Odlazak sveomiljenog kavalira s osmijehom

U posljednjem filmu u kojem je tumačio glavnu ulogu, humornoj krimi drami Kavalir s pištoljem koja je temeljena na „uglavnom istinitoj priči“ o neobičnom pljačkašu banaka Forrestu Tuckeru, Robert Redford izuzetno je raspoloženo utjelovio osebujnog antijunaka iz naslova. Ostarjelog pljačkaša gospodina, velikog džentlmena u plavom odijelu kojem je iskreno stalo da ne povrijedi druge ljude, osobito bankovne službenike i osobe iz osiguranja koji se neizbježno moraju naći ispred cijevi njegova pištolja, koji možda niti nema. U njegovoj interpretaciji Tucker je čovjek koji jednostavno ne može protiv sebe, kojem pljačkaški pohodi s pripremama i adrenalinom koji ih prati daju nasušnu životnu energiju i praktički predstavljaju smisao života, te koji upravo iz tih razloga naposljetku odbije elegantan i častan izlaz, to da ostatak života provede uz ženu koju je upoznao spletom okolnosti i s kojom je razvio zanimljiv prijateljsko-romantični odnos (Sissy Spacek). Do nje mu je istinski stalo, kao i njoj do njega, ali gledatelj itekako dobro razumije što čovjeka koji je od najranije mladosti pobjegao iz tko zna koliko zatvora nagoni da i dalje provocira čuvare zakona i sam sustav. Tijekom gledanja filma stječe se dojam da je legendarni glumac, koji je nepravedno jedinu oskarovsku nominaciju osvojio za glavnu ulogu u maestralnom žanrovski srodnom ostvarenju Žalac Georgea Roya Hilla, uistinu uživao snimajući ga. No to nije nimalo neobično, jer Forrest Tucker još je jedna varijacija lika koji je Redford tumačio tijekom čitave iznimno plodne i bogate karijere duge čak 65 godina.

Ako bi se Roberta Redforda trebalo opisati samo jednom riječju, to bi bila odmjerenost

U većini najuspjelijih filmova u kojima je glumio redom je interpretirao buntovne i neprilagođene momke, inteligentne, lukave i šarmantne tipove koji ne pristaju na pravila igre i koji idu kontra sustava, ili pak, kao u slučajevima političke faction triler drame Svi predsjednikovi ljudi Alana J. Pakule i trilera Tri Kondorova dana Sydneyja Pollacka, otkrivaju unutarnju trulež sustava i bore se za njegovo pročišćenje. U svakom slučaju uvijek plivaju protiv struje, bilo da je riječ o također pljačkašu banaka Sundance Kidu, koji s prijateljem i suradnikom Butchem Cas­sidyjem u glasovitom vesternu Butch Cas­sidy i Sundance Kid Arthura Penna vješto izmiče ruci zakona, o simpatičnom prevarantu Johnnyju Hookeru, koji se u Žalcu sa skupinom suradnika osvećuje gangsteru koji mu je ubio mentora, o pustolovu Jeremiji Johnsonu, koji u istoimenom vesternu opet Sydneyja Pollacka izabire život u divljini, da bi neočekivano morao bježati od osvete, o slobodoumnom lovcu Denysu, koji u također Pollackovoj romantičnoj epskoj drami Moja Afrika ne pristaje na društvene konvencije i ograde, o okretnom Bishopu, šefu specifične agencije za provjeru zaštitnih sustava u Uhodama Phila Aldena Robinsona, koji se elegantno kreće rubom zakona i s njegove druge strane, ili o spomenutom Tuckeru, kojemu najveće vrijednosti predstavljaju buntovni duh i sloboda za gospodsko bavljenje kriminalom. U Kavaliru s pištoljem svi likovi priželjkuju takvu slobodu, i žena koja ga zavoli upravo zbog te osobine, i policajac (Casey Affleck) koji mu uspije stati na rep, i dvojica njegovih partnera (Danny Glover i Tom Waits), ali jedino je Forrest uspije i ostvariti, o čemu svjedoči i njegov stalni osmijeh na licu. Baš kao što su je uspjeli ostvariti i Sundance Kid, Johnny Hooker, Jeremiah Johnson, Denys, Bishop i još neki markantni likovi koje je Redford uz prirođeni šarm interpretirao s izraženim senzibilitetom i prividno iznimnom lakoćom. Zbog nje i šarma gledatelji su ga i voljeli, čak i kad je tumačio negativce, primjerice u zacijelo najuspjelijem naslovu iz Marvelova univerzuma Kapetan Amerika: Ratnik zime, toliko da je teško pronaći bilo koga kome bi bio nesimpatičan.

Uvjerenjem ljevičar, Redford je i kao producent (Incident u plemenu Oglala Michaela Apteda, Dnevnik s motocikla Waltera Sallesa, Građanska parnica Stevena Zailliana…) i kao redatelj (Obični ljudi, Millagro, Kviz, Jaganjci i lavovi, Urotnik, Pravilo šutnje…), a dobrim dijelom i kao glumac bio angažiran, ali u najviše slučajeva nenametljivo, odnosno nimalo plakatno, već suptilno, diskretno. O njegovu angažmanu govori i utemeljenje neprofitne organizacije Sundance Institute i filmskog festivala Sundance, kojim se posvetio otkrivanju i razvijanju neovisnih autora. Kao redatelj za nagradu Oscar bio je nominiran za faction dramu Kviz, a osvojio ga je za svoje debitantsko i neosporno najuspjelije djelo Obični ljudi. Riječ je o snažnoj, oporoj, slojevitoj i vrlo sugestivno režiranoj obiteljskoj drami temeljenoj na istoimenom romanu Judith Guest, filmu kojim se Redford predstavio kao autor vješt u adaptacijama intrigantnih intimističkih priča, efektnom profiliranju likova i njihovih međuodnosa, koji zna kako učinkovito razraditi komornu priču s mnogo dijaloga.

Ako bi ga se trebalo opisati samo jednom riječju, to bi bila odmjerenost. U svemu, od odnosa prema zvjezdanom statusu i neforsiranju medijske prisutnosti do odnosa prema kolegicama i kolegama, u tolikoj mjeri da je početkom 80-ih odbio glavnu ulogu u sudskoj drami Presuda Sidneyja Lumeta, jer je u jednoj sceni morao ošamariti najvažniji ženski lik koji tumači Charlotte Rampling, te je ona povjerena njegovu prijatelju Paulu Newmanu. Napokon, o Redfordovoj trajnoj popularnosti govori i to što je prema njegovu liku davne 1977. godine nacrtan Ken Parker, jedan od najuspjelijih i najpopularnijih talijanskih strip-junaka, a sve osobine koje su glumca krasile u stvarnom životu odlikuju i netipičnog protagonista stripa scenarista Giancarla Berardija i crtača Iva Milazza. Premda „kavalir s osmijehom“ više nije s nama, i dalje možemo uživati u dugom nizu njegovih sjajnih filmova.