KNJIŽEVNOST IZDVAJA

SNAŽNI GLASOVI
SPISATELJICA U
DIJALOGU

Književna tribina Spisateljice u dijalogu 14. listopada ušla je u petu sezonu. Radi se o programu koji se održava u zagrebačkoj Booksi, a povezuje autorice različitih generacija, poetika, žanrova i konačno iskustava koje razgovaraju o različitim interpretacijama vlastite i tuđe umjetnosti te postmodernističkom društvu i nužnim utjecajima. Cilj ove tribine bio je analizirati na koje sve načine književnost može koegzistirati s tom svakodnevicom, odnosno nužno propitati te nepravde i istražiti postoje li teme s ruba javnoga diskursa o kojima je važno promišljati i pisati. Ovaj program čiji je organizator Hrvatsko društvo pisaca realiziran je uz potporu Ministarstva kulture i medija RH te Grada Zagreba, a zamišljen je kao prostor susreta i razmjene u kojem se književnost promatra ne samo kao umjetnost riječi, nego i kao živa praksa promišljanja društva. Riječima organizatora, istraživalo se „načine na koji književnost može biti utjeha, pomoćnik i suborac u suočavanju s društvenim izazovima, problemima i tabuima“. Razgovor je vodila Luiza Bouharaoua, nagrađivana i poznata hrvatska spisateljica mlađe generacije, a gostovale su autorice Dijana Matković te Marija Andrijašević.

Tribina povezuje autorice različitih generacija, poetika, žanrova i iskustava

Marija Andrijašević književnu je scenu osvojila već s 23 godine kao izuzetna mlada autorica zreloga glasa napisavši zbirku poezije Davide, svašta su mi radili u kojoj su naglašene teme samoubojstva, identiteta, ljubavi, intimnosti. Te 2007. godine dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike, a kasnije su joj pjesme prevedene na nekoliko svjetskih jezika. Godine 2021. objavila je roman Zemlja bez sutona koji je osvojio nekoliko nagrada, uključujući nagradu Štefica Cvek i 15. tportalovu nagradu za najbolji roman.

Dijana Matković slovenska je autorica čiji je autofikcijski i esejistički roman Zašto ne pišem u Hrvatskoj objavila Naklada Ljevak 2024. u prijevodu Anite Peti-Stantić. Njezino djelo ušlo je u izbor za prestižnu slovensku nagradu Kresnik za roman godine, a to je ujedno i prva slovenska knjiga koja je predstavljena na Berlinalu. U ovom snažnom tekstu autorica prepoznaje društvene mehanizme koji mnogima onemogućuju dostojanstvenu egzistenciju, a time i mogućnost umjetničkog izraza.

Tijekom razgovora otvorilo se pitanje govora i stvaranja u društvu koje zahtijeva šutnju te prepoznavanja umjetnosti koja nastaje u uvjetima nesigurnosti. Razgovaralo se o književnosti kao o činu otpora, mehanizmu iscjeljenja, odnosno kao obliku solidarnosti.