Geopolitička dinamika svijeta

Svijet se danas suočava s višestrukim krizama koje istovremeno oblikuju sigurnosni, ekonomski i politički pejzaž. Globalni poredak ulazi u fazu multipolarnosti, a tradicionalna središta moći, poput SAD-a i zapadnoeuropskih sila, gube apsolutnu dominaciju u korist rastućih sila poput Kine, Indije, Turske i regionalnih aktera u Africi i Latinskoj Americi. U tom kontekstu, geopolitička dinamika postaje znatno složenija, jer se globalni savezi redefiniraju i klasična pravila međunarodne politike podložna su brzim promjenama. Europa se, unatoč svojoj gospodarskoj i političkoj snazi, nalazi na raskrižju izazova – od energetske sigurnosti i migracija do unutarnjih političkih napetosti i rasta populizma.

Jedan od ključnih dugoročnih trendova je multipolarnost. Dok je u razdoblju nakon Hladnog rata prevladavao unipolarni poredak s dominantnom ulogom SAD-a, danas svjedočimo snažnom usponu Kine i Indije kao globalnih sila s rastućim političkim, ekonomskim i tehnološkim utjecajem. Regionalne sile poput Turske, Irana i Brazila sve više oblikuju politiku svojih regija, a njihovi vanjskopolitički potezi utječu na globalnu dinamiku. Ovaj trend multipolarnosti dovodi do složenijih i često nepredvidivih savezničkih odnosa, u kojima se klasični partneri ne mogu uvijek osloniti na dosljednu podršku svojih tradicionalnih saveznika. Dugoročno, zemlje koje uspiju prilagoditi svoje vanjskopolitičke strategije ovom fragmentiranom i konkurentnom globalnom okruženju imat će stratešku prednost u međunarodnim odnosima i gospodarskim pitanjima.

Svijet postaje sve više multipolaran, što mijenja klasične obrasce savezništva / Izvor Pixabay

Dugoročni trendovi: multipolarnost, tehnologija i demografske promjene

Ekonomija i energetska tranzicija predstavljaju još jedan ključni dugoročni trend. Europa se suočava s izazovom energetske neovisnosti, posebno zbog ovisnosti o ruskom i bliskoistočnom plinu i nafti, dok istovremeno globalni prijelaz prema obnovljivim izvorima energije redefinira industrijske i tehnološke strategije. Zemlje koje ulažu u zelenu energiju, nuklearnu tehnologiju i baterijske sustave ne samo da jačaju svoju energetsku sigurnost nego i osiguravaju konkurentnu poziciju u svjetskoj ekonomiji. Dugoročno, energetski neovisne zemlje moći će bolje balansirati između strateških interesa i političkih pritisaka, smanjujući ranjivost na ekonomske i geopolitičke šokove. Istodobno, energetska tranzicija postavlja nove izazove, uključujući potrebnu modernizaciju infrastrukture, prilagodbu radne snage i ulaganja u istraživanje i razvoj, što dugoročno može definirati regionalne i globalne ekonomske centre.

Demografske promjene i migracije dodatno oblikuju globalnu politiku. Europa i istočna Azija suočavaju se sa starenjem stanovništva, što dugoročno prijeti održivosti sustava socijalne skrbi i tržišta rada, dok migracijski valovi iz Afrike, Bliskog istoka i južne Azije stvaraju dodatne političke i ekonomske izazove. Migracije su često rezultat ratova, političke represije, klimatskih promjena i ekonomskih nejednakosti. Dugoročno, integracija migranata i sposobnost društava da se prilagode novim demografskim strukturama postat će ključna za očuvanje stabilnosti, socijalne kohezije i konkurentnosti u globalnom gospodarstvu. Upravljanje migracijama i populacijskim promjenama može biti i geopolitičko oruđe – zemlje koje uspiju privući kvalificiranu radnu snagu i istovremeno smanjiti društvene napetosti ostvaruju stratešku prednost.

Tehnološki napredak redefinira globalnu sigurnost. Umjetna inteligencija, digitalizacija, kibernetička sigurnost i vojna tehnologija postaju ključni elementi moći. Dugoročno, zemlje koje uspiju kombinirati tehnološki napredak s vojnom, ekonomskom i diplomatskom strategijom imat će značajnu prednost u oblikovanju međunarodnog poretka. Istodobno, tehnološki razvoj donosi nove prijetnje: kibernetički napadi, širenje dezinformacija i manipulacija informacijama postaju redovna pojava u političkoj borbi i međunarodnoj diplomaciji. Globalni igrači morat će naći ravnotežu između tehnološkog napretka i regulacije kako bi spriječili destabilizaciju svojih društava i gospodarstava, dok će sposobnost zaštite kritične infrastrukture postati ključno strateško pitanje.

Kratkoročni obrati često dovode do naglih promjena u geopolitičkom pejzažu, iako dugoročni trendovi postavljaju okvir. Rat u Ukrajini ostaje glavni čimbenik nestabilnosti u Europi, s mogućim posljedicama po sigurnost, opskrbu energijom i globalne vrijednosti. Promjene na fronti, diplomatska rješenja ili eskalacija sukoba mogu imati trenutan i izravan učinak na regiju, ali i na globalnu politiku kroz sankcije, vojne saveze i geopolitičke pritiske. Slično, Bliski istok i afričke krizne zone poput Sahela, Etiopije i Libije predstavljaju potencijalne izvore izbjegličkih valova, terorizma i regionalnih sukoba, što može destabilizirati susjedne zemlje i stvoriti šire sigurnosne poteškoće.

Kratkoročni obrati: ratovi, ekonomske krize i politička nestabilnost

Gospodarska nestabilnost također djeluje kratkoročno, s brzim fluktuacijama cijena energenata, inflacijom i nesigurnostima na financijskim tržištima izazvanima geopolitičkim krizama. Takvi šokovi mogu dovesti do političkih promjena unutar država, povećati društvene napetosti i utjecati na međunarodne trgovinske i investicijske odluke. Primjerice, energetske krize mogu ubrzati odluke o diversifikaciji izvora energije, dok ekonomske sankcije mogu promijeniti međunarodne trgovinske tokove, ponekad s neočekivanim posljedicama.

Politički preokreti unutar EU, SAD-a i Kine dodatno oblikuju kratkoročne rizike. Populističke tendencije, unutarnja neslaganja oko migracija, energetske politike i vanjske politike mogu dovesti do naglih promjena u strategijama država članica. U SAD-u polarizacija društva i politički ciklusi utječu na vanjsku politiku, dok Kina balansira između unutarnjih izazova, ekonomskih uspona i napetosti oko Tajvana i Južnokineskog mora. Ovi kratkoročni obrati često zahtijevaju brze reakcije, fleksibilnost u diplomaciji i sposobnost prilagodbe međunarodnih institucija.

Europska unija dugoročno teži strateškoj autonomiji, energetskoj neovisnosti i digitalnoj suverenosti. Unija ulaže napore u diversifikaciju opskrbe energijom, razvoj tehnologija i jačanje unutarnjeg tržišta. Međutim, kratkoročno se suočava s unutarnjim nesuglasicama oko migracija, sankcija prema Rusiji i trgovinskih odnosa s Kinom, što stvara izazove za održavanje jedinstva i učinkovitosti. Istočna Europa balansira između sigurnosnih prijetnji iz Rusije i integracije u euroatlantske strukture, dok Balkanski poluotok ostaje regija s potencijalnim političkim i etničkim nestabilnostima, gdje vanjski geopolitički utjecaji (Turska, Rusija, Kina) dodatno kompliciraju situaciju. Dugoročno, Europa mora razviti strategije koje kombiniraju sigurnost, energetski razvoj i socijalnu koheziju kako bi održala svoju ulogu u globalnoj
politici.

Na globalnoj razini Kina dugoročno teži postati tehnološki, ekonomski i politički dominantna sila, ali kratkoročni izazovi u unutarnjoj politici, ekonomski pritisci i napetosti oko Tajvana i Južnokineskog mora mogu ograničiti njezin utjecaj. Sjedinjene Države i dalje zadržavaju vojnu i tehnološku prednost, no unutarnja polarizacija i međunarodni izazovi testiraju njihovu sposobnost djelovanja. Međunarodne organizacije poput UN-a, NATO-a i EU suočavaju se s pitanjem učinkovitosti i legitimiteta, osobito u kriznim situacijama, dok multipolarnost i regionalni akteri redefiniraju pravila međunarodne igre. Dugoročno, sposobnost država da se prilagode novom globalnom poretku i kratkoročnim krizama odredit će njihovu stratešku snagu.

Geopolitička situacija u Europi i svijetu danas karakterizirana je složenom kombinacijom dugoročnih trendova i kratkoročnih obrata. Multipolarnost, tehnološki napredak, energetska tranzicija i demografske promjene definiraju dugoročni okvir, dok ratovi, ekonomske krize i političke nestabilnosti uzrokuju kratkoročne pomake i nepredvidivost. Europa mora uskladiti dugoročne strateške ciljeve s hitnim odgovorima na krizne situacije kako bi očuvala stabilnost, sigurnost i svoju ulogu u globalnom poretku. Dugoročna otpornost i sposobnost prilagodbe ključni su za očuvanje geopolitičke pozicije u svijetu koji se brzo mijenja, a kratkoročni obrati zahtijevaju fleksibilnu i proaktivnu politiku kako bi se smanjile štetne posljedice nepredviđenih događaja.

KOLIKO JE HRVATIMA VAŽNA KULTURA?

Udio građana zemalja Europske unije koji smatraju da je kultura važan dio njihovih života 
Eurobarometer 562 rezultat je terenskog istraživanja provedenog u državama članicama Europske unije u veljači i ožujku 2025. godine. Istraživanje obuhvaća mišljenja i stavove građana o sektoru kulture i o utjecaju kulture na njihov život
Autor Marko Picek / PIXSELL