Umjetnost socijalne inkluzije i vidljivosti

Opsežan presjek djelovanja vizualne umjetnice Andreje Kulunčić javnosti je predstavljen retrospektivom koja se do 12. listopada održava u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Autorica je najznačajnija zbog svoje društveno angažirane umjetničke prakse kroz koju nastoji skrenuti pažnju društva na sveprisutne socijalne probleme. Premda školovana kao akademska kiparica, potaknuta nedostatkom mogućnosti za skulptorski rad po završetku školovanja, okrenula se radu u drugim medijima i novim tehnologijama. Jedna je od pionirki internet umjetnosti u Hrvatskoj, a među radovima iz rane faze njezina stvaralaštva, koji ovom prilikom nisu izloženi, ističu se projekti Zatvorena zbilja – embrio i Distributivna pravda.

Postav retrospektive Andreje Kulunčić / Snimio  Vanja Babić

Koncept retrospektivne izložbe u MSU uz umjetnicu potpisuje kustosica Martina Munivrana. Na njezinu početku dočekuje nas zidna tapeta sa shemom koja prikazuje podjelu na pet tematskih cjelina: feminizam, trauma, migracije, samoorganizacija i samoedukacija te metodologija. Medijacijski način uvođenja posjetitelja u izložbeni postav odstupa od uobičajenih načina prezentiranja suvremenih umjetničkih praksi. Umjetnica nudi „mapu“ kojom se publika može poslužiti pa moramo pretpostaviti da svoje djelovanje želi učiniti dostupnijim širem građanstvu, a ne samo uobičajenoj publici MSU-a. Umjetnički projekti su odijeljeni i grupirani kako bi bili što „čitljiviji“ te su primjerice radovi iz prve tematske cjeline prostorno odvojeni od vlastite video dokumentacije. City light boxovi s plakatima i reklamni stupovi prve cjeline identični su onima iz javnog prostora za koji su primarno namijenjeni.

Javni dijalog i interaktivno-participativni projekti

Reklamna simulacija NAMA: 1908 zaposlenika, 15 robnih kuća prvi je rad u kojem se umjetnica koristila strategijama oglašavanja u masovnim medijima i na billboardima. Rad je nastao 2000. godine kada je budućnost nekoć uspješnog socijalističkog lanca robnih kuća postala nesigurna. Plakati s portretima radnica i natpisom „1908 zaposlenika, 15 robnih kuća“ ukazuju na individualnu i kolektivnu neizvjesnost života u uvjetima tranzicije. Prenošenjem problema NAMA-e u medijski prostor, u fokus javnosti ponovno je dospjela neizvjesna sudbina radnika, među kojima su najbrojnije bile žene, kao i netransparentna privatizacija javnih poduzeća. Javni dijalog o budućnosti poduzeća utjecao je na tadašnje pozitivno razrješenje situacije. Umjetničke strategije korištenja masovnih medija iz feminističke pozicije prizivaju usporedbu s umjetničkim djelovanjem Sanje Iveković, no ona je uglavnom samostalno stvarala grafička rješenja vlastitih radova.

Intervencija u javnom prostoru ISTE – za prihvaćanje različitosti rezultat je suradnje grupe žena različitih manjinskih identiteta (etničkih, religijskih, seksualnih) i same umjetnice. Polazeći od diskriminatornih oblika ponašanja u društvu i manjkave legislative, osmislile su javnu kampanju u kojoj novinskim oglasima, plakatima i animiranim videom odašilju poruke napisane u prvom licu kako bi ukazale na svakodnevnu diskriminaciju. Kampanja je održana u nizu europskih gradova, a na izložbi je predstavljena na dva niza osvijetljenih reklamnih panoa s plakatima s višejezičnim natpisima. Prati ih zvučna kulisa ženskih glasova koji izgovaraju prateće izjave.

Interaktivno-participativni projekt Index.žene predstavljen je reklamnim stupom i nizom displeja s prikazom videospotova. Ostvaren je kroz suradnju sa slučajnim prolaznicama – u Splitu, u Napulju, u Beogradu, u Ljubljani i naposljetku u Zagrebu 2025. Plakati s portretom žena nose poruku Osjećam se… i nude nekoliko odgovora. Na plakatu je ispisan telefonski broj koji žene mogu nazvati i anonimno odgovoriti na pitanje osjećaju li se zadovoljno, diskriminirano ili zlostavljano. Pritom ih se potiče na osvještavanje individualnih pozicija u obitelji i društvu. Kroz suradnju sa stručnjakinjama iz humanističkih područja umjetnica je kreirala upit i pratila prikupljanje statističkih podataka koji su prezentirani u nastavku projekta. Projekt je u cijelosti predstavljen u Muzeju grada Zagreba – na istoimenoj izložbi koja se ondje održala od 15. travnja do 31. kolovoza.

Trauma i migracije

Segment posvećen traumi nalazi se na drugom katu izložbenog prostora. U suradnji s antropologinjom Renatom Jambrešić Kirin i psihoterapeutkinjom Dubravkom Stijačić umjetnica je razvila site-specific projekt Vi ste partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete (2019‒2022). Zaokupljen je lokalitetima ženskih političkih zatvora Goli otok i Sveti Grgur na kojima je stradalo više od 850 kažnjenica. Petokanalna videoinstalacija na predimenzioniranim platnima prikazuje rekreaciju scena iz njihove svakodnevice. Citati bivših zatvorenica po zidovima i kakofonija ženske vike s videa zaposjeda cijelu prostoriju i širi se u okolni prostor što kod posjetitelja stvara neugodnu i zaglušujuću evokaciju ambijenta otoka. Na zidovima druge prostorije postavljeni su crteži s obrisima ženskih tijela i prikazima uznemirujućih gesti. Izložene su fotografije lokaliteta otoka i spomen-ploče koju je postavila umjetnica, brončani odljevi s upisanim izjavama dviju zatvorenica i videorad koji prikazuje izradu glinenih figurica. Prostorija je predviđena kao kontakt zona za radionice, predavanja i raspravu. Umjetnica već nekoliko godina održava radionice 850 žena za 850 žena na kojima posjetiteljice izrađuju glinene figurice koje simboliziraju kažnjenice političkih logora. Nizovi figurica izloženi su na nekoliko punktova izložbe. Zamisao umjetnice jest izraditi pokretni antispomenik kao oblik suvremene memorijalne prakse za suočavanje s društvenim zaboravom. Uz izradu figurica, publika je pozvana ispisati imena zatvorenica na crvena platna izvješena u prostoriji. Po završetku izložbe predviđeno je da platna s popisima gostuju u institucijama diljem bivše države.

Cjelina Migracije obuhvaća participativne umjetničke projekte s pripadnicima migrantskih skupina, a njezin je fokus na kulturnim i manjinskim identitetima. Projekt Bosanci van! (2008) kroz niz light boxova predstavlja loše radne uvjete bosanskih građevinskih radnika u Sloveniji. Mikrosituacije zajedništva: stvaranje iskustva bivanja skupa (2025) fizički je prostor osmišljen u suradnji s filipinskim i indonezijskim migrantima i migranticama, pripadnicima naroda sve mnogobrojnijima u Hrvatskoj. Od ostatka muzejskog prostora odijeljen je zastorima i predstavlja prostor identitetske hibridnosti. Mjesto je interkulturne razmjene iskustava te upoznavanja s tradicionalnom filipinskom i indonezijskom kulturom i umjetnošću.

Samoedukacija, zajednica i metodologija

Pretposljednja cjelina obuhvaća projekt Kreativne strategije (2010‒2016). Kroz tri modula promišljaju se i prezentiraju strategije za poboljšanje života pojedinca i zajednice. Izložene su na zidnim tapetama s informativnim sažecima, dokumentarnim fotografijama i videointervjuima sa sudionicima. Prvi modul istražuje oblike samoorganizacije stanovnika Mamutice u zagrebačkom naselju Travno, drugi modul fokusira se na deprivilegirane zajednice u Mexico Cityju, dok je treći realiziran kao Početnica – prenosiva modularna jedinica nastala kao dio edukacijsko-izložbenog projekta za Galeriju Nova. Autorica je za retrospektivu osmislila novu produkciju Muzejski vrt / Jestivi muzej. Na neiskorištenom vanjskom platou posađeno je ukrasno i jestivo bilje, u namjeri da se Muzej učini prostorom razvoja društvenih odnosa i zajedništva – kroz vrtlarenje, radionice i edukaciju.

Posljednji segment izložbe grafičkom shemom predočuje metodologiju umjetničina rada, ukazuje na niz strateških odluka za realizaciju pojedinačnih projekata, odabrane kreativne postupke i izbor medija. U izložbu je uključena hemerotečna arhiva predstavljena na višemetarskoj zidnoj tapeti te polusatni videointervju s umjetnicom. Na samom kraju izložbe nalazi se priručna knjižnica s izborom literature kojom je njezin rad nadahnut te s publikacijama njezinih prethodnih izložbi.

Iscrpna retrospektiva Andreje Kulunčić Činiti svijet boljim mjestom publici je predstavila raznolike participativne projekte nastale u suradnji s marginaliziranim skupinama – ženama, obespravljenim radnicama, migrantima, Romkinjama i lezbijkama. Umjetnica projektima pristupa temeljito, upoznaje se sa zajednicama koje proučava i involvira ih u rad, surađuje s relevantnim stručnjakinjama te dizajnerima koji joj pomažu pri razradi i realizaciji kreativnih ideja. Njezini projekti nastaju kontekstualno – kroz višegodišnja multidisciplinarna istraživanja i predstavljaju promišljene umjetničke odgovore na aktualne društvene probleme. Izložbom je predstavljen velik broj projekata, koji se bez sveobuhvatnog dizajna izložbenog postava i tek prostorno odvojeni u fragmente, doimaju međusobno vizualno neusklađeni. Uz to, izložbi se može prigovoriti sveprisutna medijacijska dimenzija koja premalo prostora ostavlja imaginaciji i slobodnoj interpretaciji posjetitelja. Ipak, potrebno je naglasiti kako su mnogobrojni prateći sadržaji koji se odvijaju – vodstva, predavanja, edukacije, radionice i interkulturalni programi, učinili MSU mjestom inkluzije i vidljivosti različitih društvenih skupina, te razmjene njihovih znanja i iskustava.