Zajčev Zrinjski kao poruka za mlade

Premijera Zrinjskog iščekuje se s posebnim uzbuđenjem, jer je riječ o našoj velikoj opernoj uspješnici – jednoj od najvećih – koja od 1876. godine, gotovo stoljeće i pol, ostaje jednako intrigantna i privlačna, domoljubna, ljubavna, ali i razotkrivajuća, zato što prikazuje čitav spektar ljudskih vrlina pa i mana: pohlepu i zlobu, brutalnost i bahatost, častohleplje i nezasitnost.

Sve su to elementi koje pronalazimo u sjajnom libretu Huga Badalića, u trenutku kada cijela Hrvatska obilježava 1100. godišnjicu Hrvatskog Kraljevstva. Svoj doprinos toj obljetnici osječki HNK dao je upravo Zajčevim Zrinjskim.

I nakon gotovo stoljeća i pol priča Zajčeva Zrinjskog ostaje jednako intrigantna i privlačna, domoljubna, ljubavna, ali i razotkrivajuća / Snimio Kristijan Cimer

Pritom, Nikola Šubić Zrinjski i bitka kod Sigeta nisu tek važna postaja hrvatske povijesti. Zrinjski je zrcalo časti i hrabrosti, simbol žrtvovanja za viši cilj. Jedna cijela obitelj, predvođena snažnim, ali tankoćutnim ocem i suprugom, predvodi malenu vojsku u smrt za rodnu grudu i svoj narod. Posrijedi je i obiteljska tragedija u kojoj otac, ucijenjen životom sina, zatomljuje osobnu bol te, svjestan snage koju nosi ime Zrinjskih, odbija pokleknuti, te unatoč strašnoj osobnoj žrtvi, bez oklijevanja stavlja dom i domovinu ispred svega osobnog.

Kakav li je to slavan trenutak hrvatske povijesti! I kako ga je Zajc veličanstveno uobličio u operu! Upravo ta svijest o veličini i snazi djela trebala bi biti nit vodilja svakome tko se s dovoljno kuraže odluči uhvatiti ukoštac sa Zrinjskim – njegovom izvedbom i inscenacijom.

Suradnja osječkog i splitskog HNK rezultirala je time da za ovu osječku izvedbu Zrinjskog imamo čak tri različite pjevačke postave. Autorski tim čine dirigent Ivan Josip Skender, redateljica Lea Anastazija Fleger, scenograf i autor videoprojekcija Ivo Knezović, kostimografkinja Tea Bašić Erceg, kreatorica scenskog pokreta i koreografkinja Maja Huber te oblikovateljica rasvjete Vesna Kolarec.

Za detaljniju analizu svih elemenata izvedbe nema mjesta, no svakako treba istaknuti da se autorski tim vodio minimalističkim pristupom – od scene do kostima. Pozornica je bila lišena suvišnih detalja, a publici je prepušteno da sama zamišlja dvore Zrinjskog. Sulejmanov dvor, a potom i šator, scenografski su bili bogatiji te su odavali orijentalni štih, čime je stvoren zanimljiv kontrast. Kostimi pjevača hrvatskih uloga, tonirani u plavu i bijelu boju, lijepo su se uklopili u monokromatsku scenu, dok su pjevači u ulogama turskih osvajača pretežito nosili tamne, crne i sive tonove. Ova simbolična igra prizorima i kostimima pokazala se kao jedan od najsnažnijih elemenata predstave.

Glazbeni dio izvedbe pokazao je heterogenost kvalitete, kako u orkestru tako i u pjevačkim dionicama. U orkestru posebnu pohvalu zaslužuje oboist, koji je pokazao izuzetan profesionalizam u interpretacijama. Pojedini pjevači istaknuli su se u određenim karakteristikama, dok su drugi imali za nijansu – ili dvije – slabiji vokalni i glumački nastup. Ipak, valja istaknuti Ljubomira Puškarića kao Zrinjskog te izvrsnog Igora Krištu u ulozi Mehmed-paše Sokolovića, koji se potpuno dao u ulogu odličnim pjevanjem, osobito u dinamičkim prijelazima prema pianu. Fantastično je, uz Dalibora Hanzaleka, izveo sraz Zrinjskog i Paše, kao i cijelu svoju ulogu. Ivana Medić dojmljivo je oblikovala Jelenu ugodnim glasom i stasom, dodatno naglašenim prekrasnim brokatnim kostimom, dok je Roko Radovan kao Lovro Juranić pokazao potencijal za naslovne role. Posebno su pozitivno iznenadili ansambli i zborovi, ponajprije ženski.

Kada se pogleda cjelina, novi osječki Zrinjski zanimljiva je opera – i za slušanje i za gledanje. No ono najvažnije zbilo se na izvedbi 24. listopada. U publici su tada većinom bili učenici osječkih srednjih škola, pretežito gimnazijalci, a izvedba je neprestano bila praćena pljeskom. I pritom nije to bio neki stidljiv pljesak ushićenih pristaša pojedinih pjevača, kakav se ponekad može doživjeti u kazalištu, već je to bila iskrena i snažna reakcija mladih na predstavu, na libreto i glazbu, na duet Jelene i Eve, na trenutak kada Zrinjski izgovara zakletvu, na iskazanu emociju istinske ljubavi između Jelene i Juranića.

I zato je važno usmjeravati mlade prema predstavama poput Zrinjskog, odgajajući ih na porukama koje nosi ovo djelo. Jer, kroz Zrinjskog se mladima prenosi iskrena domoljubna poruka: o hrabrosti pojedinca, o preuzimanju odgovornosti, o snažnim i časnim ljudima koji su spremni za dom i narod položiti čak i vlastiti život.

Zato, i nakon stotinu i pedeset godina, još uvijek trebamo Zrinjskog, na svim našim nacionalnim pozornicama – posebno za mlade.