Utjecaj dobrih vibracija

Drugo izdanje festivala Peristil Vibrez nastavilo je širiti dobre vibracije na jedinstvenoj lokaciji splitskog Peristila od 7. do 9. rujna. Na pozornici omeđenoj poviješću i simbolima grada pod Marjanom, u samom srcu Dioklecijanove palače, festival je otvorio Julian Rachlin uz Zagrebačke soliste, a uslijedili su koncerti crossover violinista Are Malikiana te bračnog para Jean i Marcusa Baylora okupljenog u The Baylor Project, koji je fuzijom jazza, gospela, bluesa i soula toliko oduševio Splićane da su za nastup 2023. godine u Hrvatskom domu Split primili nagradu Koncertne dvorane Ive Tijardovića.

Julian Rachlin, Sarah McElravy i Zagrebački solisti na splitskom Peristilu / Snimila Maja Prgomet

Svestrani koncept festivala, koji se vodi egidom kvalitetne glazbe i izvođača u širokom prostranstvu vrsta i stilova, gotovo je presjek sezone koju nudi Hrvatski dom Split, inače inicijator i organizator festivala nastalog pod vodstvom aktualne ravnateljice Vanese Kleva. Eklektičnost kao okosnica ujedno je pozivnica za raznovrsnu publiku, koja ovisno o preferencijama posjećuje koncerte pojedinačno ili u nizu. Zanimljivo je da su Zagrebački solisti otvorili i prvo izdanje festivala prošle godine uz pijanista Ivu Pogorelića, nakon kojeg su uslijedili koncerti dua Igudesman & Joo te bubnjara Billyja Cobhama uz njegov bend Spectrum. Smještanjem koncerata klasične glazbe na otvaranje, unatoč svestranosti izvođača i koncertnih programa festivala, kao da se daje potvrda kvaliteti ili primat utemeljen na kronološkoj lenti povijesti glazbe. Tako ovogodišnji koncert otvaranja donosi repertoar iz razdoblja klasicizma Wolfganga Amadeusa Mozarta, pružajući publici program koji nije često zastupljen u splitskom koncertnom životu.

Litavsko-austrijski glazbenik Julian Rachlin i u Hrvatskoj je sinonim za kvalitetu i vrhunske izvedbe, gdje je najveću popularnost stekao zahvaljujući komornom festivalu Rachlin i prijatelji u Dubrovniku. Pomno odabrani programi te suradnici i sudionici glazbenih izvedbi, uz Rachlinovu tehničku i muzikalnu briljantnost koju postiže kao violinist, violist te dirigent, omogućuju nesvakidašnje koncertno iskustvo na kojem se uvježbanost i sigurnost u partituru na pozornici izlaže u ležernijoj atmosferi od uobičajenih klasičnih koncertnih formi. Bilo je tako i u Splitu, gdje su Julian Rachlin i Zagrebački solisti festival otvorili izvedbom Divertimenta u F-duru, KV 138 Wolfganga Amadeusa Mozarta. Posljednji je to od tri divertimenta koje je Mozart skladao neposredno nakon drugog putovanja u Italiju 1722. godine nadilazeći jednostavnost tog zabavnog žanra, koji je često bio u funkciji pozadinske glazbe. Publika je bila toliko oduševljena izvedbom da je pljeskala već nakon izvedbe prvog stavka Allegro. Iako virtuoznost izvedbe ili atraktivnost i ljepota stavka ponekad umije izmamiti pljesak neprihvatljiv konvencionalnom koncertnom bontonu, koji su izvođači i zaslužili kristalno čistim pizzicatom te sinergijom solista i ansambla, to ovdje nije bio slučaj. Publika je zdušno pljeskala i nakon polaganog drugog stavka Andante koji je unio smiraj pred završni Presto, demonstrirajući nepoznavanja elementarne kulture na koncertima klasične glazbe i u daljnjem tijeku koncerta.

Dodatnu vrijednost Rachlinovim koncertima daju i pomno odabrani suradnici, a na peristilskoj pozornici zasjala je kanadska violistica Sarah McElravy. U izvedbi Sinfonie concertante za violinu, violu i orkestar u Es-duru, KV 364, u kojoj Mozart stvara hibrid simfonije i koncerta, izazovne solističke dionice nisu poslužile kao polje za nadmetanje, nego za istinsko partnerstvo u službi glazbe. Solisti čvrsto integrirani u izvedbi s orkestrom, čak i u prostoru te neverbalnom komunikacijom, čine kompaktno izvođačko tijelo. Energija i užitak kojim pršte pri sviranju zarazan je, kao i bolna ljepota prekrasnog Andantea čiju kadencu violine i viole Zagrebački solisti u postojanom pianu dodatno obogaćuju izdahnjujućim lamentom. Osvježena i osnažena postava Zagrebačkih solista za ovu prigodu bila je obogaćena i splitskim puhačima (flautistice Valentina Martić i Lucija Barišić, oboisti Eva Tušar Suhadolc i Ivan Baričević te hornisti Frano Igor Barović i Mijo Majić), a koncert su zaključili trećim od pet Mozartovih violinskih koncerata. U izvedbi Koncerta za violinu i orkestar u G-duru, KV 216, Rachlin je bio i naročito sugestivan dirigent pružajući dodatan poticaj i naboj. Vještina i lakoća promjene karaktera i ugođaja bila je impresivna, osobito u Rondu, koji je izveden i kao dodatak nakon dugotrajnog pljeska publike. Pa neka ovaj utjecaj dobrih vibracija struji i sljedećim Peristil Vibrezom!