Slavlje umjetnosti za zalog budućnosti

Otvaranja kazališta u Hrvatskoj, a glavni grad u tome nije nikakva iznimka, rijetki su i značajni događaji. Rijetko se dogodi da se za kazalište rezervira neki prostor koji do tada nije služio kazališnoj umjetnosti, a kada se to i dogodi, najčešće su posrijedi adaptacije. HNK2, nova scena središnjeg nacionalnog kazališta dugo je sanjana priča, još od 1953, kada se na dotadašnjoj maloj sceni osamostalilo novo kazalište, danas poznato po imenu svog osnivača Branka Gavelle. Od tada, gotovo je svaka kazališna uprava HNK u Zagrebu nastojala na otvaranju druge scene, što iz estetskih (specifičnost pozornice kutije okružene neobaroknim ložama, što nije dispozicija koja je najpogodnija za sve oblike predstava), što iz produkcijskih razloga (HNK je golem pogon koji okuplja tri ansambla u jednoj ustanovi, a donedavno i na jednoj sceni). Iznalazila su se različita rješenja, uglavnom usmjerena na komorne dramske predstave, no nijedno se nije pokazalo trajnijim. Od 3. studenog trajno rješenje postoji i predano je na upotrebu. HNK2 postao je stvarnost, a ne san.

Snimio Luka Dubroja

Sudionici svečanoga otvaranja nove scene Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu 3. studenoga

Prizori iz programa otvaranja Slava umjetnosti 2.0 koji su osmislili redatelj Krešimir Dolenčić i dramaturg Dino Pešut, a orkestrom je ravnao skladatelj Ivan Josip Skender / Snimio Goran Stanzl / PIXSELL

Moderna nova scena ima kapacitet 300 do 350 mjesta /* Snimio Goran Stanzl / PIXSELL

Pozornica za suvremene potrebe

Nova scena HNK u Zagrebu ne nastaje na kazalištu nepoznatome prostoru. U Ulici Božidara Adžije, na zagrebačkoj Trešnjevki, već se dugo nalaze kazališne radionice. Nalazit će se i dalje, u adaptiranom prostoru, ali im je sada pridružena i scena. Već pri ulasku u zgradu pred posjetiteljima se otvara vizualno vrlo zanimljiv prostor, u slogu industrijske arhitekture, s brojnim galerijama s kojih se u organiziranim obilascima mogu promatrati kazališne radionice na djelu (arhitektonski studio Arhing). Ulazak u prostor same scene pruža novi doživljaj. Teleskopsko gledalište za 300‒350 gledatelja dobro je ugođeno i rješenje je koje izaziva potpuno drukčiji dojam od onoga u matičnoj zgradi HNK. Pozornica je, međutim, gabaritima odgovarajuća onoj staroj, kako bi se predstave mogle izvoditi na jednoj i na drugoj sceni. Iako to možda HNK2 oduzima karakter komorne pozornice, njezina se multifunkcionalnost očituje i u tome da će sada biti lakše, u slučaju potrebe, smjestiti gledatelje i na scenu, kada se bude htjelo stvoriti komorni prostor.

Intendantica Iva Hraste-Sočo, premijer Andrej Plenković i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek / Snimio Luciano Peritore  / HNK

Atraktivan program otvaranja

U svakom slučaju, otvaranje 3. studenog bilo je najavljeno kao spektakularno-protokolarni događaj, a takvo je zaista i bilo. Od vizualno zanimljivog i prostorno ugodnog pristupnog trga (koji će punu funkcionalnost dobiti potpunim uređenjem bloka u kojem se zgrade nalaze, no već je sada mjesto puno potencijala da postane živim prostorom), preko ulaska pokraj radionica, do programa koji je započeo odbrojavanjem godina od 1895. do 2025, eda bi se nastavio brojnim reminiscencijama na svečanost trenutka u scenskim slikama koje su izveli članovi svih triju ansambala HNK. U režiji Krešimira Dolenčića, uz dramaturga Dinu Pešuta i skladatelja Ivana Josipa Skendera, na sceni se kao svojevrsni vodič pojavljuje Stjepan Miletić, intendant HNK iz doba otvaranja matične zgrade 1895. Slijedili su ulomci iz HNK-ovih uspješnica poput baleta Gospoda Glembajevi (koreograf Leo Mujić) ili nezaobilaznog Ivana pl. Zajca i opere Nikola Šubić Zrinjski, a mogla se vidjeti i jedna slika iz suvremene opere Judita Frane Paraća. Dramski su dijelovi uključivali replike iz djela brojnih kanonskih i suvremenih dramskih pisaca, od Krleže i Vojnovića do Tene Štivičić i Ivora Martinića. Osobito su zabavne i pamtljive bile pjevane najave pojedinih scena i govornika, koje je uglazbio Ivan Josip Skender, a izveli su ih stipendisti i članovi opernog studija HNK.

Park ispred nove scene HNK2 u Adžinoj ulici 7a / Snimio Goran Stanzl / PIXSELL

Dragulj zagrebačke kulture

Protokol je uključivao i prigodne govore, prvo intendantice HNK u Zagrebu Ive Hraste-Sočo, koja je istaknula povezanost koju novi prostori u Adžijinoj omogućuju svim elementima kazališnog procesa, ali i svim ansamblima i zaposlenicima HNK koji su dobili novo mjesto susreta i umjetničkog zanosa. Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba, kontekstualizirao je HNK2 kao dio šireg procesa revitalizacije zagrebačkih, i posebno, trešnjevačkih prostora u neposrednoj blizini u kojoj se gradi novi stadion, a predstoji, prema gradonačelnikovim riječima, revitalizacija i ostalih objekata, poput starog „samoborskog“ kolodvora. Ministrica kulture i medija RH Nina Obuljen Koržinek, spomenuvši u svome govoru brojne velikane hrvatskog glumišta koji su ugradili svoje profesionalne biografije u scenu središnjeg nacionalnog kazališta, evocirala je ideju o novoj zgradi u Adžijinoj, koja se krenula oblikovati u mandatu prethodne uprave HNK, da bi s ovom dobila konačan zamah prema realizaciji, u čemu je presudna bila pomoć Vlade Republike Hrvatske koja je u cijelosti financirala ovaj veliki projekt vrijedan. Ističući obnovu kazališnih radionica i izgradnju HNK2 kao dio obnove kulturnih ustanova „iz pepela“ zagrebačkog potresa otprije pet godina, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković naglasio je važnost nove scene kao kulturnog dragulja Zagreba.

HNK2, kao investicija vrijedna oko 45 milijuna eura, uistinu je mjesto koje može
(p)ostati draguljem zagrebačke kulture. Na svima koji će u njemu raditi i stvarati kazalište je da ga sada postojano i trajno bruse, kao zalog za budućnost umjetnosti.