Spoj estetike i angažiranosti

Najvažnija televizijska nagrada Emmy ove godine nije donijela revolucionarna otkrića, ali pokazuje tko trenutno dominira prostranstvima televizijskih sadržaja. Ovogodišnji je pobjednik HBO-ova serija The Pitt (Bolnica) kao najbolja dramska serija, s dva važna glumačka priznanja – Noah Wyle za glavnog glumca i Katherine LaNasa za sporednu glumicu.

U kategoriji limitiranih serija najviše Emmyja osvojila je Adolescencija - nagrađeni su Stephen Graham i Erin Doherty, a Owen Cooper ušao je u povijest kao najmlađi muški dobitnik / Snimio Chis Chew

Wyle utjelovljuje protagonista dr. Robbyja, čija se unutarnja krhkost probija kroz hladnu, staloženu masku, dok ga progone događaji iz prošlosti. Katherine LaNasa kao glavna sestra odjela odmjereno balansira između ironije i suptilne tragedije dajući pogonsko gorivo za sve što se odvija, kako dr. Robby i sam pogrdno naziva njihov odjel, u ćumezu. Time je serija ne samo zasjenila žestoku konkurenciju poput Severancea (Odstranjeni) i The White Lotusa (Bijeli lotos), nego je iznova potvrdila HBO-ovu dominaciju u dramskim serijama.

Serija Odstranjeni, s impresivnih 27 nominacija, ostala je djelomično u sjeni. Britt Lower i Tramell Tillman nagrađeni su za najbolju glavnu glumicu i sporednog glumca. Estetika serije bazira se na geometrijskoj sterilnosti beskonačnih hodnika, fluorescentnih svjetala i mehaničkih ritmova, a dramski se zaplet razvija kombinacijom arhitekture prostora i otpuštenog, prekinutog sjećanja likova. Britt Lower ulogom Helly R uzdrmava tu savršenu geometriju: njezin pogled i treptaj djeluju kao mali lomovi u hladnoj logici korporativnog pakla. Tillman donosi lik gotovo demonske karizme – iznimno smiren u svojoj podmuklosti, aparatčik postmodernističkog kapitalizma. Serija Odstranjeni simbol je kompleksnog intelektualnog, zbunjujuće intrigantnog televizijskog dramskog sadržaja koji možda bolje funkcionira dugoročno, nego u spektaklu nagrada koje se dijele u okviru postojeće konkurencije.

U kategoriji komedije etablirao se novi favorit: The Studio (Studio), serija koja je pobijedila u glavnoj kategoriji, a Seth Rogen nagrađen je za glavnog glumca, dok je tim serije pokupio nagrade za režiju i scenarij. Sve ovo podsjeća na prošlogodišnji efekt The Beara, ali s naglaskom na pametno satiričnu, a ne naturalističku komediju.

Serija Studio izgleda poput stripovski skiciranog velikog grada: svijet boja koje se sukobljavaju, pršteći ritam dijaloga likova koji se izvijaju čudnim grimasama uz satirične minijature koje seciraju mentalni sklop zaposlenih u holivudskoj filmskoj industriji. Rogen briljira u ulozi glavnog junaka spojivši infantilnu zaigranost sa zamornom prezasićenošću igrača koji je predugo u igri. Njegova izvedba istovremeno je parodija i priznanje vlastitoj komičarskoj prošlosti. Jean Smart, ponovno nagrađena za Hacks (Komičari), djeluje poput kraljice navikle sjediti na prijestolju: njezina izvedba spaja oštrinu stand-up cinizma s nježnim podsjetnikom na ranjivost starenja.

U kategoriji limitiranih serija nije nedostajalo iznenađenja: Adolescencija je nadmašila The Penguin i Monsters: The Lyle and Erik Menendez Story. Stephen Graham i Erin Doherty dobili su glumačka priznanja, dok je mladi Owen Cooper ušao u povijest kao najmlađi muški dobitnik Emmyja. Time je Netflix dobio prijeko potrebnu potvrdu nakon slabije godine, a i ova je potresna serija dodatno dobila na vidljivosti svojih iznimno snažnih poruka.

Ono što sad možemo jasnije iščitati jest da televizija više nije samo produžetak filmske industrije niti puka zabava za večernje sate – ona postaje ogledalo društva. Bolnica ne govori isključivo o osobnim krizama, već o strukturnim, sistemskim raspadima oblikujući politički pejzaž; Studio razotkriva lice i naličje industrije kao groteskni cirkus u kojem se moć i podsmijeh stalno preklapaju; Adolescencija donosi pogled na generaciju čiji se identitet oblikuje u pukotinama globalne nesigurnosti pretvarajući priču o odrastanju u poetski dokument našeg vremena. Nagrađujući upravo ovakve serije, Akademija šalje poruku da sedma umjetnost s malih ekrana hvata nerv našeg vremena. No istovremeno, ponavljanje nagrađivanja istih imena pokazuje i određenu zatvorenost, jer Emmyji vole svoje favorite i ne vole rizik.

U tom smislu, 77. dodjela nagrade Emmy predstavlja i kulturnu kartu koja pokazuje gdje se nalazimo te kojim putem idemo jer nije donijela šokove, već je uspostavila ravnotežu: HBO i dalje drži primat u dramama, komedija ima novog šampiona, a limitirane serije postale su prostor iz kojeg dolaze iznenađenja. Ako su serije nekoć bile formatirani eskapizam, one danas predstavljaju atlas kolektivne svijesti – jednako politički, estetski i emocionalni. Ovogodišnje su uspješnice upravo u spoju ovih triju aspekata.