Blago gotike i renesanse u Zagrebu

Svečano zaokruživši Zagrebački muzejski vikend – manifestaciju koju je inicirao Gradski ured za kulturu i civilno društvo objedinivši 11 gradskih muzeja s bogatim popratnim sadržajem – u Muzeju grada Zagreba 7. rujna otvorena je velika gostujuća izložba Muzeja za umjetnost i obrt pod naslovom Gotičko i renesansno zlatarstvo u Zagrebu 1450. – 1550. Tom su prilikom predstavljene 52 dragocjene umjetnine iz druge polovice 15. i prve polovice 16. stoljeća povezane s prostorom nekadašnje Zagrebačke bis­kupije od kojih većina inače nije dostupna široj javnosti. Riječ je o remek-djelima srednjovjekovnog zlatarstva, ručno izrađenim različitim tehnikama te ukrašenim raskošnim i u ono vrijeme osobito cijenjenim metodama poput emajla, filigrana i granulacije te dragog kamenja i biserja. Polazišna točka ove prostornim gabaritima skromne, ali značajem velebne izložbe kapitalna je knjiga njezine kustosice i autorice Arijane Koprčina Zlatarstvo u Zagrebu 1450. – 1550. koja je 2023. godine nagrađena Godišnjom nagradom Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske.

Izloženi liturgijski predmeti odraz su sinteze dvaju stilova, gotike i renesanse, zalaska i svitanja, stapanja jednog s drugim / Snimio Srećko Budek MUO

Okosnicu izložaka čine eksponati posuđeni iz Riznice zagrebačke katedrale – njih više od četrdeset – a uz umjetnine iz zagrebačke crkve sv. Marka i sv. Ivana Krstitelja na Novoj Vesi pridruženi su im primjerci iz Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije i Riznice katedrale sv. Terezije Avilske, Đakovačko-osječke nadbiskupije, te crkava u Čazmi, Glogovnici i Križevcima. Najraskošniju i ujedno najreprezentativniju cjelinu čine predmeti vezani za ostavštinu zagrebačkih biskupa Osvalda Thuza (srebrni i pozlaćeni vrč s njegovim grbom na poklopcu i biskupski štap), Luke Baratina (srebrni pozlaćeni gotičko-renesansni pastoral, kasnogotički pax i pektoral optočen dragim kamenjem te renesansni kotlić sa škropilom za blagoslovljenu vodu) i Šimuna Erdődyja (renesansna kadionica s lađicom i žličicom), te donacije Ivaniša Korvina poput veličanstvene gotičke monstrance iz 1491. godine. Uz osobito upečatljiv zlatni renesansni lanac ukrašen emajlom i biserima te relikvijar u obliku križa s relikvijom čestice Sv. Križa koju je biskup Macilin 1137. dopremio iz Jeruzalema u Zagreb, posebno se ističe slabije poznat korpus zagrebačke građe, a to su kaleži –  najčešće naručivani liturgijski predmeti toga doba. Iako se od razdoblja 13. st. u Europi provodila praksa označavanja zlatarskih djela žigom, što je u konačnici povjesničarima umjetnosti olakšavalo determinaciju mjesta postanka pojedinog rada a često i njegova autora, u ovom slučaju imena zlatara uglavnom nam ostaju nepoznata. Ipak, količina sačuvane građe, kao i raznolikost navedenih liturgijskih predmeta otkrivaju nam koliko je lokalna tradicija bila snažna što je i jedan od vodećih motiva ostvarenja ove izložbe.

Povijesni horizont: neizvjesnost i napredak

Zakoračivši u podrumske prostorije nadsvođene bačvastim svodovima uz tihe zvukove polifonih skladbi teško je ne biti impresioniran viđenim. Muzej grada Zagreba, tako blisko povezan s poviješću grada, doima se kao idealna kulisa za uprizorenje jednog fragmenta te intrigantne prošlosti tijekom kojeg je obnašao ulogu političkog i duhovnog središta kontinentalne Hrvatske. No iako zlatnog sjaja, djela s kojima se na izložbi susrećemo nastala su u vremenu burnih povijesnih okolnosti i političkih nestabilnosti. Nakon smrti kralja Matijaša Korvina 1490. godine, a osobito pogibije Ludovika II. Jagelovića na Mohačkom polju 29. kolovoza 1526, Hrvatska i Ugarska ulaze u razdoblje osmanskih prijetnji te dinastičkih borbi između Ferdinanda Habsburga i Ivana Zapolje. Premda su prodori Osmanlija kroz kontinentalne krajeve izazivali atmosferu nesigurnosti i straha, gradovi poput Zagreba i dalje su živjeli svojim punim potencijalom. Dok se s jedne strane ubrzano izgrađuju i ojačavaju obrambene zidine Kaptola i drugih mjesta na teritoriju Hrvatske poput najpoznatije tvrđave Sisak, prostor Zagrebačke biskupije obilježen je i svojevrsnim prosperitetom koji se prvenstveno ogleda u vidu narudžbi luksuzno opremljenih liturgijskih i uporabnih predmeta. To je vrijeme snažnih kontrasta – unatoč stalnim nestabilnostima i ugrozama ratnih pohoda, trgovina i obrt nastavili su se razvijati, kao i uprava, sudstvo i porezna reforma, svjedočeći kako je napredak ostvariv i u izazovnim vremenima.

Iz postava jedinstvene izložbe u Muzeju grada Zagreba

Zanimljiv uvid u tadašnje okolnosti pruža i propisana rekvizicija plemenitih metala koju je uoči bitke na Mohačkom polju proglasio kralj Ludovik II. Jagelović. I dok su je mnoge biskupije na prostoru Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva provodile predajući svoje dragocjenosti, čini se da je u Zagrebu taj nalog vješto zaobiđen. Prema slučajno pronađenom dokumentu nameće se zaključak kako je biskup Šimun Erdődy sklonio u Riznicu zagrebačke katedrale srebro i upotrebne predmete s prostora s kojeg se stanovništvo povlačilo sačuvavši tako najvrednije umjetnine koje danas baštinimo. Tu pretpostavku potvrđuje i usporedba rizničkog inventara prije i poslije Mohačke bitke ukazujući da razlike u popisanome gotovo nema – dokaz je to iznimne brige i pronicljivosti crkvenih dostojanstvenika.

Između gotike i renesanse

Stilski gledano, izloženi liturgijski predmeti odraz su sinteze dvaju stilova, gotike i renesanse, zalaska i svitanja, stapanja jednog s drugim. Imitirajući arhitekturu svoga doba, kasnogotička raskoš vitkih profiliranih formi i emajliranih ploha još uvijek je bila vitalna, dok su s juga suptilno dopirali novi ikonografski motivi i renesansni oblici naglašene simetrije i klasične jasnoće nadahnute antikom. Na pojedinim se umjetninama ti elementi prepleću pretvarajući kaleže, monstrance i relikvijare istodobno u liturgijski predmete i refleksije mijena umjetničkog ukusa. Upravo na primjeru kaleža vidljiva je razlika u radioničkim praksama: dok su neki bogato ukrašeni emajlom i optočeni ornamentalnim medaljonima, drugi su oblikovani plošnim filigranom i granulacijom. Ta raznolikost slikovita je predodžba mreže utjecaja koja je u Zagreb stizala iz Beča, Budima, ali i iz dalmatinsko-mletačkog kruga pozicionirajući ga na sjecište srednjoeuropske i mediteranske tradicije.

Valja imati na umu kako je zlatarstvo, kao jedan od najprestižnijih umjetničkih obrta, bilo strogo regulirano cehovima, a prvi takav ceh na zagrebačkom Gradecu osnovao je hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin 1477. godine. Upravo je vladavina kralja Matijaša Korvina (1458–1490) jedno od ključnih razdoblja za razvoj renesanse i humanizma na srednjoeuropskom prostoru, uključujući i hrvatske zemlje koje su bile dio Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva. Iz Čazme, sjedišta zbornog kaptola i drugog najvažnijeg središta kontinentalne zone na području biskupije, kralj Matija Korvin piše magistratu Bologne pozivajući inženjere na svoj dvor i time otvarajući prostor za prijenos ideja i stilskih utjecaja. Kraljevski dvor u Budimu bio je kulturni most između Italije i srednje Europe, a njegov se utjecaj snažno osjećao i u Zagrebu, gdje su se nove umjetničke misli i forme postupno stapale s lokalnom tradicijom. Osim toga, utjecaj korvinovskog dvora očituje se i u raskošnoj kulturi darivanja zlatarskih predmeta kao političkog i diplomacijskog sredstva koju preuzimaju i lokalni kaptoli i plemići u Zagrebu darujući crkvama vrijedne kaleže, monstrance i relikvijare, često kao znak vjernosti kralju i Crkvi. Na taj način predmeti iz zagrebačkih radionica nisu samo puke umjetnine nego i vrijedni dokumenti političkih i kulturnih veza s kraljevskim dvorom.

Povezujući lokalnu povijest s europskim kulturnim kontekstom, izložba govori o umjetničkim tehnikama i liturgijskim funkcijama, ali i o kulturnom horizontu jedne epohe. To je priča o Zagrebu kao sponi između gotike i renesanse, između srednjeg vijeka i ranoga novog vijeka, između osmanlijske prijetnje i humanističkog napretka. Izložene umjetnine nositelji su ideja i svjedočanstvo o vremenu političkog previranja, ali i kulturnog samopouzdanja, o zagrebačkom prostoru kao ravnopravnom sudioniku europskih tokova, ali i o snazi lokalnih radionica. Pruživši jedno od najznačajnijih dosadašnjih predstavljanja crkvenog blaga s područja nekadašnje Zagrebačke biskupije široj publici, ova izvanredna izložba otvara prostor za dublje razumijevanje kulturnih i duhovnih slojeva podsjećajući nas da se kulturni identitet oblikuje u trenucima najvećih izazova.