Vremenska prognoza: sunčano

Premda se glazba teško može usporediti s kakvim sportskim natjecanjem, ipak se na radost slušatelja svako malo sastavljaju kojekakve liste najboljih: najboljih gitarista, pjevača i pjevačica, sastava... Ako je vokalni jazz i sve oko jazza (pa i dalje!) u pitanju, jedno je sigurno: od Kurta Ellinga boljega nećete naći. Nabrajati priznanja kritike i publike što ih je ovaj pedesetosmogodišnji čikaški majstor od mikrofona nanizao u karijeri koja traje od sredine devedesetih, značilo bi potrošiti pola stranice. Spomenimo tek da je dvostruki dobitnik Grammyja, višestruki dobitnik nagrade za najboljeg pjevača na svijetu prema uglednom magazinu DownBeat i da je ovjenčan nagradom Pariške jazz akademije. Ništa čudno, jer se u Ellingovoj izvedbi zaista stapa i zrcali sve najbolje: prirodni dar, improvizacijski impuls i savršena tehnika, podjednako otvorena utjecajima Tonyja Bennetta, Bachovih moteta i beat poezije. Osim što često izvodi tuđa djela pristupajući predlošcima iz potpuno riskantnog aspekta, Elling se afirmirao i kao autor: nerijetko se nadahnjivao djelima literarnih veličina kao što su Walt Whitman, Rainer Maria Rilke i Federico García Lorca. Glas mu je moćan i gibak, često silovit, ali ima i nečeg duboko lirskog u načinu na koji „tumači“ bilo koju tuđu skladbu, a hrvatska se publika u to mogla uvjeriti u solidno ispunjenom Kinu SC gdje je Elling s kvartetom Yellowjackets odao počast stvaralaštvu velikih inovatora Weather Report. Koncert je ustvari bio završna postaja njihove europske turneje, pa je sve odisalo dodatnom ležernošću i entuzijazmom: „Žao mi je što sam od posljednjeg posjeta Zagrebu pomalo zaboravio hrvatski“, našalio se dobro raspoloženi Elling.

Kurt Elling i Yellowjackets u posveti sastavu Weather Report na pozornici Kina SC u Zagrebu /

Posveta inovatorima

Pod vodstvom klavijaturističkog čarobnjaka Joea Zawinula i saksofonista Waynea Shortera (obojica su bili i vrsni skladatelji), kojima će se pridružiti i legendarni basist Jaco Pastorious, Weather Report su ranih 1970-ih de facto izmislili ono što u nedostatku preciznijeg termina kritičari opisuju kao fusion. Radi se o fuziji jazza i funka, rocka, elektronike, R&B-ja i tradicijske glazbe u slobodno postavljenim omjerima. Mlađe čitatelje nije zgorega podsjetiti da su Weather Report u listopadu 1980, u razdoblju albuma Night Passage, odsvirali i odličan koncert u zagrebačkom Domu sportova. Izvodeći instrumentalnu glazbu sličnog naboja i estetike, ali osvježenu i osuvremenjenu, postava Yellowjacketsa – osnovana 1977. gotovo slučajno, kao prateći bend blues gitarista Robbena Forda – nastavlja održavati sličnu vrstu glazbenog eklekticizma, potpisujući albume gdje se teško razaznaje gdje prestaje jazz kao glavno uporište, a počinje „svjetska glazba“, pop ili rock, funk... a u manjoj mjeri čak i klasična glazba. Nastojeći se odužiti glazbi Weather Reporta i reinterpretirati je na vlastiti način, Kurt Elling i Yellowjackets posegnuli su za drugačijim izražajnim jezikom: instrumentalnim temeljima izvornika dodali su vokalnu nadgradnju i tako joj udahnuli novi život.

Stari repertoar u novom ključu

Naravno, takav pothvat nije lako izvesti. Tim više, slušati i gledati uživo međuigru vokalnog virtuoza i sviračke ekipe koja besprijekorno vlada ne samo svojim instrumentima nego i glazbom koju (re)konstruiraju, užitak je koji je teško prenijeti na papir ili računalni ekran. Njihova je kemija posve očigledna, od uvodne i zaista elegantne Shorterove teme Elegant People, do prikladno naslovljene emotivne balade izvedene na bis, Time to Say Goodbye, čije su riječi napisane na glazbu Zawinulove skladbe A Remark You Made. U Elegant People saksofonist Bob Mintzer svira puhački „EWI sintesajzer“, što i simbolički upućuje na činjenicu da se stari repertoar Weather Reporta uvijek može tumačiti u novom ključu – uz očuvani duh izvornika. Kompleksnu zvučnu sliku nadopunjuju klavijaturist i jedan od utemeljitelja Yellowjacketsa Russell Ferrante, agilan bubnjar Will Kennedy (precizan kao švicarski sat), te ništa manje vješt australski basist Dane Alderson. S desetogodišnjim stažom u bendu Alderson je „najnoviji član Yellowjackets tima“, kako ga je predstavio Elling.

Publiku je ipak najviše oduševio Kurtov topao, raskošan bariton od četiri oktave koji se pokazao elastičnim i zasebnim instrumentom, posebno u vokalizama, gdje se ljudski glas prilagođava već postojećoj instrumentalnoj solo dionici skladbe, ili u scat tehnici koja konvencionalne stihove zamjenjuje slogovima bez formalna značenja. Rezultat je atraktivan kako u vizualnom, tako i u slušnom smislu – ponajviše u dinamičnoj improvizacijskoj „konverzaciji“ Ellinga i Kennedyja u temi Palladium, inače Shorterovoj skladbi s albuma Heavy Weather. Sve u svemu, kritičar Guardiana Ellinga nije bez razloga opisao „Sinatrom s nadnaravnim moćima“.

Njegove „supermoći“ ove su jeseni prepoznali i na području mnogo širem od jazza, na Broadwayu gdje Elling nastupa u ulozi grčkog boga Hermesa u mjuziklu Hadestown. U međuvremenu, dok je jedna od najvećih svjetskih pjevačkih zvijezda zaokupljena novim angažmanom i širenjem izražajnog vokabulara, ovogodišnji zagrebački izlog svjetskoga jazza uskoro se zatvara. Preostaje tek euforični, rasplesani finale 16. prosinca na kojemu nastupa trubač i aranžer Philip Lassiter, vlasnik jedanaest Grammyja, nekadašnji Princeov aranžer i voditelj puhačke sekcije. Bit će to zapaljiv i zabavan žanrovski koktel, složen od funka, soula, gospela, Južne Amerike i drugih začina svjetske glazbe, u pravilu naglašeno plesne. Lassiterovi nastupi obično su frontalni napad na sva osjetila (u najboljem smislu toga pojma), pa nema razloga da u Zagrebu bude drugačije. Naravno, to je tek kraj za tekuću godinu, jer nas već u siječnju na početku 17. Zagreb Jazz Festivala u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog očekuje još jedan svjetski vokal i miljenik domaće publike: Gregory Porter u pratnji Zagrebačke filharmonije.