Neprekidno traje medijski rat

Mladen Bevanda, akademik i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u BiH, povodom objave zbornika Hrvati u daytonskoj BiH u razgovoru za Vijenac govori o statusu i položaju Hrvata u BiH, odnosu međunarodne zajednice, kao i pogubnim unitarističkim politikama, radu Akademije, te važnosti i značenju osnivanja institucija kakvo je Vijeće Matice hrvatske u BiH za Hrvate u BiH.

Snimio Mirko Cvjetko / MH

Izvršni ste urednik znanstvenog zbornika Hrvati u daytonskoj BiH – stanje i budućnost u kojem se iz različitih perspektiva progovara o derogiranom položaju Hrvata u BiH. Je li pregruba tvrdnja da je „rat“ u BiH samo zaustavljen, a da sukobi traju, iako nisu oružanog karaktera?

Vaša tvrdnja nije pregruba. Štoviše, eufemistična je jer se godinama ponavlja ista fraza: Dayton je zaustavio rat, što je neupitno, rečenica se međutim ne nastavlja: ali je uspostavljen nepravedan mir. Kad se istini pogleda u oči, kad se stvarnost prosuđuje sine ira et studio, mora se reći: tri desetljeća prošla su u neprekidnim svađama, raspirivanju razdora i mržnje, podvalama, ocrnjivanju, optuživanju, tko će koga prevesti žedna preko vode. Nikad više, u međusobnim odnosima triju konstitutivnih naroda, nepovjerenja, licemjerja, lukavština, nesporazuma, prepredenosti. Rat je zaustavljen, ali se vodi drugim sredstvima. Prozivke, hajke, huškanje, jezik netrpeljivosti i netolerantnosti ne daju prostora dijalogu, međusobnom uvažavanju i civiliziranom sporazumijevanju. Ako je stanje trajno zamrznutoga konflikta, onda se mora govoriti otvoreno, istinito i u najboljoj namjeri, kako bi stanje išlo na bolje. Ocjene mogu biti sumorne kao i ovo kolebljivo vrijeme, ali bio bih neiskren ako bih postao laudator temporis praesentis, hvalitelj sadašnjosti. Neprekidno traje medijski rat, oštre riječi, propagandne metode, zagađuju odnose među ljudima i narodima. Glasoviti hrvatski književnik Petar Šegedin, istinski domoljub, član i predsjednik Matice, žrtva 1971. u knjizi Nema spasa od života piše „kako šutjeti a gledati i vidjeti neke pojave, pa ne reagirati na njih, znači izdati nešto važno, neobično važno.“ Ni Akademija ne želi šutjeti jer bi tako izdala svoju misiju i poslanje.

Iz brojnih je radova u zborniku razvidno kako bošnjačka unitaristička politika BiH pretvara u nacionalnu državu, međutim, to ne čini sama niti bez podrške dijela međunarodne zajednice. Kako to objašnjavate?

Međunarodna zajednica tijekom minulih trideset godina ima odlučujuću ulogu u gotovo svim sferama društveno-političkog života. BiH jedina u Europi ima tutora, skrbnika, a protektoru je službeno povjerena briga o državi jer njezini narodi nisu sposobni sami upravljati svojim postupcima, donositi pravedne odluke i rješenja. Tutori ili skrbnici određuju se malodobnim i nemoćnim osobama. Izmijenilo se mnogo skrbnika, a stanje je sve lošije. Oni su ohrabrivali unifikaciju jer su pokušavali sve svesti na jedinstvenu normu. Primjer za to je stigmatiziranje i nečuvena hajka na dvije škole pod istim krovom. Hrvati su htjeli nastavu s pripadajućim udžbenicima na hrvatskome jeziku. Utvrđeno je međunarodnim konvencijama da svatko ima pravo na pohađanje nastave i to na svom materinskom jeziku. Mijenjaju se samo jačina i pokušaj nametanja unitarizma, tzv. građanskog uređenja BiH. Ne treba puno mudrosti da se razotkrije i vidi prava bit te politike: jedan čovjek – jedan glas. To je protivno Ustavu i federalizmu jer federalne jedinice sudjeluju u organizaciji središnje vlasti zadržavajući svoju kulturnu i političku autonomiju.

Hegemonija i centralističko-birokratsko uređenje razorili su obje Jugoslavije iz kojih su svi narodi pobjegli jer je u višenacionalnim zajednicama s konstitutivnim, suverenim, državotvornim narodima unitarizacija neostvariva. Malobrojniji narod gubi svoj politički subjektivitet, preglasava se na svim razinama, ugrožava se opstanak naroda jer gubi sve mehanizme zaštite. S postojećim uređenjem, a pogotovo s unitarnom, tj. centralističkom BiH Hrvati ne mogu osigurati ravnopravnost niti BiH može u Europsku uniju. Na projektu unitarne BiH, pod krinkom građanske, sustavno i udruženo djeluju pojedine političke stranke. Zaboravlja se da je bio rat, da je proveden referendum, da je usvojen Ustav, da su Hrvati u BiH unijeli svoju federalnu jedinicu Herceg Bosnu i da više nema socijalističke Jugoslavije, ali ni socijalističke BiH. Očekujemo da će prevladati razbor, jer BiH mora doživjeti preobrazbu koja je vodi u društvo demokratskih država članica EU.

Nedavno su održani izbori za novog predsjednika Republike Srpske na kojima je pobijedio kandidat SNSD-a Siniša Karan. Je li ovaj izbor ustvari „Dodik i nakon Dodika“ i što to znači za Hrvate u RS?

Naše je načelo: poštovati volju glasača – birača srpskoga ili bošnjačkoga naroda. Kandidat kojega izaberu na višestranačkim demokratskim izborima legitiman je predsjednik toga naroda i dužan uvažavanja. Jedino se volja hrvatskih birača ne uvažava. Hrvatski kandidat dobije 98 posto hrvatskih glasova i nije izabran, nema legitimitet, nego onaj kojega je Hrvatima birao i nametnuo drugi narod, i to četiri puta, tj. šesnaest godina. Za međunarodnu je zajednicu ta nečasna, nepoštena igra ispravna. Kako će se ponašati novoizabrani predsjednik, ne bih želio pretpostavljati jer Dodikovu osebujnu osobnost i iskustvo jednostavno nije moguće imitirati niti kopirati. A što će to značiti za Hrvate u Republici Srpskoj, najbolje znaju tamošnji preostali Hrvati dostojni poštovanja, a naročito mladi liječnik Davor Pranjić, potpredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskoga naroda.

U zborniku se govori i o pravu na obrazovanje na materinskom jeziku, javnom RTV servisu, statusu i položaju institucija kulture. U kojim su sve aspektima društvenog života Hrvati podzastupljeni?

Polazimo od premise: Hrvati imaju povijesno i ustavno pravo na osnivanje vlastitih znanstvenih, odgojno-obrazovnih, kulturnih, umjetničkih, medijskih i drugih ustanova. Hrvatska suverenost i konstitutivnost neizbrisiva je povijesna činjenica, a hrvatski je jezik naša neprolazna poveznica, snažno identitetsko obilježje, naša prepoznatljivost. Političko-totalitarnoj i centralističko-unitarnoj svijesti koja je još itekako živa u tzv. „maloj Jugoslaviji“ narušavaju udobnost i političke planove hrvatske ustanove. Uz pomoć međunarodne zajednice nastojalo se sve unificirati, svesti na jednoobraznost. Može li se zamisliti da televizijski kanal na hrvatskome jeziku javne televizije ugrožava interes drugog naroda, a međunarodni dužnosnici poput zlatne ribice ispunjavaju  takvu želju i ne dopuštaju TV kanal na hrvatskom jeziku? Ne bih rekao punu istinu ako bih samo međunarodnoj zajednici prigovarao za obespravljivanje Hrvata. Tome su nakon 2000. godine davali imprimatur, nihil obstat i onodobni najviši dužnosnici Republike Hrvatske, izuzevši postojeće čelništvo koje je prozrelo sve nečasne radnje i trudi se poštovati i zaštiti dostojanstvo i prava svakog čovjeka i naroda, osobito hrvatskoga koji je zaista obespravljen i ponižen.

Koja je uloga HAZU BiH u društvenom, znanstvenom i političkom životu Hrvata u BiH?

Hrvatska akademija za znanost i umjetnosti u BiH utemeljena je 2014, nakon 21 godine djelovanja Hrvatskog društva za znanost i umjetnost. Ona je izraz volje i potrebe hrvatskoga naroda, dokaz njegove civilizacijsko-kulturne zrelosti. Okuplja znanstvenike i umjetnike, vodi brigu o razvoju i unapređenju znanosti i umjetnosti. Zakonom je utvrđen ograničeni broj akademika – njih petnaest. Potpisani su sporazumi o suradnji s hrvatskim znanstvenim, kulturnim, umjetničkim i obrazovnim institucijama, ali i s drugim dvjema akademijama u BiH s nacionalnim predznakom. Potpisan je sporazum o suradnji s HAZU u Zagrebu. Temeljne zadaće Akademije su istraživanje povijesno-kulturne baštine, čuvanje od zaborava značajnih pripadnika hrvatskoga naroda i važnih povijesnih događaja. U časopisu Vidici objavljuju se radovi akademika i drugih znanstvenika i umjetnika koji žele objavljivati i surađivati. Malobrojnijem narodu, ako ima uvjete, prijeko je potrebna ovakva svehrvatska ustanova jer narod čuva i razvija svoju izvornost, samobitnost, identitetska obilježja. Malobrojnijem narodu nužna je intelektualna, moralna i duhovna snaga kako bi ostvario svoje kreativno-stvaralačke potencijale. Naša snaga mora biti vrsnoća, radišnost i scientia vivendi. Mnogo radimo na uspostavljanju dobrosusjedskih odnosa, osobito suradnjom sa srodnim akademijama, ali i našim apelima za mirno rješavanje nesporazuma putem dijaloga, međusobnog priznavanja i više rada pro bono publico, za dobrobit BiH. Akademija promiče mir, suradnju, libertas, humanitas, justitiae, veritas, dijalog i ravnopravnost konstitutivnih naroda.

Nedavno je u BiH osnovano i Vijeće Matice hrvatske u BiH koje okuplja njezine brojne ogranke. Koliko su te institucije važne i na koji način mogu doprinijeti afirmaciji ne samo hrvatskog nacionalnog kulturnog identiteta, nego sveukupnom pluralizmu i multietničkom karakteru BiH koji se uporno zatire?

Osnivanje Vijeća Matice hrvatske u BiH zasigurno doprinosi afirmiranju Matice i svih njezinih ogranaka. Do sada su bili segmentirani, a Vijeće pruža mogućnost okupljanja i povezivanja. Stvoreni su uvjeti za izradu složenijih projekta jer je još mnogo toga iz naše povijesti što treba istražiti, napisati, objaviti i predočiti sebi samima i drugima. U Matičinim ograncima djeluje velik broj iznimno stručnih entuzijasta i treba im prostor za ostvarenje njihovih konstruktivnih zamisli. Vijeće je došlo u pravo vrijeme jer se sustavno potiru tragovi hrvatskoga naroda i njegove baštine pa ogranci na svom području mogu mnogo uraditi, posebno ako nastupaju zajednički. Vijeće ne ugrožava samostalnost ogranaka, nego stvara i druge mogućnosti, širi prostor djelovanja. Uz ovo pristaje stara maksima i mudra misao: Ubi concordia, ibi victoria.