Maestralno proveden glazbeni i obljetnički događaj

Obilježavanju 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva priključio se i Varaždin svečanim koncertom održanim 17. listopada u katedrali. Na poticaj čakovečkog ogranka Matice hrvatske, čemu su se pridružili Zrinska garda i Družba „Braća Hrvatskog Zmaja“ Čakovec, a uz podršku Grada Varaždina, Grada Čakovca, Varaždinske i Međimurske županije te Ministarstva kulture i medija, u Varaždinu je, a zatim i sljedećeg dana u Centru za kulturu Čakovec, izveden oratorij Kralj Tomislav varaždinskog skladatelja Davora Bobića.

Dvadeset i tri slike Bobićeva oratorija dočarane su masivnim izvodilačkim aparatom / Izvor Koncertni ured Varaždin

Napisan za soliste, naratora, zbor i orkestar, oratorij je diplomski rad Davora Bobića na Državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski u Kijevu, nastao 1993. pod mentorstvom Genadija Ljašenka i Jevgenija Stankoviča. Prvi je put djelomično izveden 1996. pod ravnanjem Ive Lipanovića u Tomislavgradu u okviru multimedijalnog projekta Prvi hrvatski sabor. Izvedba je ponovljena iste godine u Splitu i zatim 1998. u Zagrebu. Pod ravnanjem maestra Anđelka Igreca, u Varaždinu su, međutim, Simfonijski orkestar Savaria, zborovi Chorus Angelicus i Via (koje je uvježbao zborovođa Luka Šopar), solisti Martina Gojčeta Silić (sopran), Mislav Lucić (tenor) i Matija Meić (bariton) te narator Ivan Čačić, oratorij Kralj Tomislav prvi put integralno izveli.

Literarni predložak oratorija osmislio je Boro Pavlović. Uz vlastite stihove, u libreto je uključio i fragmente starohrvatskih molitvi (npr. Šibenska molitva), latinskih himana (Adoro te devote, Sacris Solemnis, Verbum supernum prodiens) i sekvenci (Lauda Sion Salvatorem) te Nazorovu pjesmu Rex Croatorum 925. Njihovim prepletanjem i kombiniranjem Pavlović je oblikovao dvadeset i tri slike koje oratorij sadržajno dijele u dvije cjeline. Prva donosi prikaz bitke i pobjede nad Mađarima te završava slikom pod naslovom Ujedinjenje Slavonije, Dalmacije i Hrvatske. Druga opisuje diplomatske igre s Bizantom te bitku i pobjedu nad Bugarima, a zaključuje se Tomislavovom krunidbom.

U glazbenom smislu te su slike dočarane masivnim izvodilačkim aparatom. Premda je glavni protagonist oratorija kralj Tomislav, uz kojeg se kao zasebni likovi pojavljuju još njegova majka te protivnici – mađarski knez Arpad i bugarski car Simeon – solistički su brojevi malobrojni i razmjerno kratki, ali svi redom interpretativno zahtjevni i efektni. Dramaturško i glazbeno težište oratorija je na zboru. Promatrač i komentator, nositelj molitvi i pobjedničkih slavlja, zbor preuzima i ulogu historicusa, pripovjedača. Tijesno povezane s tekstom, njegove dionice često poprimaju oblik litanijskog ponavljanja. Pa ipak, izvedbeno su daleko od jednostavnih – korištenjem krajnjih registara, što se posebno odnosi na soprane, Bobić ih često gura na sam rub izdržljivosti, stvarajući tako dodatno energetski naboj djela.

U svakoj od navedenih uloga, orkestar pruža snažnu potporu zboru, s njim se povezujući i stapajući u monumentalnu zvukovnu fresku. Dramatski učinak Bobić ne postiže kompleksnošću fakture koju bi takav izvodilački aparat možda podrazumijevao, nego kontrastima: izmjenom dinamičkih planova, registara i kolorita, te izdvajanjem pojedinih instrumentalnih solističkih linija na homogenoj orkestralnoj pozadini. Dramatičnost proizlazi iz suprotstavljanja pojedinih segmenata glazbenog izraza – iz niza naglih prijelaza koji stvaraju unutarnji ritam cjeline.

Maestro Anđelko Igrec izvedbom oratorija ravnao je suvereno, precizno i nadahnuto, s iznimnim osjećajem za dramaturgiju, dojmljivo osvjetljavajući svaki, pa i najskriveniji aspekt glazbene strukture. U sinergiji sa solistima, zborom i orkestrom njegova je interpretacija oblikovala Bobićevu skladbu u umjetnički uzbudljivu glazbenu cjelinu. Pri tome su svi izvođači ostavili izniman dojam.

U ulozi majke kralja Tomislava, Martina Gojčeta Silić osobito se istaknula interpretacijom Šibenske molitve. Mislav Lucić kao kralj Tomislav briljirao je u svim svojim nastupima, a posebno u dojmljivom duetu s Matijom Meićem, u kojemu se sučeljavaju Tomislav i bizantski car. Meić je, pak, u ulozi Arpada podjednako pokazao dramatsku i glazbenu uvjerljivost i snagu. Svojom izražajnošću, ujednačenošću i tehničkom sigurnošću posebnu pohvalu zaslužili su zborovi Chorus Angelicus i Via, koje je sjajno pripremio Luka Šopar. Zajedno sa Simfonijskim orkestrom Savaria omogućili su interpretaciju Bobićeva oratorija koja ga je uzdigla do svečanog, maestralno provedenog glazbenog, ali i obljetničkog događaja.