Popevke zanavek: emocija koja traje 60 godina

Pisanje teksta o 60 godina Festivala kajkavskih popevki, kod mene kao Krapinčanke pobuđuje mnoštvo emocija, sjećanja na događaje i ljude, na radosti i ushite, na tuge… iskazane nezaboravnim pjesmama. Stoga mogu uskliknuti – trajno svojstvo ovog Festivala je emocija!

Emocija se javlja kod svih koji ga prate… kod onih što su od djetinjstva rasli u njegovu okrilju, kod onih koji su se s kajkavskim pjesmama susreli na Recitalu kajkavskog pjesništva, na večerima retrospektive kajkavskih evergreena, ili na večeri novih pjesama… Nije samo specifičnost kajkavskog govora, melodioznost glazbe, ono što o tome odlučuje. To je i melankolija krajolika, specifičan mentalitet ljudi koji su radost dionizijskog slavlja, u teškom i oskudnom vremenu i životu, iskazivali pjesmom, kao određenom vrstom pobune, tragičkim moralom nužnog činjenja.

Foto Delzeta | Snimili Marina Buhin i Karlo Mitok | TZ Grada Krapine

Šezdesetih godina prošlog stoljeća, pod utjecajem europskih festivala, a naročito festivala zabavne glazbe u San Remu, u pojedinim gradovima bivše države počeli su se, s obzirom na geografske i kulturološke specifičnosti, osnivati i regionalni festivali. Krapinski je bio među prvima i čini se, najdugovječniji. Već se tada moglo naslutiti potrebu za demokratskim promjenama u postojećem sustavu, težnju ka građanskoj kulturi, a pojačano se, zbog masovnog odlaska naših ljudi na rad u zapadnu Europu, počeo buditi nacionalni osjećaj. Iz tog osjećaja domoljublja nastale su najljepše pjesme posvećene Hrvatskom zagorju i Hrvatskoj, onda kada u političkim krugovima spominjanje riječi hrvatsko nije bilo poželjno. 

Tatjana Cameron Tajči izvela je Suzu za zagorske brege

Zdenka Kovačićek izvela je pjesmu Kad Zagorci šibaju rock and roll

Susretište najznačajnijih glazbenika, skladatelja i tekstopisaca

U krapinskom Turističkom društvu 17. rujna 1965. održan je prvi sastanak na temu Festivala, koji je vodio Slavko Flegar, ravnatelj Narodnog sveučilišta, uz mnoge druge privredne i kulturne djelatnike. Tada je odlučeno da će se sljedeće godine održati Festival zabavne glazbe na temelju melodija (melosa) Hrvatskog zagorja i tekstova napisanih na kajkavskom narječju. Prvi direktor festivala bio je tekstopisac i pjesnik Drago Britvić, a umjetnički direktor Stjepan Mihaljinec. Već na prvom Festivalu okupljaju se najznačajniji glazbenici i tekstopisci onoga vremena. Festival je bio podijeljen u dva dijela: večer koncertnih pjesama i večer zabavnih pjesama. Koncertne popijevke izvodile su se na prvoj večeri Festivala, a izvodili su ih poznati operni pjevači kao Nada Puttar Gold, Tugomir Alaupović, Zvonimir Prelčec, Franjo Petrušanec i drugi. Druga večer bila je rezervirana za zabavne pjesme u izvedbi tada poznatih pjevača Anice Zubović, Elvire Voća, Ane Štefok, Ive Robića, Zvonka Špišića, Duška Dančua. I mnoga druga velika imena ozbiljne i zabavne glazbe ostavila su trag u memoriji Festivala. Mnogi od njih ostali su Festivalu vjerni do svoje smrti, a izvedbama su dali neprocjenjiv doprinos kajkavskom glazbenom izričaju. Osobitost Festivala čini i kakvoća tekstova. Jednaka pažnja tijekom godina poklanjala se glazbi i tekstovima popijevki. Glazbu su skladali Đelo Jusić, Zrinko Tutić, Krešimir Oblak, Nikica Kalogjera, Stjepan Mihaljinec, Arsen Dedić i mnogi drugi, a uglazbljivani su stihovi Dragutina Domjanića, Miroslava Krleže, Paje Kanižaja, Frana Galovića, Jure Stubičanca, Drage Britvića, Ančice Koprek, Ane Bešenić, Jože Antolića Hromčana, Arsena Dedića...
Osamdesetih je godina oformljen Recital kajkavskog pjesništva koji je revijalnog karaktera. Na njega svake godine pristiže dvjestotinjak pjesama recentnih pjesnika, od kojih se trećina odabire i objavljuje u Zborniku Recitala.

GS Kavaliri iz Bednje i ŽVG Kajda izveli su pjesmu
Pri svetem Roku

Pjesmu Suza za zagorske brege kiparski je obradio
Tomislav Hršak skulpturom Zagorska mati

Više od 2500 pjesama u 60 godina

U razdoblju od šezdeset godina na Festivalu je izvedeno više od 2500 pjesama.

Autentičnosti obnavljanja tradicijske kulture na ovom Festivalu doprinose i pjevači koji nastupaju u narodnim nošnjama. Kulturni sadržaji koji se žele prikazati tijekom festivalskog tjedna izlaze iz okvira samog Festivala, pa su događanja preimenovana u Tjedan kajkavske kulture kao kulturno-umjetničku manifestaciju koja obuhvaća niz koncerata, predstava, izložbi i događaja vezanih za kajkavsku (zagorsku) tradiciju i običaje. Organizator svih tih događanja je od 25. studenoga 1983. Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo kojemu je dugogodišnji predsjednik bio i jedan od utemeljitelja Festivala, krapinski glazbenik Viktor Crnek. On je ujedno 1986. utemeljio i Mali kaj ili Kaj u riječi i pjesmi, koji ulazi u sklop Festivala pod nazivom Kaj u riječi, pjesmi, slici i plesu te okuplja učenike osnovnih škola i njihove mentore u multimedijalnom programu.

Ovogodišnji jubilarni 60. Festival kajkavskih popevki odvijao se u tri večeri: dvije retrospektivne i završnoj večeri novih skladbi. Na dvjema retrospektivnim večerima, posvećenima 60. godišnjici Festivala, izvedeno je preko sedamdeset popijevki, bilo kao potpuri bilo u cijelosti. Brojni vokalisti i ansambli proveli su publiku kroz povijest Festivala, a čule su se i antologijske pjesme koje su ga obilježile: Dobro mi došel prijatel, Suza za zagorske brege, Oko jene hiže, Gde si sad moj prijatel, Kaj nam pak moreju, Popevka za ljubav, a suza za kraj, Zgublena zvezda, Uspavanka za mati, Katarinčice, Kam da se pojde, Zvon zvoni, Angelus, Popevleju ftice, još Zagorje spi, Mi smo tu navek, Pod starim krovovima, Da sem ti z lasima zvezala roke, Stiha, stiha povedaj mi mati... ... 

Na završnoj večeri otpjevane su 24 nove popijevke pisane za Festival iz pera uglednih autora. Iste su objavljene na nosaču zvuka u izdanju udruge Arija i Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo Krapina. U programu su sudjelovali mlađi izvođači, ali i doajeni kajkavskih popijevki, kao i prethodnih večeri. Sve je izvedbe pratio festivalski orkestar pod ravnanjem Antuna Tomislava Šabana, Josipa Hrastića, Siniše Leopolda, Matije Fortune i šefa dirigenta Roberta Mihovilića.

Osim samim Festivalom i maestralnim pjesmama, 60. je rođendan proslavljen i prigodnom izložbom 60 godina Festivala kajkavskih popevki u Galeriji grada Krapine o kojoj je govorila kustosica u mirovini Vesna Kunštek, te promocijom istoimene obljetničke monografije koju je uredio i predstavio poznati novinar i kroničar Festivala Željko Slunjski.

Prigodna poštanska marka s
detaljem čipke i licitarom rad je
dizajnerice Ariane Noršić

U čast ovoj izuzetnoj obljetnici Hrvatska je pošta izdala poštansku marku s detaljem čipke karakteristične za narodnu nošnju Hrvatskog zagorja i licitarskim srcem s brojem 60 koji označava festivalsku godišnjicu. Autorica marke je dizajnerica iz Samobora Ariana Noršić.

Odlasci, rastanci, čežnje
i čekanja u liku Zagorske matere

Vrlo impresivno, najpoznatiju i najemotivniju pjesmu krapinskog Festivala Suza za zagorske brege kiparski je obradio Tomislav Hršak, akademski kipar iz Petrovskog blizu Krapine. Skulpturom Zagorska mati on je objedinio rastanke i čekanja, odlaske u tuđinu i čežnju za zavičajem, pri čemu je istaknuo „kako je Zagorska mati personifikacija Tjedna kajkavske kulture, a kajkavska kultura majka kajkavske riječi.“

U Tjednu kajkavske kulture valja istaknuti još neka zbivanja. To su misa na kajkavskom jeziku održana u crkvi Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu te dan ranije, u istoj crkvi, koncert u sklopu 31. festivala orgulja Heferer – koji je izveo István Bán, orguljaš iz Budimpešte, na povijesnim orguljama Antoniusa Romera iz 1763. U atriju franjevačkog samostana održan je koncert Ženskog vokalnog ansambla Fiole povodom 25 godina djelovanja.

Arsen Dedić, Drago Britvić i Gabi Novak ostavili su nam za popudbinu stihove „I nemoj mi reći da zabadav iščeš… da je vse to hmrlo, da vre ničeg ni…“ iz pjesme Oko jene hiže. A pjesnik Joža Antolić Hromčan u pjesmi Popevleju ftice još Zagorje spi pjeva: „Tuj biti za dugo to mi je želja, s popevkom domačom i s puno veselja, tuj biti tak dugo dok lepo nam bu, kaj žal nam nej bilo da bili smo tu“.

Bez obzira na komercijalizaciju mnogih kulturnih sadržaja, vjerujem da je krapinski Festival sačuvao dušu. Umjetničkim i ljudskim nastojanjima, naposljetku, pokušavamo dati smisao egzistenciji na način da ne žalimo što jesmo, što smo bili. Šezdeset godina Festival kajkavskih popevki čini upravo to, pjesmom nadilazeći prolaznost.