tekst prate brojne fotografije (uz svaku je inkunabulu ponudila njezinu pomno odabranu i tehnički dobro prezentiranu stranicu) što cijeloj knjizi daje posebnu vrijednost. Predstavila nam je i sve znamenite tiskare koji su te knjige izrađivali i popisala sva mjesta u kojima su varaždinske inkunabule tiskane: Augsburg, Basel, Brno, Haguenau, Köln, Leipzig, Lyon, Memmingen, Nürnberg, Reutlingen, Strasbourg, Treviso, Venecija. Uz ime svakoga grada nalazi se brojka koja nam kazuje koliko je varaždinskih inkunabula u njoj otisnuto. Rekorder je, očekivano, Venecija s 23 naslova.  

U kratkom prikazu ne možemo navesti brojne zanimljivosti, ali spomenimo npr. da se kod varaždinskih franjevaca čuva čak sedam različitih izdanja Biblije, tiskanih od 1475. do 1500. u Veneciji i Baselu. Neke su svojedobno bile u vlasništvu križevačkog i remetinečkog samostana pa su u 18. stoljeću dospjele u varaždinski.  

Sve inkunabule koje se čuvaju u Varaždinu otisnute su na latinskom jeziku, kao što je to slučaj s većinom europskih inkunabula. (Mi Hrvati možemo se pohvaliti da imamo inkunabule na dva pisma: 6 glagoljičnih, 3 latinične). Posebno bih istaknuo da je naša autorica svaki kolofon (tekst u kojem se nalaze tehnički podaci o knjizi koju čitatelj drži u ruci) prevela s latinskoga na hrvatski i tako omogućila i onim čitateljima koji ne znaju latinski da saznaju važne podatke. Knjiga se pojavila pred Božić i doima se kao osobito prikladan dar (ne samo božićni) za ljubitelje hrvatske knjige i hrvatske kulture i za dodatno utvrđivanje ponosa onih koji vole Varaždin.