Lucidno esejiziranje na temu – Neznanje, primitivizam, egoizam

Pulski dani eseja započeli su dodjelom najznačajnije hrvatske esejističke (devetnaeste po redu) Nagrade Zvane Črnja za 2025. Povjerenstvo u sastavu Dubravka Brezak Stamać, predsjednica, Ljubica Josić i Boris Domagoj Biletić, članovi, od deset pristiglih naslova na natječaj jednoglasno je ovogodišnjom najboljom hrvatskom knjigom eseja proglasilo Stroj za dušu i drugi paradoksi kulture sveučilišnoga profesora i književnika Borisa Becka. U obrazloženju nagrade Povjerenstvo ističe: „Teme o kojima Beck piše nisu sporedne nego dapače ključne: položaj umjetnosti u svijetu koji sve pretvara u robu, pitanje tijela u virtualnom okružju, danas osobito aktualna tema o ljudskome umu pred izazovom umjetne inteligencije... Beck je lucidan komentator, esejist koji zna da misao posebno vrijedi tek kad je spremna (pametno, mudro) riskirati. Ovom knjigom potvrđuje se kao autor koji ne pristaje na površnost.“

Dobitnik Nagrade Zvane Črnja Boris Beck i članovi Povjerenstva Boris Domagoj Biletić i Ljubica Josić

Nakon protokolarnih obraćanja, prionulo se esejiziranju. Dvodnevne 23. Pulske dane eseja naslovljene Neznanje, primitivizam, egoizam otvorio je Dragutin Lučić Luce temom Odbjeglost svetosti, u kojoj propituje metafizička značenja pojmova svetosti i božanstvenosti, njihove esencijalne degradiranosti u ovovremenom akceleriranom svijetu. Esej Dubravke Brezak Stamać o Matoševoj Theatraliji, o aktualnosti i suvremenosti Matoševe kazališne kritike pročitao je Boris Domagoj Biletić, inače pokretač ove manifestacije, autor programa i voditelj pulskih esejističkih susreta. Ovogodišnji laureat Boris Beck, na tragu nagrađene knjige, u izlaganju Humanistika i društvo neznanja, ukazao je na sve veću zastarjelost znanja u današnjem visokoškolskom obrazovnom sustavu, napose na krizu znanja. Potom je nastupila Helena Sablić Tomić s esejom Zdravi egoizam, koji govori o u stvaralaštvu dobrodošlom egoizmu, koji valja psihologijski razlikovati od patološke sebičnosti, pretjerane samodopadnosti i narcizma. Alen Tafra navodeći brojne primjere iz filozofije, sociologije, nedavne povijesti, politike, umjetnosti, popularne kulture, svakidašnjice, u današnjem tehnologiziranom svijetu vjeruje da nas uskoro očekuje Primitivna budućnost. Gošća iz Slovenije Alenka Koželj u eseju Primitivci i njihovi sljedbenici slijedi još uvijek politički aktualnu i suvremenosti prikladnu analizu o vladanju i tiraniji primitivaca, francuskoga političara i humanista Étiennea de La Boétiea.

Drugi dan manifestacije otvorio je Petar Tomev Mitrikeski s esejom Bez naslova, ali uglavnom o egoizmu, u kojem je pokušao epistemološki i ontološki osvijetliti razliku između znanja i neznanja te razliku između teorijskoga i praktičnoga znanja, a svakovrsno neznanje povezao je s egoizmom. Ljubica Josić pozabavila se osebujnim i leksički nabijenim zbirkama pjesama i pjesmama u prozi Dunje Detoni Dujmić poglavito s gledišta izgubljene čovječnosti u ogledu Zagubljena humanost u pjesništvu Dunje Detoni Dujmić. Na mogući, kako se već po mnogim simptomima i fenomenima očituje, daleko strašniji i užasniji svijet od onoga distopijskoga Georgea Orwella i Aldousa Huxleyja, upozorio je Davor Grgurić. Prevoditelj Milan Soklić zapitao se Vodi li povećana dostupnost znanja, sve većem neznanju? zaključivši da nas suvremena virtualna dostupnost svakovrsna znanja, uz sve prisutniju UI prema svim pokazateljima, rapidno vodi u bezdan neznanja. Esej Jelene Lužina o profesoru Solaru moći ćemo, kao i tekstove svih ostalih sudionika ovogodišnjih Dana, pročitati u Novoj Istri. 

Slovenski filozof Andrej Božič esejizirao je (naglasivši – na preporuku Žarka Paića) na temu romana Janka Polića Kamova Isušena kaljuža u kojemu je pronašao izazovne frag­mente koji iznimno dobro korespondiraju sa sadašnjošću. Ovogodišnje  Pulske dane eseja zaključila je književnica Darija Žilić izlaganjem Suvremena književnost Istoka između neznanja i predrasuda, koje se ponajviše doticalo suvremenoga ženskog pjesništva Irana i susjednoga arapskoga svijeta. Osim spomenutih eseja, predstavljene su i tri knjige objavljene ove godine u nakladi Istarskoga ogranka DHK: Gustav Meyrink, Šišmiši (fantastične priče u prijevodu Milana Soklića), Miodrag Kalčić, Pula u znanosti, „znanost“ u Puli i Milan Soklić, Tajna treće sobe.

Esejiziranje o neznanju, primitivizmu i egoizmu ne može usporiti nazadovanje globalnoga svijeta u još veće, kako je u većini eseja naznačeno, neznanje, primitivizam i egoizam, ali, ako ništa drugo, djelomično su pokazani neki od prijepora u kojima se nalazimo, što je bila osnovna nakana ovogodišnjih –  uvijek tematski aktualnih i dobro promišljenih i uzorno priređenih – Pulskih dana eseja. Njihovu organizaciju potpisuju Istarski ogranak DHK, uz svoju 35. obljetnicu, i Nova Istra, časopis koji je ovih mjeseci ušao u 30. godište izlaženja.