Što (zapravo) čitaju srednjoškolci?

Marina Vujčić, Sigurna kuća

Izd. Fraktura, Zaprešić, 2024.

Sigurna kuća roman je Marine Vujčić koji je, nažalost, bolno aktualan. Kao mladoj ženi koja živi u zemlji gdje je kontroverzno reći da je ubojstvo žene ubojstvo žene, privlače me romani koji progovaraju o onome što smatramo neumjesnim ili neugodnim. Lada Lončar sredovječna je žena koja se nađe u braku u kojem postaje žrtva obiteljskog nasilja. U društvu koje na njezinu patnju odgovara povjerljivošću (jer ipak joj je suprug ugledni sveučilišni profesor) ili osudom, Lada se suočava s tužnom istinom: jedina dobra žena je žena koja šuti, a jedina žena koja u potpunosti šuti mrtva je žena. Tijekom čitanja ovog djela osjećala sam se kao da sam u potpunosti dio Ladina svijeta. Od njezine prvobitne zaljubljenosti u zlostavljača do blage neugode i naposljetku straha i borbe za goli život autorica nas savršeno uvlači u um protagonistice. Knjiga koju bih apsolutno preporučila svakome. (Maja Kaleb)

Darija Žilić, Zmajevo cvijeće

Izd. Fraktura, Zaprešić,
2024.

Čitanje pjesničke zbirke Darije Žilić Zmajevo cvijeće za mene je bilo stvarno jedno neponovljivo iskustvo. Svaka pjesma napisana je strastveno i djeluje kao da je komadić duše same autorice uliven u pojedinu pjesmu. Pjesme su jako hipnotizirajuće i kad počnete čitati, ne zaustavljate se. Zbirka istražuje individualna pitanja poput pronalaženja same sebe, jedinstva s prirodom, osjećaja bespomoćnosti i suočavanja sa svojim problemima. Česti su religijski i mitološki motivi, što dodatno pridonosi umjetničkom i metaforičnom dojmu. Pjesme poput Opet rođena, Preobražaj i Stairway to heaven osobito su mi se svidjele i dirnule me zbog toga što istražuju teme jedinstva s prirodom i samim sobom. Sviđa mi se težnja za ljudskom transcendencijom i mislim da su religijski, ali i njima suprotni motivi, poput anđela, neba i zemlje odlični motivi koji dodatno pojačavaju ove čarobne pjesme zbirke Zmajevo cvijeće. (David Mikuš)

Sanja Pilić, Šetnje, zaborav

Izd. Neolit, Koprivnica, 2025.

Knjiga Sanje Pilić, poznate po očaravajućem opusu dječje literature, može biti shvaćena kao putopis, ali zapravo to nije. Sanja Pilić u autobiografiji piše više o putovanjima životom nego prostorom; opisuje svoju prošlost i život iz šetnje u šetnju u stilu koji je više nalik dnevniku nego putopisu. Autorica raslojava svoj život i pokazuje ono što ga je u svakoj njegovoj fazi uzdržavalo: mladenačka, intenzivna ljubav te neizrecive i gromoglasne emocije koje su je pratile; prijatelji i ljubavnici, susjedi i djeca ili pak samo prolaznici. Zagreb je u središtu pozornosti kao mjesto radnje i kao stalni suputnik svih autoričinih šetnji i kad ulice vrve životom i kad su zapuštene i bezlične. Kad sam knjigu otvorila prvi put, nisam očekivala da ću se povezati s autoricom, ali sam na kraju ostala zapanjena. Pronašla sam se u najsitnijim detaljima knjige, čak i kad autorica piše o odgoju djece, poslovima ili braku. Iskrenost i nepretencioznost koji je ispunjavaju začaravajući su i nagovarali su me da nastavim okretati stranice. Knjigu bih preporučila svim dobnim skupinama, a pogotovo onima koji misle da ona nije za njih. (Fani Gaće)