Kristalna riznica baštine

Više od četiri stoljeća čuvanja znanja i sjećanja, skrbi o baštini i kulturnome dobru. Tako bi se mogla sažeti uloga Nacionalne i sveučilišne knjižnica u povijesti Hrvata.

Kada sam davnih dana upisala književnost na Filozofskom fakultetu, sljedeća postaja moga uvođenja u studentski život bila je Nacionalna i sveučilišna biblioteka (kasnije knjižnica) na Marulićevu trgu. Odmah sam zavoljela to divno secesijsko zdanje (i danas mi je to najdraža zgrada u Zagrebu) koje je obećavalo uzbudljiv, nepoznat život. Kako sam u Zagreb došla iz Splita, imala sam iskustvo sa sličnom, Naučnom, bibliotekom, no zagrebačka je bila znatno veća, impresivnija, posjedovala je nemjerljivo veći knjižni fond, a i mnogo je više studenata učilo u njezinim prostorima. U njoj sam upoznala brojne prijatelje s različitih fakulteta, knjige koje su imale posebnu važnost i pečat osoba koje su čitale prije mene, nije ih se moglo posuđivati, odnosno iz njih se moglo učiti samo u velikoj dvorani Knjižnice pod svjetlom secesijskih lampi. Posebno zanimljiva, ali nedostižna profesorska čitaonica bila je velika dvorana u malom i, doista, njome su se koristili samo profesori. Sjećam se i dvorane u kojoj su bile police kataloga na listićima sa signaturama s kojima se teško izlazilo na kraj bez uvijek prisutnog i uslužnog gospodina Nikice Kuvačića. Knjižničari su itekako bili izloženi teškoćama u organizaciji informacija u analognom dobu, bez računala i interneta.

Izvor NSK / snimio Damir Fabijanić

Od knjižnice isusovačkog kolegija do Nacionalne i sveučilišne biblioteke

Naša Knjižnica bilježi više od 4 stoljeća života. Početak je knjižnica isusovačkog kolegija na Gornjem gradu i stvaranje fonda 1607. Potkraj 18. stoljeća isusovačka knjižnica imala je 6 tisuća svezaka građe i bila je, uz Metropolitanu, najveća knjižnica u sjevernoj Hrvatskoj. S vremenom Knjižnica povećava fond, postaje sastavni dio raznih institucija, npr. Academije Zagrabiensis te predstavlja početak Zagrebačkog sveučilišta, kao i Kraljevske zagrebačke akademije znanosti. Godine 1777. u Akademijinu knjižnicu pristiže velik oporučni dar Adama Baltazara Krčelića, 757 knjiga i 50 rukopisa i darovateljev zahtjev da knjige budu dostupne široj javnosti.

Temelj buduće nacionalne funkcije predstavlja uredba iz 1816. kojom Knjižnica dobiva pravo na besplatni primjerak svakog izdanja iz Sveučilišne tiskare u Pešti. Vrhovni ravnatelj školstva u Hrvatskoj Antun Kukuljević u svojoj okružnici Knjižnicu naziva javnom narodnom knjižnicom. Kupnjom i darovima stalno se povećava knjižni fond. Bilo je očito da je potreban novi prostor.

Izgradnja knjižnice / Izvor Fotoarhiv NSK

Postavljanje kamena temeljca na naslovnici
Večernjeg lista iz ožujka 1988.

Prema projektu arhitekta Rudolfa Lubynskog na Marulićevu trgu izgrađena je 1911/1913. velebna palača. Bila je to prva zgrada izgrađena za knjižnicu, ne samo u Hrvatskoj nego i ovom dijelu Europe. Ukrasili su je neki od najvećih hrvatskih slikara toga doba, od Bukovca, Crnčića, Čikoša Sesije, Valdeca, Ivekovića i dr. Izgradnju i preseljenje vodio je tadašnji ravnatelj Velimir Deželić. Godine 1943. dobiva službeni naziv Hrvatska narodna i sveučilišna knjižnica, prvi put u svojoj povijesti postaje samostalna ustanova. Zakonom o bibliotekama iz 1960. dobiva ime Nacionalna i sveučilišna biblioteka i postaje matična knjižnica za sve vrste knjižnica u Hrvatskoj. Postalo je potpuno jasno da je prostor na Marulićevu trgu pretijesan i neadekvatan za knjižnicu novoga doba.

Natječaj za novu zgradu i početak gradnje

Kada je 1970-ih pokrenuta zamisao o izgradnji ili preuređenju četiriju kapitalnih objekata hrvatske kulture, među njima se našla i današnja zgrada NSK. Na natječaju za novu zgradu pobijedio je tim uglednih zagrebačkih arhitekata: Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić, Davor Mance i Velimir Neidhardt. Gradnja je počela 1988. u vrijeme ravnatelja Petra Piskača, a završena je početkom 1995. u vrijeme ravnatelja Ivana Mihela i njegova pomoćnika Josipa Stipanova, kasnijeg dugogodišnjeg ravnatelja Knjižnice.

U temelje Knjižnice akademici Andro Mohorovičić i Ivan Jurković pohranili su tekst iz zapisa s hrvatskog glagoljskog brevijara koji je nastao u Lici u 15. stoljeću, a danas se čuva u Vatikanu, i veliko je svjedočanstvo o spremnosti na odricanje za postignuće kulturnih ciljeva:

„Let Gospodnih 1487 tecaše kada ove knige otkupismo ot popa Luke z Otišja, ke bihu Turci vzeli a biše je zgubil pop Radoš, i otkupiše je dobri muži Okruglane i Tribinovićane, zač učiniše pomoć, ki čim more, za te knige.“

Godine 1985. donesena je odluka da se Knjižnica gradi u dvije etape. Potkraj 1988, nakon što je gradnja već počela, odlučeno je, na temelju novčane i građevinske procjene, da se i preostali dio zgrade (oko 8000 m²) dovrši u grubim građevinskim radovima, uključujući potpuni dovršetak vanjskih pročelja, kao i u dijelovima zgrade iz prve etape, unatoč nizu teškoća prouzročenih ponajprije nedostatkom financija, ne i elana, jer mnogi su dobrotvori zdušno pomagali. Čak 260 umjetnika darovalo je svoja djela, održavali su se dobrotvorni koncerti, npr. za Knjižnicu je svirao Ivo Pogorelić. Tek 1991. financiranje izgradnje uključeno je u državni proračun Republike Hrvatske. Radovi su se odvijali tijekom Domovinskog rata.

Zgrada NSK tijekom izgradnje / Izvor Fotoarhiv NSK

„Otvorena je kao svjetionik u tim teškim vremenima, kao iznimno jaka poruka o otpornosti i  opstojnosti“, naglasila je današnja glavna ravnateljica Ivanka Stričević prigodom nedavnog obilježavanja 30 godina preseljenja u novu zgradu. „Svjetionik, jer je pokazala koliko je kultura i pojedinca i naroda važna, što znači čuvati kolektivno pamćenje jednog naroda i koliko je ovakva ustanova od nacionalnog značenja dragocjena.“ Ovdje se dobro prisjetiti i riječi Josipa Stipanova, koje je često naglašavao: „Svijest o značenju ustanove, o važnosti baštine koju čuva, te o značenju pisane riječi za kulturu, znanost i obrazovanje, kao i opći društveni probitak u oba je slučaja nadvladala skromne gospodarske mogućnosti i ne baš povoljne političke pa i opće društvene okolnosti.“

Članak o otvaranju nove zgrade knjižnice u Vjesniku / Izvor Fotodokumentacija  Vjesnika

Slobodan pristup građi

Danas u novoj zgradi radi šezdesetak zaposlenika koji su radili i u zgradi na Marulićevu trgu. „Fascinirao me dodir s originalnom građom u staroj zgradi“, kaže jedna od njih, Tamara Ilić Olujić. Bez obzira na emocije vezane za zgradu na Marulićevu trgu, Tamara Ilić Olujić, koja je danas voditeljica Grafičke zbirke, kaže kako je bilo dragocjeno to što su na Trnju dobili tri nova spremišta, veliku čitaonicu, velike i opremljene urede.

„Arhitektura knjižnica u 20. stoljeću otvara korisnicima prostore za slobodan pristup građi.  Teži se što više građe unijeti u prostore za čitatelje, tako da se otvorenim pristupom znatno povećavaju korisnički prostori knjižnica. Tradicija zatvorenih spremišta zadržava se samo u dijelu prostora, a posebno kod nacionalnih knjižnica i specijalnih zbirki, zbog zaštite vrijedne nacionalne i povijesne građe. Na tragu najboljih iskustava 20. stoljeća stvaran je program za izgradnju nove zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu s mogućnošću da udomi 6 milijuna svezaka“, zapisao je u svojim tekstovima projektant Velimir Neidhardt. Ulaskom u atrij posjetitelj vizualno doživljava svu složenost unutrašnjosti Knjižnice.

Knjižnica prikuplja i čuva pisana i tiskana blaga, oslanjajući se ponajprije na obvezni primjerak koji omogućuje pripremu hrvatske bibliografije. Opće i posebne informacijske zbirke obogaćuju se najvrednijim djelima svjetske literature, dok Knjižnica dio svoje sveučilišne uloge ispunjava nabavom znanstvene i stručne literature, u skladu s potrebama svih sveučilišta u Hrvatskoj. Knjižnica raspolaže i digitalnim zbirkama u kojima korisnici pretražuju, primjerice, stare hrvatske novine i časopise, hrvatski arhiv weba i drugo.

Djelatnici NSK ispred prijašnjeg sjedišta NSK na Marulićevu trgu uoči obilježavanja 30. obljetnice preseljenja / Izvor Fotoarhiv NSK

Inkunabule u srcu Knjižnice

Posebno je zanimljiva Grafička zbirka, dio Odjela posebnih zbirki koji se sastoji od četiriju zbirki građe posebne vrste, a njezinu nam je povijest, sukladnu povijesti NSK, ispričala današnja voditeljica te zbirke Tamara Ilić Olujić. Njezina specifičnost unutar Knjižnice ogleda se prije svega u tome da skuplja, čuva, proučava i izlaže likovnu građu nastalu na papiru. To su crteži, originalne grafike, umjetnički plakati, razglednice i ovici knjiga. Grafička zbirka utemeljena je 1919. na prijedlog Povjerenstva za bogoštovlje i nastavu. Zajedno s predstavnicima Povjerenstva, kanonicima zagrebačkog Kaptola, ravnateljem Sveučilišne knjižnice, predstavnikom Sveučilišta Arturom Schneiderom, u osnutku su sudjelovali i umjetnici Menci Klement Crnčić, Ljubo Babić i Tomislav Krizman. Njezin prvi voditelj bio je dr. Schneider, profesor povijesti umjetnosti na sveučilištu u Zagrebu. U svojim počecima, u secesijskoj zgradi Rudolfa Lubynskog, zbirka se nalazila u jednoj prostoriji, kasnije je proširena na dvije. Radni i spremišni dio bili su u istom prostoru u kojem su se priređivale i male izložbe. Ponad spremišnih ormara nalazile su se vitrine, nastale u vrijeme izgradnje i opremanja zgrade. Grafička zbirka NSK najstarija je i najveća zbirka te vrste u Hrvatskoj. U svome fondu čuva djela trojice umjetnika iz 16. stoljeća: Julija Klovića, Andrije Medulića i Martina Rote Kolunića, kao i dva Rembrandta, Picassa, ilustracije Milana Trenca, plakate Borisa Bućana i Mihajla Arsovskog. Tu se čuva i najveća kolekcija grafičkih mapa u Hrvatskoj, a posebna je vrijednost te kolekcije cjelokupna izdavačka produkcija grafičkih mapa Zbirke Biškupić. Ukupno 200.000 grafika, plakata, razglednica i grafičkih mapa.

Na najsigurnijem je mjestu Knjižnice, u njezinu srcu, rekli bi mnogi, trezor u kojemu su stari rukopisi i prve tiskane knjige – inkunabule. Najstarija među njima je Misal po zakonu rimskoga dvora, prvi u Europi tiskani tekst na glagoljici te prva inkunabula u slavenskom svijetu. Misal nosi nadnevak 22. veljače 1483, dakle, točno se zna kada je tiskana. Posve je prirodno da se taj datum slavi kao Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice. U trezoru su i mnoge druge neprocjenjive vrijednosti koje obilježavaju naš nacionalni i kulturni identitet, primjerice, drugo izdanje Marulićeve Judite i prekrasan rukopis Mažuranićeva spjeva Smrt Smail-age Čengića. I ostale su zbirke itekako vrijedne i zanimljive. U Zbirci muzikalija i audiomaterijala mogu se vidjeti biseri hrvatskog glazbenog stvaralaštva: Zajčeva partitura Nikole Šubića Zrinjskog i drugih njegovih djela, potom partitura Gotovčeva Ere s onoga svijeta. Tu su i najstarije gramofonske ploče, npr. Fonoteka Čapka.

Glavna ravnateljica NSK Ivanka Stričević na svečanoj proslavi 30. obljetnice preseljenja
u novu zgradu / Izvor Fotoarhiv NSK

Akademik Velimir Neidhardt, predsjednik HAZU, član autorskog tima projekta zgrade NSK, na svečanoj proslavi 30. obljetnice preseljenja
u novu zgradu / Izvor Fotoarhiv NSK

U Zbirci zemljovida i atlasa čuvaju se neke od najstarijih karata naših prostora. Posebnu pozornost plijene povijesni grbovi Hrvatske, Dalmacije, Slavonije i Bosne iz 1668. Jedna od najvrednijih donacija Knjižnici u posljednjih stotinjak godina jest Zbirka Novak, znanstvenika i svjetskog putnika Drage Novaka koji je desetljećima skupljao stare karte.

Noviteti, bliska i dalja budućnost

Tihomil Maštrović, jedan od glavnih ravnatelja, ispričao nam je što se sve događalo u vrijeme njegova upravljanja. Izdvajamo samo najvažnije pojedinosti. Zasluga je Maštrovića i suradnika što je hrvatski jezik od 1. rujna 2008. međunarodno priznat. Primjena novog koda hrv omogućuje jednoznačnu identifikaciju hrvatskih fondova u svjetskim knjižnicama i međunarodnim bibliografskim bazama podataka (što je prije toga najčešće bilo sa srpskim). Godine 2010. to je međunarodno priznanje hrvatskoga jezika bilo pretpostavkom da je hrvatski jezik postao službeni jezik EU.

Knjižnica je otvorila vrata svojim korisnicima za večernji rad do 24 h, sa 150 noćnih čitaoničkih mjesta, što je dočekano sa svestranim odobravanjem hrvatske, pa i europske javnosti. Ponovno je otvorena Profesorska čitaonica, čime je prekinut diskontinuitet njezina djelovanja, inicirano je osnivanje Zbirke knjižnične građe o Domovinskom ratu u čitaonici s otvorenim pristupom. Digitalizacija je jedan od prioritetnih poslova, i kao mjera zaštite građe i kao mehanizam za jačanje usluge dostupnosti. „Razvoj tehnologije omogućuje nam i bolju i bržu povezanost i razmjenu građe s najrelevantnijim knjižnicama u svijetu, uvid u svjetska znanstvena postignuća i promicanje nacionalne baštine. Stoga je upravo u tijeku uspostava novog knjižničnog informacijskog sustava u oblaku, platforme i programa koji će nam omogućiti da ovu Knjižnicu, kao krovnu u Hrvatskoj, funkcionalno povežemo s visokoškolskim i znanstvenim knjižnicama, kako međusobno tako i s knjižnicama u svijetu. Novo informacijsko okruženje zahtijeva sustav i brzu prohodnost kroz analogne i digitalne formate, nacionalno i globalno“, tako blisku i dalju budućnost vidi Ivanka Stričević.

Simbol ozbiljnog ulaska
u svijet znanja

U novije vrijeme uređen je dio Knjižnice, u kojem je dotad bila zagrebačka gruntovnica, za potrebe hrvatskog predsjedanja EU. Zgrada NSK odabrana je kao jedna od  ključnih institucija hrvatske kulture i jedan od najuspješnijih primjera moderne arhitekture koja s Koncertnom dvoranom Vatroslava Lisinskog te s Muzejom moderne umjetnosti čini trokut idealan za održavanje kongresa i manifestacija. Građevinski radovi koji su neiskorištene prostore pretvorili u moderan kompleks u brojkama izgledaju ovako: ugrađeno je 4 tisuće kubičnih metara kamena, 3 tisuće metalnih stropova i drugih materijala. Autor Velimir Neidhardt u tom je prostoru još 2007. zamislio kongresni centar sa središnjom dvoranom koji tada nije bio realiziran. To se dogodilo tek 2019, i to na drugačiji način od zamišljenog. Uslijedila je, naime, pandemija bolesti COVID-19, a potom i potres, pa u tom prostoru, zbog nužnosti obnove zgrada na Gornjemu gradu, još uvijek zasjeda Vlada RH.

 *

Današnje stanje Knjižnice u brojkama

— oko 3,6 milijuna jedinica različite vrste građe

— neto prostor Knjižnice čini 36.478 metara četvornih, bruto prostor nešto više od 44.000 metara četvornih

—police NSK ispunile bi udaljenost od Zagreba do Plitvica, ukupno 130 kilometara

 -

Bez obzira na sve, ostvarilo se ono što je arhitektu akademiku Neidhardtu bilo osobito važno: „Zaštita arhitektonskog kulturnog naslijeđa djelotvorna je samo iznalaženjem novih održivih životnih namjena uz istančane transformacije arhitektonskih spomenika za nove potrebe suvremenih funkcionalnosti. Istovremeno, rekonstrukcijskom obnovom vrijednog arhitektonskog zdanja ovim se projektom u cijelosti osmišljava i konačni dovršetak zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice, kao kapitalnog projekta hrvatske kulture.“

Za mnoge mlade ljude, unatoč brojnim suvremenim mogućnostima informiranja i učenja, „kristalna riznica baštine“ u zagrebačkom Trnju simbol je ozbiljnog ulaska u svijet znanja.

Završimo riječima glavne ravnateljice Ivanke Stričević: „Viziju imamo, dobrih uzora iz prošlosti također, hrabrosti ne nedostaje, a podršku očekujemo!“