Glazba s mračne strane američkoga sna

Nije nikakva tajna, a još manje novost, da globalna diskografska industrija živi od opusa starih ili čak preminulih izvođača; od glazbenika trajne komercijalne i svake druge privlačnosti. Iskorištavanju tog neiscrpnog, zimzelenog vrela posljednjih se godina sve agilnije priključuje i filmska industrija koja je s glazbenom ionako oduvijek išla ruku pod ruku. Nije prošla ni godina dana otkako je Timothée Chalamet na velikom ekranu utjelovio mladoga Boba Dylana i njegovu spektakularnu i kontroverznu akustično-električnu transformaciju iz ljeta 1965, a već smo dobili filmskog Brucea Springsteena. Sumornu ali inspirativnu priču o nastanku albuma Nebraska i svemu što je pratilo Bruceov stvaralački proces iznio je Jeremy Allen White, zvijezda serije The Bear.

Uz remasteriranu verziju originalne Nebraske album uključuje i neobjavljene solo akustične „otpatke“

Kao što je Potpuni neznanac utemeljen na knjizi Dylan Goes Electric! (uskoro i u hrvatskome prijevodu), tako je i dvosatna filmska storija Springsteen: Izbavi me iz ništavila (odnedavno i u domaćim kinima) zasnovana na knjizi Warrena Zanea Deliver Me From Nowhere: The Making of Bruce Springsteen’s Nebraska. Naslov je posuđen iz posljednjeg stiha briljantne State Trooper – pjesme sa spomenutog albuma koji je po ogoljenosti (instrumentalističkoj i emocionalnoj) atipičan ne samo u kontekstu Bossove karijere, nego i u okružju u kojemu se ranih osamdesetih našla popularna glazba u cjelini. Dok je posvuda oko njega odjekivala pompozno producirana disco-pop i R&B sintetika, Springsteen se povukao u svoju sobu u mjestu Colts Neck u New Jerseyju i na akustičnoj gitari, s tek nešto dodane jeke, usnom harmonikom i ponekom mandolinom, na četverokanalnom profesionalnom snimaču zabilježio soundtrack bitaka s vlastitim demonima. Film o Dylanu, kao i onaj o Springsteenu, daleko je od klasičnih kronoloških filmskih biografija, no filmski portret Brucea iz najranjivije životne etape stiže u paketu s još nečime: s novim i proširenim reizdanjem njegove najosobnije ploče. Nebraska je, drugim riječima, postala Nebraska ‘82: Expanded Edition. I prerasla u box set.

Plakat filma Izbavi me iz ništavila

Električna Nebraska

Što tih deset pjesama čini toliko čarobnima, gotovo neodoljivima? I u kolikoj mjeri mnoštvo dodanih skladbi na novom reizdanju zaista pomaže dodatno osvijetliti i kontekstualizirati priču o tom beskompromisnom ostvarenju? Valja podvući da odgovor na drugo pitanje glasi: u priličnoj mjeri, s obzirom na to da Nebraska ‘82 s mnoštvom dodatnih snimki iz tog vremena upotpunjuje mozaik nastanka albuma i na svjetlo dana iznosi njegove porođajne muke, do posljednjeg detalja. Osim remasterirane verzije originalne Nebraske, ovaj box set uključuje i dosad neobjavljene solo akustične „otpatke“ snimljene za album i nove Springsteenove izvedbe svih deset pjesama izvornog LP-ja. No najveća poslastica za okorjele springstinofile bit će takozvana Električna Nebraska – skup arhivskih snimki električnih verzija s E Street Bandom koje su trebale (ali srećom nisu) izaći kao finalni proizvod. Među njima je i famozna Born in the U.S.A., kritički nastrojena pjesma o povratniku iz Vijetnamskog rata koja će ga koju godinu kasnije katapultirati u svjetsku orbitu.

Ukratko, od Nebraske su svi (osim samog autora) očekivali „hit-album“ koji će zapečatiti uspjeh prethodnika The River, ali Bruceova odluka da unatoč svakoj poslovnoj, komercijalnoj i zdravorazumskoj logici u prodaju pusti zbirku izvornih akustičnih demosnimki iz dnevne sobe, jedan je od najboljih poteza u povijesti rock glazbe. Jer, teško da postoje pjesme koje više iziskuju ogoljene aranžmane od ovih, napisanih pod utjecajem priča Flannery O’Connor, filma Badlands Terrencea Malicka, američkog narativnog folka, odjeka rockabillyja i psihotičnih zvukova njujorške proto-punk grupe Suicide. Pjesme su nakrcane izgubljenim, zlosretnim, osamljenim dušama, gubitnicima i antiherojima koji su se zbog pogrešnih životnih odabira našli s pogrešne, mračne strane američkoga sna – i koji su u stalnoj potrazi za iskupljenjem. Uvodna naslovna tema ispričana je iz vizure serijskog ubojice Charlesa Starkweathera koji je s djevojkom Caril Ann Fugate 1958. u Nebraski ubio jedanaest ljudi. U skladbi Atlantic City protagonist pod teretom vlastita očaja i nagomilanih dugova razmatra ideju o kraju, o inkarnaciji. No sve se odvija kao u prizorima iz nekog osobito uznemirujućeg sna, kao u hipnotičnoj State Trooper ili pak Highway Patrolman, gdje je glavni junak stiješnjen u moralnom procjepu između odgovornosti prema zakonu i ljubavi prema vlastitu bratu.

Obavezna lektira i bonus
materijali

Dosad neobjavljene ili rijetke pjesme koje su snimljene u sličnom, akustičnom ključu primjetno su inferiornije – izuzetak je Born in the U.S.A. koja u asketski aranžiranoj demoverziji otvara box set. Working on the Highway također je neuglađeni minidokument koji će u ušminkanoj formi također uskrsnuti na bestseleru Born in the U.S.A. iz 1984. Ostatak bonus materijala balansira između Bruceove opsesije rock and rollom 1950-ih (On the Prowl) i country folka (balada Gun in Every Home), ali bez autorske fokusiranosti koju je pokazao na – valja još jednom istaknuti – izvornoj, jedinoj „pravoj“ Nebraski. Napokon, Springsteen je osjetio potrebu da sada na zasebnom disku još jednom snimi svih deset pjesama, uživo ali bez publike – solidno, ali ne kao što je učinio prvi put, 1982, u improviziranom kućnom studiju u Colts Necku. Magiju je očito vrlo teško reproducirati uz isti emocionalni učinak, čak ni kada to pokušava sam autor.

Original iz rujna 1982. i dalje je obavezna lektira za sve slušatelje koji imalo drže do vlastita ukusa, a sve drugo je bonus, nadgradnja koja daje dublji uvid u kreativni proces nastanka najmisterioznijeg i najmanje konvencionalnog Springsteenova studijskog rada. Nebraska ostaje album koji govori ne samo o Bruceovim tjeskobama i ondašnjoj Americi, nego i o iskupljujućoj snazi rock and rolla, bez obzira na to u kojoj je formi isporučen slušatelju.