Zgodna razbibrižna tlapnja

Temeljen na istoimenoj književnoj uspješnici iz pera britanskog televizijskog producenta i voditelja, odnedavno i književnika Richarda Osmana, Klub istražitelja ubojstava četvrtkom (The Thursday Murder Club) nema drugih pretenzija doli ponuditi ugodno upakiranu srednjostrujašku zabavu za široku publiku koja bi, moguće, dosegla popularnost predloška i dobro odzvonila na blagajnama te postala odskočnicom franšize.

Junački četverolist čine Helen Mirren,, Ben Kingsley, Pierce Brosnan i Celia Imrie / Izvor IMDB

Junački četverolist iznimno dobrostojećih istražitelja hobista treće dobi, stanara idilično raskošnog ladanjskog dvorca za stare i nemoćne u britanskoj grofoviji Kent, čine negdašnja zaposlenica britanske obavještajne službe MI6 Elizabeth Best (Helen Mirren), bivši sindikalni vođa Ron Ritchie (Pierce Brosnan), umirovljeni psihijatar Ibrahim Arif (Ben Kingsley) i umirovljena medicinska sestra Joyce (Celia Imrie) kojoj je preugodni smještaj omogućila njezina uspješna kći, poduzetnica Joanna (Ingrid Oliver). Uz razonode i razbibrige koje nudi odlično organiziran smještaj doma u kojemu svaki štićenik ima vlastiti, prostran, lijepo uređen stan, ova četvorka četvrtkom krati vrijeme i lašti moždane vijuge rješavajući stare, neriješene slučajeve ubojstava. Jednoga dana nađu se u prilici, koju neće propustiti, da se pozabave razmrsivanjem okolnosti zbiljskog ubojstva čija je žrtva jedan od suvlasnika njihova prebivališta. Posrijedi je zavrzlama kojom spašavaju i svoj ugodni opstanak u zdanju zvanome Coopers Chase, budući da drugi suvlasnik, sredovječni, beskrupulozni poslovni čovjek (David Tennant), želi prodati zemlju i prenamijeniti stambeni objekt. Gdje se posluje s velikim vrijednostima, obično se dolazi u doticaj s kriminalnim podzemljem, a tako je i ovdje. Mada ni dvojici poznatih suvlasnika nezakonito djelovanje nije strano, treći, tajni suvlasnik je kriminalac Bobby Tanner (Richard E. Grant) kojemu se već dugo ne može ući u trag, a mnogi misle da je mrtav. Međutim…

Ostvaren pod okriljem produkcijske kuće Amblin’ Entertainment čiji je suvlasnik Steven Spielberg, Klub istražitelja ubojstava četvrtkom lagašna je inačica ponajviše britanskog podžanra whodunit (tko je to učinio?) kojem je temeljna vodilja isplesti radnju oko ubojstva i ne otkriti identitet ubojice sve do same završnice. Nakon navođenja na pogrešne tragove, tim se velikim otkrivenjem ispunjava misija djela. U vrlijim izdancima pritom se putem zagleda u karaktere, međuljudske odnose, društvene okolnosti i drugo, u manje ambicioznima privlačnost se polaže ponajprije, ako ne i jedino, na zapletanje i raspletanje priče. Osmanov književni predložak, objavljen 2020, i njegova dosad tri nastavka (svi zajedno prodani su u više od 10 milijuna primjeraka) uvelike se zabavljaju osobinama i ponašanjem junakinja i junaka, no ova je filmska inačica romana od četiristo stranica nužno izbacila mnogošto te je cjelina svedena uglavnom na priču, a pojednostavljeni su i likovi.

Premda jedan od formalno četvero protagonista, Ibrahim Arif, primjerice, gotovo je beznačajan sporedni ures kojemu ni prvak britanskog i svjetskog glumišta Ben Kingsley ne uspijeva udahnuti neki zamjetniji značaj. Prvakinja Helen Mirren u zbiljski glavnoj ulozi Elizabeth, svoju damu igra očekivano umješnim prožetkom odlučne poduzetnosti i duhovitosti, Pierce Brosnan, glumac druge kategorije, šarmantno je, možda i neočekivano, opušten i zabavan, a Celia Imrie vrckavom dražesti utjelovljuje strasnu pekaricu slasnih torti i osobu povremeno spontanih bljeskova oštroumnosti. Humora je podosta, nasmijavanja ne manjka, a u glumačkom postavu komičarskim se nadahnućem izdvaja Daniel Mays kao tumač umjereno smotanog malomještanskog policijskog inspektora Chrisa Hudsona.

Krajobraz i nebo te provincijske vedute Velike Britanije ovoga filma vedri su, osunčani, prepuni jarkih boja, umirovljenici debelih mirovina pretežno su zadovoljni, djelatni i neopterećeni uobičajenim nedaćama pozni(ji)h godina. Američki redatelj Chris Columbus (1958), iza kojeg su hitovi poput Sam u kući (1990), Tatica u suknji (1993), Harry Potter i kamen mudraca (2001) i Harry Potter i Odaja tajni (2002), zadatak je obavio besprijekorno. Iako u gledatelja ne pobuđuje stvarnu napetost, neizvjesnost, zabrinutost ili suosjećanje, niti potiče na kakva promišljanja – osim, možda, na snatrenje o takvom umirovljenju – Klub istražitelja ubojstava četvrtkom živo je, tečno, pitko, dinamično ostvarenje koje neće opteretiti ni zamoriti, a vjerojatno hoće razgaliti i oraspoložiti. Sadržajem površna, izvedbeno znalačka zgodna razbibrižna tlapnja, kao što je i namjeravano.