Haiku povezuje ljude, jezike i kulture

Nakon dugih sedam godina, međunarodni haiku natječaj Vladimir Devidé ponovno je održan u Zagrebu, gradu u kojem je ovaj veliki japanolog, matematičar i pjesnik ostavio neizbrisiv trag. Svečano proglašenje i dodjela nagrada održani su u ponedjeljak, 15. rujna u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, u organizaciji Društva hrvatskih književnika, uz podršku Devidéove udovice Yasuyo Hondo, Veleposlanstva Japana u Republici Hrvatskoj i Sveučilišta u Zagrebu.

Sam natječaj ima dugu i uglednu povijest. Utemeljio ga je 2011. u Osaki tadašnji hrvatski veleposlanik u Japanu, pjesnik i diplomat Drago Štambuk. Tijekom osam godina kontinuiranog održavanja nagrada je stekla međunarodni ugled i privukla autore iz cijelog svijeta. Nakon sedmogodišnje stanke, vraćanje nagrade u Zagreb imalo je i simboličku i emotivnu dimenziju: Devidé, koji je japansku kulturu približio Hrvatima i u Hrvatsku donio duh haikua, ponovno je dobio spomenik u vlastitom gradu: kroz riječ i stih.

Tri prvonagrađena haikua:

leaning into

a non-existent wind

hundred-year-old bonsai

nagnut pod

nepostojećim vjetrom

stogodišnji bonsai

Sandra Simpson, Novi Zeland

spring breeze —

grandma’s room smells of

pain balm

proljetni lahor —

bakina soba miriše na

melem protiv bola

Kanchan Chatterjee, Indija

my old dishes

ringing with all the forkfuls

of my past loves

stari tanjuri

zveče svi zalogaji

mojih ljubavi

Amir Kapetanović, Hrvatska

Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Drago Štambuk, Tomislav Maretić i Nikola Đuretić pregledalo je radove 243 autora iz čak 36 zemalja. Od Japana, Indije i Sjedinjenih Američkih Država do Hrvatske, Srbije i Rumunjske, haiku pjesnici iz cijeloga svijeta u svojim su stihovima otvorili male prozore u svakodnevicu, u trenutke epifanije, boli, nježnosti i prolaznosti. Prvu nagradu ravnopravno su podijelila tri autora: Sandra Simpson iz Novog Zelanda za haiku o bonsaiju nagnutom pod nepostojećim vjetrom, Kanchan Chatterjee iz Indije za lirsku minijaturu u kojoj proljetni lahor donosi miris bakina melema protiv bola, te Amir Kapetanović iz Hrvatske za snažan i intiman haiku u kojem stari tanjuri zvone svim zalogajima prošlih ljubavi. Ova trojka na najbolji način pokazuje međunarodni doseg i otvorenost nagrade: haiku povezuje kontinente i kulture, a istovremeno ostaje intiman i osoban.

Branko Devidé, nećak V. Devidéa,  Yasuyo Hondo, udovica V. Devidéa i Drago Štambuk na dodjeli

Druga nagrada dodijeljena je desetorici autora iz Hrvatske i svijeta, među njima Darku Brkulju i Denisu Peričiću, čime je potvrđena i snažna prisutnost domaće haiku scene. Posebne pohvale dodijeljene su šesnaestorici autora, od Nigerije i Indije do SAD-a i Hrvatske, što svjedoči o širokoj i bogatoj raznolikosti pristupa ovoj kratkoj, ali izuzetno zahtjevnoj formi.

Na svečanosti dodjele Nikola Đuretić podsjetio je na povijest haikua u hrvatskoj književnosti. Posebno je naglasio pionirski rad Vladimira Devidéa, koji je 1970-ih donio prve haibune i preveo ih, obogaćujući hrvatsku književnost tumačenjima i objašnjenjima japanske tradicije.

Tomislav Maretić podsjetio je kako je haiku najkraća ozakonjena forma u svjetskoj književnosti, ističući da ona teži intenzivnoj svijesti i otvorenosti životu. Maretić je posebno naglasio načelo shasei: objektivnu skicu života koja stoji u temelju ove poezije. U ocjenjivanju natjecateljskih radova, dodao je, ključan kriterij bila je estetska vrijednost, a povjerenstvo je podjednako prihvaćalo sve oblike: od klasičnih i neoklasičnih haikua do suvremenih, slobodnijih inačica.

Uz govore članova povjerenstva, osjetio se i svojevrsni kontinuitet, kao da se mostovi između Japana i Hrvatske ponovno grade riječju. Povratak ove nagrade u Zagreb prepoznat je kao važan trenutak ne samo za haiku zajednicu, nego i za širu književnu scenu. Autorima iz Hrvatske koji su bili prisutni na svečanosti dodijeljene su i posebne pohvalnice te su pročitani njihovi haikui. Ove geste dodatno su istaknule važnost povezivanja domaćih autora s globalnom haiku zajednicom i omogućile im da priznanje osobno prime pred kolegama i prijateljima.

Za hrvatsku kulturu posebno je značajno da nagrada koja nosi ime Vladimira Devidéa, čovjeka koji je desetljećima približavao japansku književnost našim čitateljima, ponovno živi. Istodobno, međunarodni odjek potvrđuje kako haiku, premda malen u formi, ima snagu povezati ljude, jezike i kulture.

Nakon ovogodišnjeg izdanja, koje je pokazalo da interes ne jenjava i da haiku pronalazi svoje mjesto i među novim generacijama pjesnika, možemo biti sigurni da će haiku nagrada Vladimir Devidé nastaviti živjeti u Zagrebu i postati trajna točka susreta svjetske i hrvatske poezije.