Priča o višestoljetnoj imigraciji

Organiziranjem manifestacije Dana iseljenika otok Unije, baš kao i njegov poznatiji južni susjed Susak (Sansego), svako ljeto svjedoči o burnoj povijesti iseljavanja s ovih prostora. Zbog povoljnog geografskog položaja u odnosu na povijesne plovidbene pravce, Unije su nastanjene još od brončanog i željeznog doba. Obradive površine i dostupnost slatke vode osiguravale su egzistenciju žiteljima otoka i stanovništvo je raslo. Ipak, gospodarske i društvene prilike u prvoj polovici 20. stoljeća potakle su velik broj pretežno mladih stanovnika na iseljavanje u prekomorske zemlje.

Autor knjige – kanadski Hrvat Grant Karcich / Izvor HMI

Jedna od brojnih koji pripadaju toj statistici obitelj je Granta Karcicha (Graziana Karčića), kanadskog Hrvata čija je knjiga S otočja Apsyrtides u Novi Svijet. Lošinjski pomorci i brodograditelji u Amerikama prošle godine objavljena kao dvojezično izdanje na hrvatskom i engleskom jeziku.

Čežnja za poznavanjem korijena

Grant Karcich, rođen 1955, sa samo četiri godine stigao je u Kanadu gdje su se njegovi roditelji nastanili u mjesto oko 60 kilometara udaljeno od Toronta. Prema njegovim riječima, 1960. zajednica Hrvata u Kanadi nije bila velika i, osim s nekoliko obitelji s kojima su pristigli u Kanadu, njegova obitelj nije bila povezana s drugim Hrvatima. Službeno su se u Kanadi svi hrvatski iseljenici tada nazivali Jugoslavenima, a knjigâ o hrvatskoj povijesti nije bilo. Karcich je stoga odmalena čeznuo za poznavanjem svojih korijena (ki smo to mi), što je s vremenom u njemu probudilo interes za istraživanjem dolaska njegove obitelji i drugih otočana na američki kontinent.

Godine 1998. pokrenuo je online časopis Croatian Genealogy Newsletter, a nakon studija antropologije interes je proširio na genealogiju prvih američkih stanovnika. Karcich je svoju diplomsku tezu o kanadskim urođenicima proširio i objavio knjigu o ontarijskim Irokezima (Scugog Carrying Place: A Frontier Pathway, 2013). Nešto ranije objavio je knjigu The History and Families of Unije (Povijest i obitelji Unija, 2008), a istraživanje rodoslovlja hrvatskih doseljenika s područja Lošinja i susjednih otoka u Sjevernu i Južnu Ameriku dovelo ga je do godine 1680. Budući da su najstariji podaci o iseljavanju s Lošinja bili dostupni samo na glagoljici, kako bi ih mogao transkribirati, Karcich je svladao i glagoljično pismo. Prve je podatke prikupio od – mormona. Naime, mormonska vjera vrlo je angažirana oko istraživanja korijena svojih vjernika pa u zemljama u kojima djeluju njihovi misionari redovito prikupljaju podatke o precima američkih stanovnika. Tako u Salt Lake Cityju, središtu mormonske vjere, postoje kopije mikrofilmova s podacima o iseljenicima s otoka Lošinja i drugih hrvatskih mjesta. Prije Karcicha, rodoslovljem stanovnika i obitelji s ovih prostora bavio se Adam Slav Eterovich (1930‒2013), porijeklom s otoka Brača, koji je sastavio jedan od najpotpunijih genealoških priloga o američkim Hrvatima. Zahvaljujući njegovoj izdavačkoj kući Hrvatsko genealoško i heraldičko društvo (Croatian Genealogical and Heraldic Society) osnovanoj u San Carlosu u Kaliforniji, Karcichu su bile dostupne mnoge publikacije koje su mu olakšale istraživanje.

Hrvatska matirimna baština

Kako autor u prvoj rečenici Uvoda piše, knjiga S otočja Apsyrtides u Novi Svijet priča je o 200 godina dugoj imigraciji „grupe otočana iz jugoistočne Europe u razne lučke gradove Novog Svijeta“. Poglavlja knjige koju je objavio Klub pomoraca Lošinj prate putovanja lošinjskih pomoraca i brodograditelja u zemlje Južne i Sjeverne Amerike među kojima su manje poznate destinacije poput Meksičkog zaljeva, Kanade i Arktika. Dio knjige posvećen je povijesti lošinjskih brodogradilišta kojih je tijekom 19. stoljeća bilo dvanaest, a čiji je nadaleko čuven uspjeh odigrao ulogu i u iseljeničkom putu i inozemnoj karijeri njihovih vlasnika i djelatnika. Kako je Karcich prije svega strastveni genealog, knjigu je obogatio prilozima s genealogijom lošinjskih brodograditeljskih obitelji i djelomičnim popisom brodova u vlasništvu Lošinja ili brodova kojima su zapovijedali Lošinjani na transatlantskim putovanjima do 1902. godine.

Iako prije svega značajno djelo zavičajne povijesti, zbog svoje dvojezičnosti knjiga S otočja Apsyrtides u Novi Svijet izvanredan je doprinos svjetskom poznavanju jednog dijela hrvatske maritimne baštine.