Inteligencija. Prirodna. Umjetna. Kolektivna.

Izazovna i silno aktualna zbog univerzalnih nedaća, klimatskih promjena, zagađenja i svega onog što ljudsko djelovanje uokvireno „napretkom“ civilizacije donosi, ovogodišnja Međunarodna izložba arhitekture Venecijanskoga bijenala 2025. s temom Inteligencija. Prirodna. Umjetna. Kolektivna. poziva arhitekte na promišljanje, zajedno s umjetnicima, znanstvenicima, teoretičarima i inženjerima, o tome kako graditi budućnost u kojoj treba otvoriti mogućnost kreiranja novog i drukčijeg svijeta, koji nastaje kao posljedica eksponencijalnog rasta svega što ugrožava čovječanstvo. Bez obzira na to što se velikom izložbom, nacionalnim doprinosima i forumima ne može riješiti vrlo složen problem, otvaranje rasprave velik je korak u otklanjanju kolektivnog pesimizma i depresije koja prati misao o budućem svijetu.

Arsenali Venecija, Biennale Architettura 2025. / Izvor Venecijanski bijenale

Izložba Inteligencija pogrešaka u hrvatskom paviljonu

Suradnja različitih vrsta inteligencije

Filozofsko pitanje Leona Battiste Albertija „Quid tum?“, koje izražava promišljanje o onome što treba uslijediti nakon određenog trenutka, ili djela, predstavlja poziv na razmišljanje o daljnjem putu i mogućnostima, te na osobit način sažima temu Venecijanskog bijenala 2025. Može li svijet iz krize izvući jedna od kardinalnih vrlina čovjeka – Razboritost – bez obzira na to odakle dolazila?

Carlo Ratti, kurator 19. Međunarodne izložbe arhitekture, istaknuo je u svom govoru da ovogodišnja izložba poziva različite vrste inteligencije da surađuju u promišljanju izgrađenog okoliša. Pred nama je vrijeme prilagodbe, istaknuo je kurator Ratti, u kojem je važno stvarati nova rješenja koja odgovaraju izazovima sadašnjosti, jednako je važno prepoznati značajne presedane koji pokazuju konvergenciju različitih inteligencija. Organizator je nastojao stvoriti tematsku koherenciju među nacionalnim paviljonima kroz okvir „Jedno mjesto, jedno rješenje“. Svakoj je naciji omogućeno istraživanje arhitektonskih strategija ukorijenjenih u lokalnom kontekstu, no relevantnih za globalne izazove. Na ovogodišnjem bijenalu sudjelovalo je više od 750 sudionika (pojedinaca ili organizacija) s više od 280 projekata.

Hrvatska se predstavila izložbom Inteligencija pogrešaka

Hrvatska se predstavila decentnom izložbom u Arsenalima pod nazivom Inteligencija pogrešaka povjerenice Ide Križaj Leko koja je zajedno sa suradnicima prepoznala kako je identificiranje vlastitih pogrešaka ključno za razvoj kolektivne inteligencije sustava u neidealnim, složenim uvjetima.

Izravno povezujući postav s glavnom temom Inteligencije, grupa je zavirila u „Pandorinu kutiju“ hrvatskog okoliša, koristeći niz kontekstualnih studija slučaja za analizu prostorne manifestacije planiranja, upravljanja i kulturnih procesa. Izložbu je financiralo je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.

Pogreške stvara ljudska djelatnost, a pojavljuju se unutar izgrađenog ili neizgrađenog okoliša, kažu autori. Mogu biti sustavne, atipične ili slučajne, inherentno povezane s pojmovima ispravnosti, točnosti ili devijacije od norme. U današnjem kontekstu krize, klimatskih promjena i nesigurnosti pogreške se shvaćaju kao konačne, ali rješive. Sposobnost prepoznavanja, analize i ponovnog razmatranja pogrešaka razlikuje sustave koji uče i prilagođavaju se od onih koji to ne čine. Cilj izložbe je izrada Repozitorija pogrešaka, koji je novouspostavljeni kolektivni izvor podataka, sastavljen od prostornih pogrešaka prikupljenih putem istraživačkog procesa koji uključuje terenski rad, analizu postojećih prostornih planova, zakonodavstvo, kao i uvide dobivene iz postojećih znanstvenih, umjetničkih i praktičnih projekata. Unutar Repozitorija, prikupljene pogreške su kategorizirane u tri glavne skupine – resursi, proizvodi i višak – pri čemu svaka od njih obrađuje određeni aspekt okoliša i njegove povezane dijelove.

Litvanski paviljon s izložbom Archi/Tree/Tecture

Ospedaletto, Axis mundi u Paviljonu Litve

Ma koliko intrigantno zvučalo kako je Inteligencija pogrešaka poziv koji treba doprinijeti ne samo izradi kataloga pogrešaka, nego i uroditi prijedlozima s idejama o novim konfiguracijama pogrešaka kroz stvaranje novih iteracija, ova zanimljiva interpretacija stanja u prostoru aktivistički ukazuje na naše kolektivno pomanjkanje inteligencije u gospodarenju prostorom, koje nije jednostavno ispraviti inteligencijom pogrešaka. Devastacija životnog prostora globalni je proces koji uništava prirodu, proizvodeći konurbacije koje samo mali dio svijeta održivo kontrolira. Na drugim kontinentima, Latinskoj Americi, Aziji i Africi, neusporedive su pogreške kroz uništavanja okoliša u neformalnim naseljima kao što su brazilske favele, peruanske barriadas ili čileanske callampas koje imaju različite lokalne nazive. U Indiji slums, u Maleziji i Indoneziji koriste se nazivi sukumbashi ili sukumbashi basti, a u Africi shanty towns (skučene četvrti bespravnih stanovnika), pa ovaj hrvatski primjer nije osobito zanimljiv globalnoj publici naviknutoj na brutalne slike spomenutih krugova pakla. Više bi pozornosti pobudile zbirke prijedloga i mjera za sanaciju pogrešaka, temeljene na spontanim procesima koji su se odvijali čitavu povijest, kroz kolektivnu inteligenciju narodnog genija. Ostaje za budućnost grupi autora ponuditi rješenje kako bi dokazali da za velike ideje ne trebaju velike kutije.

Crkva transformirana u šumski arhitektonski ambijent

Osim u Arsenalima i Giardinima Venecije, gdje se tradicionalno održava Venecijanski bijenale, brojne su izložbe i događaji postavljeni u povijesnim ambijentima, crkvama i palačama poput znamenite palače Bembo, koja gleda na Canal Grande. Postoji ukupno 11 službenih usputnih izložbi i programa koji su smješteni ne samo u povijesnim dvorcima, crkvama i palačama, nego i u nekim nekonvencionalnim prostorima poput dokova kao što su Docks Cantieri Cucchini u Castellu, te druga značajna kulturna mjesta.

Crkva Santa Maria dei Derelitti, poznatija kao Ospedaletto, služi kao jedan od takvih izložbenih prostora, a smještena je nedaleko od bazilike Santi Giovanni e Paolo u četvrti Castello. Ove godine tu je postavljena izložba Archi/Tree/Tecture, kojom Litva predstavlja svoj nacionalni paviljon i istražuje odnos arhitekture i prirode. Crkva je transformirana u „šumski arhitektonski ambijent“, koristeći skulpture, svjetlo, zvukove i aktivnu participaciju posjetitelja kako bi se istražile mogućnosti regeneracije urbanih krajolika. Autori postava upućuju na važnost korijena, mjesta i ekologije te nude inovativne pristupe povezivanja arhitekture i prirode.

Povjerenica izložbe je Gintaras Balčytis, a kurator izložbe je Jūratė Tutlytė sa suradnicima.

Kontrast između sječe drveća i gubitka kolektivnog sjećanja ilustrira izazove urbanizacije i mogućnosti održive arhitekture. Izložba s temom Arhitektura drveća, pobliže istražuje odnos između arhitekture i prirode, posebno urbanih stabala, kroz prostornu, simboličku i ekološku perspektivu. Instalacija počinje izloženim iskorijenjenim stablom, što simbolizira prekid korijena i gubitak memorije mjesta, a zatim pokazuje makete litvanske arhitekture inspirirane prirodom. Crpeći iz povijesti Litve kao posljednjeg poganskog društva Europe, pokrštenog tek u 14. st., izložba se referira na kulturnu tradiciju koja štuje stabla, šume, rijeke i nebeska tijela. Stara vjera Litvanaca bila je panteistička, a središnje svetište bio je hrast u čijoj krošnji boravi nacionalni panteon. U staroj baltičkoj vjeri, kao i u slavenskoj mitologiji, hrast (dub) bio je najsvetije drvo i simbolizirao je svijet života i os svijeta. Diskurs izložbe visoko cijeni prakse i odluke utemeljene na izborima proizašlima iz povezanosti s prirodom, naglašavajući da su se stoljećima stabla smatrala najvišim očitovanjem žive inteligencije na zemlji u kojoj su se naknadno podizale građevine. Ona su služila kao odrednica prostornih formi i značenja, djelujući kao axis mundi koji povezuje svemir i čovječanstvo te daje poredak kozmosu. Danas ta kulturna vrijednost ostaje snažna u Litvi.

Izložba poziva na ključnu arhitektonsku perspektivu u ovom prijelomnom trenutku. Prva cjelina sadrži instalaciju iščupanog panja, koja naglašava fizičke i simboličke posljedice prekida prirodnih i ljudskih korijena. Druga cjelina prikazuje arhitektonske modele projekata s kraja 20. i iz 21. stoljeća, nadahnutih prirodnim okruženjem, posebice drvećem, s naglaskom na održivost i integraciju izgrađenih prostora tijekom vremena. U središnjem bijelom kubusu prikazuju se videoprikazi koji kombiniraju dokumentarni materijal, prostorna skeniranja i zvučne pejzaže, kako bi se ilustrirala interakcija arhitekture i biosfere.

Treća cjelina funkcionira kao dinamičan istraživački prostor, gdje će stručnjaci, arhitekti i istraživači s više od 14 europskih sveučilišta surađivati na rješenjima za klimatsku neutralnost. Ova inicijativa Architecture Beyond Architects završava javnim simpozijem od 22. do 28. rujna.

Inovativna povezivanja
arhitekture i prirode

Ostali nacionalni paviljoni također propituju odnose s prirodom, memorijom i kolektivnom otpornošću. Libanonski paviljon The Land Remembers istražuje ekocid i ekološko ozdravljenje, dok Urugvaj analizira neraskidive veze arhitekture, teritorija i vode. Belgija nudi poticajnu izložbu o transformacijskom pristupu arhitekturi kroz prizmu „inteligencije biljaka“.

Različiti nacionalni paviljoni na Bijenalu upućuju na važnost korijena, mjesta i ekologije te nude inovativne pristupe povezivanja arhitekture i prirode. A ako je inteligencija temelj evolucijskog procesa pojedinca, arhitektura je prostor u kojem se može razvijati inteligentno društvo, u neprestanoj interakciji s prostorom. Kroz funkcije, simbole i odnose, inteligencija generira arhitekture vođene etičkim, estetskim i ekološkim načelima.

Posjetiteljima ostaju u pamćenju pitanja: možemo li učiti od prirode? Možemo li udružiti inteligenciju prirode, ljudi i strojeva? U konačnici: hoćemo li ikada moći projektirati zgradu pametnu kao stablo?