Vjerska diplomacija 21. stoljeća

Dok svijet stenje pod teretom globalnih kriza, ali i kulturoloških i ideoloških ratova, kao u nekom utopijskom filmu svjetske vjerske vođe još su jednom u Astani i doslovno sjele za isti golemi okrugli stol, kao i prethodnih sedam puta. Ideja o njihovu okupljanju nije kazahstanska novina, ali je izrasla u globalno priznatu međunarodnu platformu jedinstvenu u odnosu na slične inicijative zato jer iza nje stoji kazahstanska država. Ona ista koja je ustavom definirana kao sekularna. Kongres vođa svjetskih i tradicionalnih religija održava se u Astani svake tri godine. Jasno je da promovira Kazahstan, poznat po multivektorskoj vanjskoj politici, geopolitički. Dokazuje njegovu reputaciju neutralnog i cijenjenog posrednika, ali i uključivog i predvidljivog partnera. Kazahstan je ove godine predložio stvaranje Međunarodne platforme za jačanje međureligijskog povjerenja, uz podršku UN-a i OESS-a. Službena Astana definira novo razumijevanje vjerske diplomacije, fokusirano na poštovanje, međusobno priznavanje i spremnost na slušanje drugoga. Bulat Sarsenbajev, nekadašnji diplomat koji je danas u sklopu Centra za međuvjerski dijalog zadužen za promicanje ciljeva i zadataka Kongresa, uvjeravao me tijekom intervjua kako on i njegova institucija nisu alternativa tradicionalnoj diplomaciji.

Kongres u Astani Kazahstanci su pretvorili u dinamičan institucionalni mehanizam posvećen globalnim izazovima / Izvor UNAOC

„Mi smo usporedni kolosijek. Okupljamo vjerske vođe, koji se ipak razlikuju od političara. Cilj Kongresa je međureligijski dijalog. Naravno da naglasak stavljamo na aktualna svjetska zbivanja, ali ne možemo riješiti sve globalne probleme. Jedno od naših postignuća jest to da smo uspjeli zaustaviti sukobe između različitih religija. Uspostavili smo njihov dijalog. Vjerski vođe redovito se odazivaju našem pozivu. Sjede za istim stolom i iznose svoje mišljenje, a onda u konačnici potpišu i zajedničku deklaraciju. Bilo da je riječ o arapskim i židovskim vjerskim vođama, ili onima koji dolaze iz Indije i Pakistana. Na našim se Kongresima ne bavimo pojedinačnim problemima jer bismo tako završili u slijepoj ulici kao i pregovori koje vode političari. Stoga sagledavamo probleme u širem kontekstu. Diljem svijeta oduvijek je bilo i bit će sukoba, neki od njih traju dugo. Naglasak treba biti na razumijevanju. Ono počinje kada ljudi dobre volje pokušavaju riješiti probleme i ne odustaju. Naravno, ne postoje laka rješenja“, naglasio je Sarsenbajev, dodavši da se između svakog Kongresa jednom godišnje sastaje njegovo Tajništvo, a postoji i Vijeće vjerskih vođa, koje oblikuje dugoročne ciljeve i rješenja i djeluje na tragu pravde i mira.

Za trajanja Kongresa u velebnoj Palači neovisnosti politolog Aman Mambetali pojasnio mi je da se astanski forum razlikuje od sličnih inicijativa i zato jer se temelji na duboko ukorijenjenoj tradiciji mirnog suživota različitih kultura i vjera u Kazahstanu.

Velika džamija u Astani izgrađena je
isključivo privatnim donacijama

Katedrala Gospe od brze pomoći u Astani

Pravoslavni Hram uznesenja u Astani najveća je pravoslavna crkva u središnjoj Aziji

Autentičnost inicijative izvire
i iz kazahstanske svakodnevice

„Tijekom povijesti bili smo na raskrižju Europe i Azije, stoljećima dom mnogim etničkim skupinama i vjeroispovijestima. To iskustvo zajedničkog života i međusobnog poštovanja postalo je čvrsta osnova za suvremeni nacionalni dijalog. Nakon stjecanja neovisnosti, ona je dodatno ojačana. Danas predstavnici više od 130 etničkih zajednica u Kazahstanu slobodno ispovijedaju svoju vjeru i sudjeluju u našem javnom i kulturnom životu. Ovdašnji forum stoga nije samo platforma za dijalog, nego odraz stvarnih društvenih praksi u nas, pri čemu su međusobno poštovanje i tolerancija svakodnevna norma“, autentičnost kazahstanske inicijative ocrtava Mambetali.

Ovogodišnji Kongres okupio je više od 100 izaslanstava iz 60 zemalja. Raspravljalo se o uzrocima globalnih ratova i sukoba, brzom razvoju umjetne inteligencije, porastu društvene fragmentacije i gubitku moralnih smjernica u globalnom digitalnom okruženju. Poseban fokus stavljen je na razvoj zajedničkih strategija glede globalne pravde i solidarnosti, uključujući i vjerske inicijative za borbu protiv siromaštva, diskriminacije, vjerske netolerancije i ekoloških rizika. Plenarna sjednica nosila je naziv Dijalog vjera: sinergija za budućnost. Kazahstanski predsjednik Kasim-Žomart Tokajev, koji je predsjedavao sjednicom, na tom tragu poručio je da vjerski lideri zajedničkim snagama mogu postići mnogo više nego pojedinačnim naporima.

„Siguran sam da će vjerski vođe učiniti sve što je moguće kako bi spriječili da svijet sklizne u kaos, podsjećajući mnoge političare na zdrav razum, dobru volju i moralnu odgovornost. Već postoje takvi inspirativni primjeri na globalnoj razini. Osim ovog Kongresa, tu su i Dokument o ljudskom bratstvu, Deklaracija iz Meke, Bahreinski forum za dijalog, Kuća Abrahamove obitelji u UAE… Sve te inicijative pokazuju da religija postaje snažna i jedinstvena sila kada djelujemo zajedno“, izjavio je Tokajev.

Cijelu priču oko kongresa u Astani odmah nakon terorističkih napada na SAD 2001. pokrenuo je njegov prethodnik, prvi predsjednik neovisnog Kazahstana Nursultan Nazarbajev. Reagirao je na opasnost od porasta vjerskog ekstremizma, ali i moguću zloporabu vjere uslijed radikalizacije i djelovanja terorističkih organizacija, te puzajuće polarizacije globalnog društva. Njegova inicijativa dobila je tada potporu poglavara Katoličke crkve pape Ivana Pavla II. i patrijarha Ruske pravoslavne crkve Alekseja II., kao i tadašnjeg glavnog tajnika UN-a Kofija Annana. Prvi forum održan je 2003. i okupio je predstavnike 17 vjerskih organizacija. Kamere su tom prilikom zabilježile i prijateljsko rukovanje između tadašnjeg glavnog aškenaskog rabina Države Izrael Jona Metzgera i glavnog imama džamije Al-Azhar Mohammeda Sayeda Tantawija. Dva desetljeća kasnije na istom mjestu svjedočio sam rafalnoj izmjeni teških riječi dviju suprotstavljenih strana. Glavni tajnik Svjetske islamske lige Al-Issa opisao je sve ono što se događa u Gazi kao „genocid i organizirano kriminalno izgladnjivanje“, smatrajući međunarodnu zajednicu odgovornom zato jer ne zaustavlja neopisivu katastrofu. Naglasio je da će se čovječanstvu suditi zbog šutnje kojom reagira na tu tragediju, te pozvao na hitno djelovanje kako bi se zaštitili nevini životi i pružila bezuvjetna pomoć civilima. I aškenaski i sefardski glavni rabini Države Izrael Kalman Ber i David Yosef uzvratili su oštro u svojim nastupima. Ber je vjerske lidere zamolio da pozivom cijelom svijetu pomognu u oslobađanju izraelskih talaca koji su i dalje u rukama Hamasa.

 *

Simboli mira, pomirenja
i zajedničkog neba

Jedna od odluka prvog Kongresa održanog 2003. bila je izgradnja Palače mira i pomirenja, koju je u obliku piramide dizajnirao slavni arhitekt Norman Foster. Na drugom je Kongresu 2006. donesena odluka o osnivanju Centra za međuvjerski dijalog, koji ima svoje sjedište u 62 metra visokoj piramidi. Ona danas nije samo centar tolerancije i dijaloga nego i mjesto znanstvenih istraživanja na polju filozofije, kulture, sociologije i vjerskih studija. U njezinu središnjem dijelu nalazi se i stalni izložbeni postav sa simbolima i poklonima različitih vjerskih zajednica iz svih dijelova svijeta, uključujući i onaj Islamske zajednice u Hrvatskoj pristigao 2018, tijekom 6. Kongresa, posvećenog raspravi o radikalizmu i vjerskoj pismenosti. 

„Na kraju svojeg obraćanja 2018. podignuo sam stakleni tanjur i rekao kako je na njemu karta Hrvatske s ucrtanim islamskim centrima u nas. Poručio sam da su to rasadnici međuvjerskog dijaloga, a što je na tragu djelovanja i ovoga Kongresa. Predao sam taj tanjur kao poklon tadašnjem predsjedavajućem, a to je bio današnji kazahstanski predsjednik Tokajev“, prisjetio se muftija zagrebački Aziz ef. Hasanović.

Još je jedan vidljiv podsjetnik na ukupno pet sudjelovanja na astanskom forumu prvog čovjeka zagrebačkog Mešihata islamske zajednice u Hrvatskoj. U prekrasnom Parku mira i pomirenja, koji je svečano otvoren tijekom ovoga Kongresa, nalazi se i posvećeno stablo koje je muftija Hasanović posadio 2022, kada su to osobno učinili vjerski vođe sa svih strana svijeta. U međuvremenu je nastala dva i pol hektara velika zelena oaza s oko 10 tisuća stabala, 30 tisuća grmolikih biljaka i 4000 sadnica cvijeća. Simbol parka je Drvo života. Hrast koji utjelovljuje vezu između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti zasađen je unutar otvorene kupole. Ona simbolizira zajedničko nebo, a njezina četiri oslikana zida jednakost i otvorenost. Naravno, neizbježan element u cijeloj priči je i voda, vječni izvor života.

 *

„Želio bih da zajedno uputimo poziv na svjetski mir, ali moramo se prisjetiti kako je već dvije godine zatočeno 48 talaca, naše braće i sestara, koji pate u tunelima Gaze u strašnim uvjetima. Želim jasno poručiti ovom važnom forumu – uopće nije riječ o vjerskom ratu. Judaizam nije protiv nijedne vjere. Dana 7. listopada 2023. teroristi iz pojasa Gaze ušli su u Državu Izrael kako bi ubijali i mučili nas. I muškarce, i žene, i djecu. Protiv njih se borimo“, dramatičnim tonom obraćao se Ber.

Sinergija vjerskih vođa snažan je znak nade

Jedini sudionik ovogodišnjeg Kongresa iz Hrvatske, muftija zagrebački Aziz ef. Hasanović, u kasnijem razgovoru rekao mi je kako je prestanak komunikacije ono najgore što se svijetu može dogoditi, te da se i u najtežim trenucima moraju iznaći načini za otvorenu komunikaciju jer se uvijek svaki rat završi za stolom, a ne u rovovima.

Palača mira i pomirenja

Dar Islamske zajednice u Hrvatskoj kao eksponat u postavu Palače

„Ovdje su bili prisutni predstavnici velikih i snažnih muslimanskih centara u svijetu – generalni tajnik Svjetske islamske lige, koji je u svom govoru zatražio da se ispoštuju odluke njegove organizacije oko Gaze s nedavnog sastanka u Dohi, zatim katarski zamjenik ministra vakufa, ministri vakufa iz UAE i Egipta, vrhovni muftija Egipta i ostali… Vrlo zapažen govor imao je vrhovni muftija Rusije, koji je pozvao na mir i u Ukrajini i u Gazi. Poznajem ga dugi niz godina i znam da je to govorio iz srca, nije to učinio iz nikakvih drugih pobuda. Pitanje Gaze nije samo političko, nego i humanitarno i civilizacijsko pitanje. Ja kao muftija sramim se toga što djeca u Gazi danas umiru od gladi. Gaza je test cijelog čovječanstva, i vjerskih i svjetovnih lidera. Nitko danas ne može opravdati toliku količinu ubijanja i smrti“, bio je nedvosmislen prvi čovjek Mešihata islamske zajednice u Hrvatskoj.

Prije tri godine na kongresu je bio i papa Franjo, tada je održao i misu na otvorenome za tisuće ovdašnjih katolika. Ove godine Svetu stolicu u Astani predstavljali su kardinal George Koovakad, novoimenovani prefekt Dikasterija za međuvjerski dijalog, te otac Laurent Basanese, tajnik Dikasterija za odnose s muslimanima. Kardinal Koovakad pročitao je osobnu poruku pape Lava XIV.

„Povijesni sastanak vjerskih vođa za zajedničku molitvu u Asizu 1986. godine, koji je sazvao papa Ivan Pavao II., pokazao je da ne može biti mira između naroda bez mira između religija. 2019. godine Dokument o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički život, koji su u Abu Dhabiju potpisali moj časni prethodnik papa Franjo i veliki imam Al-Azhara Ahmad Al-Tayeb, ponudio je jasan plan o tome kako vjerska sinergija može doprinijeti globalnom miru i suživotu. Istom duhu svjedočili smo na vašem kongresu 2022., kada su se vođe različitih religija, uključujući i papu Franju, okupili kako bi osudili nasilje i ekstremizam, progovorili u obranu izbjeglica i pozvali sve vođe da zajedno rade na miru. Budućnost koju tražimo – budućnost mira, bratstva i solidarnosti – zahtijeva sudjelovanje svih ruku i svih srca. Kada vjerski vođe udruže snage kako bi zaštitili najranjivije u društvu, sade drveće kako bi se brinuli za naš zajednički dom ili podignu jedinstveni glas u obranu ljudskog dostojanstva, oni svjedoče istinu: vjera ujedinjuje, a ne razdvaja. Sinergija tako postaje snažan znak nade za cijelo čovječanstvo, pokazujući da religija, u svojoj srži, nije izvor sukoba, već izvor iscjeljenja i pomirenja“, poručio je u svom pismu sudionicima kongresa Lav XIV.

Dragan Nikolić i Bulat Sarsenbajev

Aziz ef. Hasanović

Rabiga Tolejbaj

Aman Mambetali

Mladi kao najsnažniji glas za mir

Drugu godinu zaredom održan je i Forum mladih vjerskih lidera, uz središnju temu o uključenosti mladih u osnaživanje mirnog suživota. Među njima je bila i 30-godišnja Rabiga Tolejbaj, koja se specijalizirala za tumačenje Kur’ana i islamsku filozofiju. Više od šest godina djeluje u Parlamentu stranih studenata na Al-Azhar Al-Sharifu, najvećoj vjerskoj instituciji u Egiptu. Između ostaloga, prva je profesorica kazahstanskog jezika na Sveučilištu u Kairu ikada.

„Za mnoge mlade ljude religija je još uvijek važna, ali je često tumače na inkluzivnije ili univerzalnije načine. Vjerske inicijative koje predvode mladi obično stvaraju sigurne niše u kojima se njeguju međusobno poštovanje i suradnja. Mladost je istovremeno najosjetljivija na radikalizaciju i najmoćniji je glas u toj borbi. Programi suprotstavljanja nasilnom ekstremizmu sve više se oslanjaju na edukaciju vršnjaka koju vode upravo mladi. Njihovi projekti, ali i sve brojniji društveni prosvjedi često prelaze sektaške i vjerske granice. Kada ih napokon na smislen način uključe u donošenje odluka, mladi su jamstvo za svježinu legitimiteta i kreativnost u procesu izgradnje mira“, jasno i argumentirano tumačila mi je tijekom kongresa Rabiga Tolejbaj.

„Mir ne označava samo nepostojanje sukoba, on svjedoči o međusobnom razumijevanju i empatiji u ljudskim odnosima. Takvo shvaćanje postoji kada vjernici, uključujući i diplomate, odluče da se neće prepustiti očaju. Ovaj kongres vjerskih vođa je zavjet nade, potvrda da je mir doista dostižan“, zaključio je naš razgovor Bulat Sarsenbajev.    

Službena Astana znalački je jednu simboličku inicijativu nakon više od dva desetljeća truda i upornosti pretvorila u dinamičan institucionalni mehanizam posvećen globalnim izazovima, ponajprije sigurnosti. Dok sve više jača kriza povjerenja u konvencionalne mehanizme globalnog upravljanja i multilateralizam, Kazahstanci pokazuju kako vjerska diplomacija na učinkovit način može nadopunjavati klasične vanjskopolitičke alate, jačajući razumijevanje i suradnju u duboko podijeljenom svijetu (uostalom, i rezolucija Opće skupštine UN-a iz 2023. poziva na međuvjerski dijalog i suzbijanje govora mržnje).

Uz usvajanje završne deklaracije, svojevrsnog manifesta vjerske diplomacije u 21. stoljeću, predstavljen je i multilateralni Akcijski plan do 2033. U njemu se govori o razvoju zajedničkih humanitarnih i obrazovnih inicijativa, programa za borbu protiv vjerske nepismenosti, projekata mladih vezanih za međuvjerski dijalog i digitalnih platformi za promicanje kulture mira. Na marginama kongresa, pod predsjedanjem čelnika Gornjeg doma kazahstanskog parlamenta Ašimbajeva, održana je inače i posebna sjednica UN-ova Saveza civilizacija o očuvanju vjerskih lokacija. U zonama sukoba diljem globusa mjesta za bogoslužje, od starih budističkih samostana do kršćanskih crkava i muslimanskih džamija, sve su više ugrožena…

 *

Različite vjeroispovijesti zastupljene su u Kazahstanu kroz 3088 vjerskih organizacija i sve su jednake pred državom

U Astani se 10 posto stanovništva izjašnjava kršćanima. Prije 15 godina u cijelom Kazahstanu bilo ih je 26 posto. Danas znatno manje, 17 posto. Pravoslavni Hram uznesenja u Astani najveća je pravoslavna crkva u središnjoj Aziji. Izgrađena je 2010, a svi ikonostasi u njoj dovršeni su 2016. Zorno svjedoči kako je pravoslavlje nakon islama najbitnija vjera u Kazahstanu. Ovdašnji suživot muslimana i pravoslavaca imao je logičan povijesni slijed. Ne čudi stoga što na svim državnim prijemima pravoslavni svećenici i imami stoje jedni uz druge. U propovijedima i javnim porukama često imaju bliske stavove. Zajedno rade i na sprečavanju vjerskog ekstremizma među građanima Kazahstana.

„U Kazahstanu živi značajan broj vjernika Ruske pravoslavne crkve. Djeluje 10 eparhija, s više od 300 parohija i stotinama svećenika diljem zemlje. I zbog toga je bitan dolazak patrijarha Kirila, koji je bio u Astani i 2013, na ovogodišnji Kongres. Za pravoslavce u Kazahstanu on je duhovni vođa, čak i ako se razlikuju od njega u nekim političkim stajalištima. Vjernicima je bitno kada njihovi duhovni interesi imaju odraza na međunarodnom skupu od tolikog značenja“, oslikao mi je širi kontekst politolog Mambetali, uz napomenu da Kirilov dolazak na ovogodišnji kongres predstavlja mogućnost jačanja višestranog dijaloga i fokusiranja na iznalaženje mirnih rješenja, misleći pritom na rat u Ukrajini.

Nakon proglašavanja neovisnosti, kada je mnoštvo osiromašenih građana plaćalo danak postsovjetskoj duhovnoj izgubljenosti, Kazahstan je donio zakon o vjerskim slobodama. Tada su zapravo i udareni temelji današnje uravnotežene i uključive vjerske priče. Vlasti podupiru sve službeno registrirane vjerske zajednice. Različite vjeroispovijesti zastupljene su u čak 3088 vjerskih organizacija i sve su jednake pred državom, koja je u pitanjima vjere neutralna. Ono što se u prošlosti moglo smatrati čak i slabošću suverenog Kazahstana, vladajući su pametno pretvorili u strateški razvojni resurs. Zato se stalno i naglašava etnička i vjerska raznolikost zemlje.

„Tijekom 70 godina provedenih u Sovjetskom Savezu vjera je službeno bila zabranjena, posvuda su stajali natpisi Vjera je opijum za mase. To je ostavilo itekakvih posljedica. To govorim i zbog svog iskustva s Bliskog istoka, gdje sam kao veleposlanik proveo 11 godina. U arapskim zemljama vjera je način života, nešto prirodno o čemu se ne raspravlja previše. Ona se prenosi generacijama. U srednjoazijskim republikama taj iskustveni generacijski jaz između onih koji su molili cijeli život i znaju kako se to radi te novih i mladih vjernika naprosto je velik. Zato je radikalima lako djelovati u postsovjetskim državama, pa čak i u Istočnoj Europi. Naši ljudi na takve pritiske nisu spremni, tek su se nedavno povratili vjeri. Zato moramo u cijelu priču uključiti čim više mladih vjerskih vođa“, s dozom zabrinutosti u glasu u svom uredu u Centru za međuvjerski dijalog pripovijeda Bulat Sarsenbajev.

Kada je Kazahstan kao posljednja od svih sovjetskih republika proglasio neovisnost, u zemlji je bilo 68 džamija. Danas ih je 3000. Sve su izgrađene privatnim donacijama, budući da zbog sekularnosti navedene u ustavu država ne smije financirati njihovu izgradnju. Pa su tako jedne od najvećih mecena Velike džamije u Astani, inače najveće u središnjoj Aziji, Tiffany i Swarovski. Donirali su impozantne količine najkvalitetnijeg stakla i kristala koji oduzimaju dah…

„U Kazahstanu ne postoji službena religija, nijedna vjeroispovijest ne može biti proglašena državnom ili obaveznom. Zakon i javna politika izričito prepoznaju povijesnu ulogu određenih religijskih tradicija, osobito hanefijskog islama i pravoslavnog kršćanstva u kazahstanskoj kulturi, ali također poštuju druge religije koje su dio duhovne baštine. Primjerice, Doktrina nacionalnog jedinstva naglašava korištenje duhovnih vrijednosti tradicionalnih vjera, religijsku pismenost, međureligijsku harmoniju, podizanje javne svijesti kako bismo se suprotstavili ekstremizmu i slično. Zakon propisuje da javno obrazovanje i odgoj budu sekularni i odvojeni od vjere, osim kada je riječ o vjerskim školama ili fakultetima“, ponosno navodi Rabiga Tolejbaj.

*