Široki vidici i dalekosežne ambicije

Novo i nesvakidašnje. Ovim pridjevima moglo bi se opisati koncertno gostovanje u Slavonskom Brodu jednoga od trenutačno najzanimljivijih komornih sastava na hrvatskoj glazbenoj sceni. Kalamos kvintet postoji desetak godina, no u posljednjih nekoliko profilirao se u sastav visoke kvalitete, izražena istraživačkog nerva i dalekosežnih glazbenih ambicija. Svoj rad usmjerili su izvođenju i promoviranju suvremene glazbe, s posebnim naglaskom na poticanje nastanka novih djela hrvatskih skladatelja. Specifičan sastav drvenih puhačkih instrumenata s jezičkom (tzv. reed kvintet) čine Dora Draclin (oboa), Yaroslav Sadovyy (klarinet), Aljaž Razdevšek (saksofon), Branimir Norac (bas klarinet) i Šime Vuksan (fagot). S njima je došao i poseban gost, nizozemski tereminist Thorwald Jørgensen.

Thorwald Jørgensen za tereminom i članovi Kalamos kvinteta na pozornici Glazbene škole u Slavonskom Brodu / Foto Kadar SB

Koncertnu večer otvorili su dvjema skladbama koje su proizašle iz njihova istraživačkog projekta vezanog za tradicijske sopile i dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, a koje su snimljene na nosaču zvuka REEDefinition – Dobrinjske šurlice (alla balun) Massima Brajkovića i Zoo Jurja Marka Žerovnika. Thorwald Jørgensen, kojemu ovo nije bila prva suradnja s Kalamosom, izašao je na pozornicu pridruživši se ansamblu pri izvedbi Réflexions sur Ravel Šimuna Čarlija Botice, a potom je posebnu pozornost publike privukao izvedbom vlastitog djela Distant shores za teremin, glas i loop stanicu. Član ansambla Branimir Norac pokazao se i kao skladatelj u izvedbi Ptičjeg paviljona, a večer je zaključena skladbom Nerede? turskog skladatelja Akina Kilisa.

Osim Jørgensenove solističke posvete prirodi i Kilisove studije o spoju udaljenih glazbenih svjetova Osmanskoga Carstva i modernog drum&bassa, sve ostale skladbe nastale su direktno na poticaj Kalamosa. U njima se kriju male osobne „ode“ – Brajkovićeva posveta istarskoj baštini, Žerovnikove reference na Šostakovičevu Jazz suitu ili Gesualdov motet Moro, lasso, u naslovu jasna i u glazbi suptilna Botičina posveta Ravelu te Norčevo nadovezivanje na tradiciju propitivanja odnosa glazbe i prostora.

Poseban trenutak večeri bila je praizvedba djela Obstinatus Tihomira Ranogajeca. Ovim djelom autor je Kalamosovu zvuku donio dva nova instrumenta – uz obou, fagot i bas klarinet glazbenici su zasvirali na glissotaru i kontrabas klarinetu. Gradeći skladbu iz nekoliko dijelova, Ranogajec naizmjence zgušnjava i otpušta glazbeno tkivo, pružajući dovoljno izazova svakom instrumentalistu, te ih objedinjujući oko gotovo hipnotički prisutnog ritamskog motiva. Bit će zanimljivo vidjeti kamo će avantura s ovim dvama instrumentima odvesti Kalamos.

Osim što se Jaroslav Sadovyy tijekom koncerta obraćao s pozornice s kratkim informacijama o skladbama ili instrumentima, olakšavajući slušateljima razumijevanje kompozicijskih postupaka, uz koncert je bila vezana i izražajnija obrazovna komponenta. Uoči koncerta Thorwald Jørgensen predstavio je teremin srednjoškolcima Glazbene škole Slavonski Brod. Susret uživo s instrumentom i glazbenikom potaknuo je niz pitanja o konstrukciji, namjeni i tehničkim mogućnostima, na koja je Jørgensen rado odgovarao, a potom je onima hrabrijima dao priliku da se sami uvjere u zahtjevnost sviranja teremina. Obrazovni moment postaje sve aktualniji kada je riječ o koncertnim događajima, a osobito je značajan u kontekstu približavanja suvremene glazbe publici koja nema kontinuirani pristup suvremenim glazbenim izričajima, programima i ansamblima. Neuobičajen ansambl, ekstravagantan gost i nesvakidašnji repertoar bili su željeno osvježenje u novoj sezoni Kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić-Mažuranić.