Skladan glazbeni dijalog

U Velikoj svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta u Osijeku održan je zanimljiv, nesvakidašnji koncert klarinetista Brune Philippa i pijanistice Kosjenke Turkulin. Na našoj kulturnoj sceni relativno je malo glazbenika klarinetista koji aktivno priređuju cjelovečernje koncerte kao što to čini Bruno Philipp. Puno češće ovaj instrument slušamo u kakvu komornom ansamblu ili u orkestralnim sastavima.

Glazbeničko međudjelovanje Kosjenke Turkulin i Brune Philippa omogućilo nam je, međutim, uživati upravo u djelima standardnog klarinetističkog repertoara: Sonatini, H 356, Bohuslava Martinůa, Baladi Leonida Perminova te, na kraju koncerta, fantastično izvedenom ciklusu Pet plesnih preludija Witolda Lutosławskog. U svom nastupu glazbeni su leksik skladbi temeljili na izvrsnoj tehničkoj pripremljenosti, uz koju su imali prostor iskazivati i vlastite glazbene vizije te ideje u fraziranju i interpretaciji.

Pijanistica Kosjenka Turkulin filigranski je precizno komunicirala s klarinetistom Brunom Philippom / Izvor Kreativna kulturna mreža

Središnji dio koncerta bila je praizvedba djela Zorana Novačića – Sonata za klarinet i klavir, skladana upravo na poticaj Brune Philippa. U uvodu u kojem nam je predstavio djelo, Philipp nas je upoznao sa skladateljem, opisao ga kao samozatajnog, ali izuzetno darovitog autora. I zaista, opus i biografija Zorana Novačića potvrđuju da se radi o skladatelju koji glazbu promišlja uz druge umjetnosti, posebice književnost. Sklada na stihove naših najvećih pjesnika – I. Oreba, D. Cesarića, A. B. Šimića, V. Parun, piše velika vokalno-instrumentalna djela, kao i klavirske skladbe, a uočljiva je i njegova izrazita naklonjenost korpusu puhačkih instrumenata.

Praizvedena Sonata sastoji se od tri stavka, koji su zapravo svojevrsne fantazije za klarinet i klavir. Prvi, Moderato, melodiozan je i nježno razigran stavak u kojemu se instrumenti nadopunjuju, a tematske cjeline i motivi pretaču iz jednog u drugi. Drugi stavak, Andante, temeljen je u mirnijem protoku glazbenog materijala; uvodni dio navješćuje ulogu klavira kao potpore melodijskim linijama klarineta. Treći, Allegro, započinje uvodom u klaviru na koji se nadovezuje melodija klarineta čiji je slog iznimno složeno napisan, odnosno zbog velikih oktavnih skokova traži od izvođača superiornu tehniku kako bi se svirač mogao prepustiti muziciranju. Središnji dio toga završnog stavka mala je glazbena šala koja podsjeća na motive prvog stavka, dok u svojoj trodijelnoj formi završava početnim razgovorom klavira i klarineta. U cjelini, ova je skladba izuzetno estetična te vrlo pogodna i za izvođenje i za slušanje, a novi je prinos literaturi i za učenike srednjih glazbenih škola.

Koncertni ciklus Panona Cambra, koji organizira udruga Kreativna kulturna mreža iz Osijeka, uvjetuje da se u programu izvode djela hrvatskih skladatelja posvećena biskupu J. J. Strossmayeru, pa smo slušali i obrade violinističkih skladbi Noć na Savi Franje Krežme te Tužna Horvatska Ferde Livadića.

Zahvaljujući vrlo umješnoj pijanistici koja je filigranski precizno komunicirala s klarinetom u odnosu na njegovu tehniku i zvučanje, te načinu na koji je iznosila klavirski slog, niti jednog trenutka nismo čuli dominaciju klavira, već skladan glazbeni dijalog dvoje izvrsnih glazbenika. Kako su oboje umjetnika i glazbeni pedagozi, tako možemo očekivati da svoja znanja prenesu dalje te da učenici i u njihovu sviranju pronađu inspiraciju za vlastiti glazbenički razvoj i život umjetnosti.