Kontinuirana fascinacija realitetom i prostorom

Monografija na više od 270 stranica donosi cjelovit pregled stvaralaštva Jadranke Fatur. Sukladno uobičajenom formatu, publikacija sadrži brojne vizualno kvalitetne reprodukcije, životopis, popise samostalnih i skupnih izložbi, nagrada, privatnih i institucionalnih imatelja radova te bibliografiju. No, prava vrijednost knjige ne proizlazi iz standardiziranog pregleda profesionalnog djelovanja nego iz njezine jedinstvene koncepcije. Naime, čitavo izdanje strukturirano je kao dijalog između umjetnice Jadranke Fatur i urednice Branke Hlevnjak. Hlevnjak se komentarima nadovezuje na dnevničke zapise umjetnice, naslovljene Meditacije i manifesti (1971‒1975), u kojima je Jadranka Fatur u formativnim godinama promišljala o vlastitoj poziciji te artikulirala osobnu potrebu za prikazivanjem realiteta. Tumačenja urednice, osim što počivaju na dobrim teorijskim temeljima, proizlaze i iz dugogodišnjega osobnog poznanstva s autoricom. To joj omogućuje da precizno analizira Jadranku Fatur kao fenomen u kontekstu suvremene hrvatske umjetnosti te da definira njezinu poziciju unutar svjetskih realističnih tendencija.

Izd. Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2025.

Monografija uključuje i recentnije autobiografske zapise, u kojima je Jadranka Fatur bilježila ono što ju je poticalo na rad, kao i tekstove Zdenka Rusa, Milana Bešlića, Ljiljane Domić, Martine Munivrana, Jagora Bučana i Tonka Maroevića, koji su pisani kao predgovori izložbama ili razgovori s umjetnicom.

U monografiju je uvršteno i nekoliko ranih radova Jadranke Fatur, nastalih u vrijeme upisa na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1969. U tim radovima vidljivi su utjecaji tada aktualnih strujanja poput apstrakcije, art bruta ili konceptualne umjetnosti, no kako oni nisu postali uporištem njezina kasnijeg likovnog izraza, njihovo uvrštavanje služi ponajprije kao uvid u nagli stilski zaokret koji je uslijedio. Tijekom studija Jadranka Fatur intenzivno se počinje baviti crno-bijelom fotografijom te uočava njezin potencijal kao likovnog predloška. Na slikama Kralj i ja i Telefon započinje kolažirati fotografirane motive, istraživati prostor te uključivati autoportret kao potvrdu autentičnosti i samosvjesnosti. Ovi radovi označili su prekretnicu u njezinu stvaralaštvu, a promišljanja o njihovu nastanku posebno su naglašena u knjizi. Dnevnički zapisi, skice, fotografije i drugi predlošci koji su prethodili činu slikanja pomno rekonstruiraju umjetničine misaone procese. No, ovo nije iznimka. Monografija sustavno naglašava povezanost umjetnice s fotografijom i komparativno prikazuje skice, čime produbljuje uvid u složene mehanizme rada.

Popularizaciju i aktualnost neorealizma u drugoj polovici 20. stoljeća potvrđuje izložba 22 realista organizirana 1970. godine u njujorškom Whitney Museumu. U razdoblju kada su u Jugoslaviji dominirala drugačija likovna usmjerenja i nije postojala okupljena grupa hiperrealista, Jadranka Fatur gotovo istodobno, 1972. godine, intuitivno počinje zadirati u područje realizma. Za razliku od većine hiperrealista, koji blok za skiciranje zamjenjuju fotografskim aparatom, rad Jadranke Fatur ne temelji se na pukom preslikavanju fotografskog predloška. Ona najprije vidi zanimljiv motiv, potom ga snima, zatim izrađuje skice, a sve često bilježi i u dnevničkim zapisima. Za nju je fotografija podsjetnik, a ne čvrst oslonac za izradu slike. Jadranka Fatur kombinira različite elemente i objekte, povezuje konkretno i imaginarno te nerijetko prikazuje sebi bliske ljude u intimnim situacijama.

Specifičnost monografije proizlazi iz iznimnog angažmana same umjetnice. Usporednim prikazivanjem fotografija, crteža ili ostalih skica u pastelu i akvarelu dobro je naglašen kompleksan proces promišljanja prije započinjanja slikanja, dok publicirani osobni zapisi svjedoče o intimnom odnosu prema motivu i slici te daju neposredan uvid u njezino stvaralaštvo. U kombinaciji s dijaloškom strukturom koju vodi urednica Branka Hlevnjak, knjiga postaje iznimno čitalačko i vizualno iskustvo.