Učitelji u nazivima zagrebačkih ulica

Nema boljega početka nove školske godine niti ljepše šetnje ulicama Zagreba nego u ranu jesen! Nedavno je, od 4. do 7. rujna, grad živnuo zahvaljujući projektu Zagrebački muzejski vikend. Ulice grada postale su muzeji na otvorenom, a muzeji Grada Zagreba potrudili su se na inovativan i edukativan način približiti prolaznicima grada bogatu građu iz svojih fundusa.

Na otvorenome prostoru i u hladu platana raskošnoga parka na Trgu Nikole Šubića Zrinskoga, Hrvatski školski muzej postavio je izložbu Učiteljice i učitelji u zagrebačkim ulicama. I tako su užurbane prolaznike, šetače i zainteresirane „posjetitelje“ muzeja na otvorenom s panoa gledali portreti i fotografije strogih učitelja raskošnih brkova i brada, učiteljice odjevene u crne haljine koje sjede među svojim učenicama s rukama položenima u krilu, pomno počešljanih frizura, fotografije različitih institucija vezanih uz školstvo grada Zagreba iz vremena Austro-Ugarske Monarhije pa sve do sadašnjega stanja Grada. Izložba je zatvorena 14. rujna, no zainteresirani posjetitelji i dalje je mogu pratiti virtualno te o njoj pročitati na blogu Hrvatskog školskog muzeja. Izložbu je osmislila Štefka Batinić, knjižničarska savjetnica i kustosica Hrvatskog školskog muzeja, uz stručne suradnice Anitu Zlomislić i Marijetu Čubrić.

Znameniti učitelji i mali broj učiteljica po kojima su nazvane zagrebačke ulice i institucije / Snimio Goran Galić

175 godina ujedinjenja Zagreba

Izložba je otvorena povodom 175 godina ujedinjenja Gradeca (Griča) i Kaptola. Odlukom cara i kralja Franje Josipa I. od 7. rujna 1850. Zagrebu je planski utrt put budućega modernog europskog grada unutar Austro-Ugarske Monarhije. Iako na rubnim granicama Monarhije, grad je imao pretenzije biti uljuđen i moderan grad s ulicama, trgovima, planski građenim blokovima donjogradskih ulica, školama, muzejima, parkovima, industrijskom zonom. Grad čine ljudi koji su ga oplemenili, i zato su, između ostalih, bile važne vizionarske ideje književnika i bana Ivana Mažuranića koji je pokrenuo niz važnih odluka za reformu tadašnjega školstva, što je također prezentirano ovom izložbom. Upravo je u prvoj godini mandata 1874. ban Mažuranić kao intelektualac i vizionar izgradnje modernih institucija važnih za školstvo uveo obvezno obrazovanje. I tu započinje priča o vrijednosti učitelja koji su kreatori i djelatnici odgojno-obrazovnog sustava, oduvijek, ne samo danas!

Znamenite učiteljice i učitelji

Izložbom su autorice odaslale poruku javnosti da su učitelji vlastitim obveznim školovanjem, ali i radeći u edukaciji s populacijom đaka, postali ključne osobe javnoga života u državnoj službi; da su se udruživali u asocijacije kojima su štitili svoja radna i socijalna prava (prije sindikata), produkt čega je Hrvatski učiteljski dom, sagrađen 1889. preko puta HNK, a u njemu je smješten Hrvatski školski muzej. Osim poučavanja općeobrazovnih predmeta, pokretali su svijest o važnosti higijene, zdravlja, o tome kako voditi računovodstvo u jednom kućanstvu, ukazivali na važnost gospodarskoga razvoja, pogotovo u malim sredinama, što i danas pokriva pojam provincija, ali kao rasadište kulturnoga i uljuđenoga napretka kojim odišu manji hrvatski gradovi koji čuvaju kulturnu tradiciju. Školski ručni rad i pomno uređen školski vrt bili su ogledni primjeri kako uzorno voditi kućanstvo.

Koje su znamenite učiteljice i učitelji zadužili grad Zagreb da su po njima nazivane ulice, imenovane škole i zavodi? Danas grad Zagreb ima 5500 imenovanih ulica i javnih površina. Prva zagrebačka ulica nazvana po učitelju bila je Ulica Ivana Filipovića, imenovana 1909. Dvadesetak ulica nosi imena po zaslužnim učiteljima koji su rođeni ili su se školovali i radili u Zagrebu. Najviše ih je smješteno u zagrebačkom naselju Vrapče. Gotovo tematski, tamo su mjesto našli: S. Čajkovac, T. Ivkanec, Lj. Modec, D. Trstenjak, J. Truhelka, J. Kirin, M. Jambrišak. U Dubravi se nalaze osnovna škola i Ulica M. Lovraka, na Laščini osnovna škola i ulica I. Filipovića, u Donjem gradu ulica S. Fabkovića i S. Širole. Svoje ulice, a neki među imenovanima i škole, imaju učitelji književnici poput Kranjčevića, Leskovara, Nazora, Šimunovića, Jagode Truhelka. Centar „Vinko Bek“ dobio je naziv po svome idejnom začetniku i osnivaču tiflopedagogu, učitelju koji se posvetio obrazovanju slijepih. Učiteljice su bile u manjini među svojim kolegama, pa su tako zastupljene i u nazivima ulica grada Zagreba.

Gdje su učili učitelji

Do sredine 19. stoljeća učiteljice nemaju građanska prava poput njihovih kolega učitelja (pravo na obrazovanje, zaposlenje, istu plaću kao učitelji). Brakovi su bili dopušteni samo s učiteljima. Često su ih premještali u službi, naravno ne vlastitom željom. Stoga su rijetkost bile učiteljice čija imena nose zagrebačke ulice. Bile su iznimno obrazovane, neke među njima obrazovanije od svojih kolega, no radile su isključivo u ženskim školama.

Izložba donosi važne informacije o učiteljicama i učiteljima, o tome gdje su se obrazovali i u kojim su školama polagali ispite za učitelje. Predmeti koje su predavali bili su raznovrsni. Modeli obrazovanja i škole koje su učitelji završavali mijenjali su se kroz povijest. Primjerice, Ivan Filipović (umro u Zagrebu 1895), nakon šestogodišnje gimnazije u Vinkovcima završio je učiteljski tečaj u Srijemskoj Mitrovici. Radio je kao učitelj u Zagrebu, u Kaptolskoj glavnoj školi te u Višoj djevojačkoj školi. Ljudevit Modec (umro u Zagrebu 1897) završio je učiteljsku školu u Pragu. Počeo je kao učitelj u Zagrebu, prvo u privatnoj djevojačkoj školi, zatim u Kaptolskoj glavnoj učionici, a kasnije je bio ravnatelj Učiteljske škole u Petrinji.

Jagoda Truhelka (umrla u Zagrebu 1957) stekla je učiteljsko zvanje na Učiteljskoj školi u Zagrebu. Brojna su mjesta u kojima je službovala: bila je učiteljica u rodnom Osijeku, ravnateljica Više djevojačke škole u Gospiću, prije I. svjetskog rata radila je u Banjoj Luci i Sarajevu. Žene učiteljice, njezine suvremenice i suradnice, povezuje Ženski licej u Zagrebu, osnovan 1892. na Griču, koji je obrazovao djevojke. Osnovan je kao prva potpuna osmogodišnja škola, odnosno ženska gimnazija. U Liceju je bila ozbiljna ženska zbornica važnih intelektualki i učiteljica koje su predavale djevojkama. Marija Jambrišak, učiteljica na Višoj pučkoj školi u Zagrebu i na zagrebačkom Liceju (umrla u Zagrebu 1937) imala je respektabilnu metodičko-didaktičku naobrazbu. Zalagala se za školovanje siromašnih djevojaka te je njezinim zalaganjem bio otvoren prvi internat za djevojke u Opatičkoj ulici, danas Učenički dom Marije Jambrišak. 

Književnik i učitelj Mato Lovrak (umro u Zagrebu 1974) završio je Učiteljsku školu u Zagrebu. Romani Družba Pere Kvržice i Vlak u snijegu, danas neizostavna školska lektira, žive su slike njegovih osobnih iskustava u radu s djecom. Sigismund Čajkovac (umro u Zagrebu 1962) bio je prvi učitelj koji je doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Završio je Učiteljsku školu u Osijeku, bio je ravnatelj Učiteljske škole u Čakovcu.

Ova ranojesenska izložba podsjetila je na vrijedne osobe koje su živjele u Zagrebu, a Zagrepčani su im se odužili nazivima ulicama, ili su prolazeći Zrinjevcem na trenutak zastali  i pogledali izložbu. A. G. Matoš, učiteljsko dijete, i ne baš revan đak, ocijenio je, a ta misao stoji i danas: „(…) učiteljski stališ je najvažniji zbog svog uzvišenog poziva i najsimpatičniji, jer je najprezreniji i najpožrtvovniji.“ Napisao je to prisjećajući se svojih učitelja Cugšverta, Hajdinjaka i Kobalija.