Eho hrvatske povijesne kalvarije

U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Vukovaru i Državnog arhiva u Vukovaru i ove će se godine uoči 18. studenoga održati Predvečernji spomen na žrtvu Vukovara 1991. godine. Riječ je o jednoj od stožernih manifestacija koje danas tvore službeni program obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Začeci Predvečernjeg spomena neraskidivo su povezani s povratkom prognanih Vukovaraca na svoja ognjišta nakon završetka procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja (početkom 1998), obnovom razorenih domova i komunalne infrastrukture, ali i političkog, društvenog, vjerskog i kulturnog života Grada (u tom svjetlu zasigurno treba promatrati i utemeljenje OMH u Vukovaru početkom 2003), te usustavljivanjem dotadašnjih komemorativnih praksi i drugih oblika javnog prisjećanja (i podsjećanja!) na vukovarski i hrvatskih martirij s početka 1990-ih.

Bitka za Vukovar istovremeno je hrvatska povijesna kalvarija i uskrsnuće hrvatske državne samostalnosti  / Snimio Borna Jakšić / PIXSELL

Osim OMH u Vukovaru, kao glavnog nositelja spomenutog događanja, u njegovu je realizaciju u svojstvu suorganizatora od samoga početka bila uključena Gimnazija Vukovar, dok su značajan doprinos dale i druge kulturne, znanstvene, odgojno-obrazovne i vjerske ustanove (Gradski muzej Vukovar, Gradska knjižnica Vukovar, Javna ustanova u kulturi Hrvatski dom Vukovar, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Vukovar, Franjevački samostan Vukovar te OŠ Dragutina Tadijanovića Vukovar). U programu su do sada sudjelovali ugledni hrvatski književnici, skladatelji i dramski glumci (Pavao Pavličić, Tanja Belobrajdić, Josip Magdić, glumci osječkog HNK) te drugi umjetnici i znanstvenici, kao i kulturno-umjetnička društva, posebice Hrvatsko kulturno-glazbeno društvo „Dunav“ iz Vukovara.

Dva desetljeća Predvečernjeg spomena

Manifestaciju je prije nešto više od dva desetljeća osmislila gimnazijska profesorica u mirovini i tadašnja predsjednica OMH u Vukovaru Štefica Šarčević. Zahvaljujući njezinu zalaganju, prvi je Predvečernji spomen održan 17. studenoga 2004. (u kontekstu 13. obljetnice vukovarskoga stradanja). Tom je prigodom održan recital duhovne i domoljubne poezije i proze u izvedbi učenika vukovarske gimnazije, popraćen nastupom Klape Jelsa iz Zagreba. U godinama koje su uslijedile organizirani su i drugi slični recitali, prigodni glazbeni i glazbeno-scenski programi, predstavljanja knjiga i projekcije filmova. Osobito su bili dojmljivi nastupi dramsko-recitatorske skupine vukovarske gimnazije Sunčani grad, ostvareni pod mentorstvom gimnazijske profesorice Vesne Karaula.

 * * * 

18. STUDENOGA 1991.

Dok pod šljemom prebire ubice i kasape,

odlaziš, unedogled, u očajne rasape.

Za srh čizme surove, pljuvačkama gađani,

polegoše u blato ordinarni građani.

Kad ti zube izbije, kad ti kosti polomi,

kad se oblak srdbeni iznad grada prolomi.

Kad ti srce izvadi, i iz duše oči,

usopćeni mrtvoduh po tvom lešu kroči.

                                                               Petar Elez

 * * *

Od 2011. program je svake druge godine uključivao i svečanu dodjelu nagrada za najbolje prozne i poetske uratke o Domovinskom ratu. Godine 2018. i 2019. Predvečernji spomen održan je i u Zagrebu (u Muzeju Mimara i u prostoru Matice hrvatske). Oba su događanja ostvarena putem suradnje tradicionalnih vukovarskih protagonista, OMH u Vukovaru, Gimnazije Vukovar i OŠ Dragutina Tadijanovića, Vukovar, s OŠ Izidora Kršnjavoga, Zagreb, Osnovnom glazbenom školom Rudolfa Matza, Zagreb, Glazbenom školom Franje Kuhača, Osijek, Umjetničkom akademijom Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku te Muzičkom akademijom Sveučilišta u Zagrebu. Važno je, naposljetku, istaknuti da su osim Štefice Šarčević i Vesne Karaula svojim aktivnim učešćem nesebičan obol dali i drugi ugledni vukovarski matičari i matičarke poput Dražena Živića, hrvatskog demografa i bivšeg predsjednika OMH u Vukovaru, Lidije Miletić, ravnateljice OŠ Dragutina Tadijanovića i aktualne predsjednice vukovarskog ogranka, Sandre Cvikić, Matea Žanića i Vlaste Novinc, vukovarskih znanstvenika, te Franje Viteka, gimnazijskog profesora u mirovini i sive eminencije vukovarske tamburaške scene.

Od Bitke na Gvozdu
do Bitke za Vukovar

Središnja točka ovogodišnjeg Predvečernjeg spomena bit će javno predavanje Od Bitke na Gvozdu do Bitke za Vukovar – martirijske prijelomnice u povijesti hrvatskoga naroda Petra Eleza, ravnatelja Državnog arhiva u Vukovaru i vukovarskog matičara. Autor će se u njemu, u svjetlu arhivskih, književnih i drugih izvora o trima antologijskim bitkama, Bitki na Gvozdu 1097, Bitki na Krbavskom polju 1493. i Bitki za Vukovar 1991, osvrnuti na stradalničke aspekte hrvatske povijesti koji su s vremenom postali bitnim odrednicama hrvatskog povijesnog pamćenja i nacionalnog identiteta.

Bitka na Gvozdu označava prijelomnu točku u razvoju ranosrednjovjekovne hrvatske države, jer se događa gotovo istovremeno s utrnućem dinastije Trpimirovića i jer implicira pogibiju Petra Svačića (Snačića), posljednjeg vladara hrvatske krvi, nakon koje Hrvatska postaje višestoljetnom zatočnicom podređivanja interesima tuđinskih centara moći (Stolni Biograd, Požun, Beč, Beograd). U tom su smislu posljedice Bitke na Gvozdu bile upravo pogubne po vitalizam hrvatskog narodnog bića, uskrativši u konačnici Hrvatskoj priliku da posredstvom vlastitih političkih elita samostalno sudjeluje i bude izravnim dionikom svih onih događaja koji će tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća definirati geopolitičku kartu Europe i svijeta.

Bitka na Krbavskom polju paradigma je pak hrvatskog stradanja tijekom osmanlijskih osvajanja i gotovo dvjestogodišnje osmanlijske vlasti nad većim dijelom prostora koji danas tvori hrvatski državni teritorij (stradanje hrvatskog puka u BiH u tom je kontekstu trajalo i znatno dulje, a u određenom se smislu nastavilo sve do danas). Ta su osvajanja umnogome odredila katoličku Hrvatsku kao „predziđe kršćanstva“ i utjecala na oblikovanje njezina pograničnog položaja u odnosu na Otomansko Carstvo prožeta snažnim utjecajem civilizacijskih tekovina islama i bizantskog pravoslavlja.

O neprekidnosti borbe
između Dobra i Zla

Tragične posljedice spomenutih osvajanja u prvom su se redu odrazile u naglašenim depopulacijskim, imigracijskim i dezintegracijskim procesima, usporavanju gospodarskog i kulturnog razvoja i rasta, učestalim ratovima, ratnim zločinima i vjerskim progonima koji su stoljećima tištali hrvatski povijesni prostor. Potresno svjedočanstvo popa Martinca o osmanlijskim osvajanjima i samoj Krbavskoj bitki u kojemu je, među ostalim, ustvrdio kako Turci u to doba „nalegoše na jazik hrvatski“ podsjeća nas naposljetku na to da je upravo hrvatski jezik ona supstancijalna odlika po kojoj su Hrvati stoljećima bili to što jesu. Akademik Stjepan Damjanović o istom zapisu kaže: „Mogli bismo reći da se aktualizacija teksta neprestano obnavlja: Martinčev tekst drukčije ćete čitati i doživljavati nakon što ste višeput čuli izvješća Siniše Glavaševića iz opkoljenoga Vukovara. Bolno ćete ojačati spoznaju o neprekidnosti borbe između Dobra i Zla.“

Bitka za Vukovar, koja je u određenom smislu i bitka za Hrvatsku u sebi nosi dvojaku poruku i značenje. Promatrana s kršćanskog martirijskog motrišta ona u određenom smislu upija i odašilja eho hrvatske povijesne kalvarije, dok s motrišta uskrsnuća hrvatske državne samostalnosti gotovo nadnaravno objedinjuje i usmjerava sve dotadašnje pobjede našega mača, uma i volje (a nije da ih u dugom trajanju koje joj je prethodilo nije bilo!) prema konačno dosanjanom cilju hrvatskog jedinstva i slobode. Predavanje će se održati 14. studenoga u 18 sati u Državnom arhivu u Vukovaru.