Pepelu i garu suprotstavljena poezija

Dana 8. kolovoza održana je 35. po redu svehrvatska jezična pjesnička smotra Croatia rediviva ča-kaj-što sazdana na ideji trojedne naravi hrvatskog jezika i Zlatne formule ča-kaj-što. Potonja je 2019. proglašena kulturnim dobrom Republike Hrvatske i stavljena na Nacionalnu listu zaštićene nematerijalne baštine. Spomenuta je i u Zakonu o hrvatskom jeziku izglasanom u siječnju 2024. Pokretač manifestacije je pjesnik i veleposlanik, akademik Drago Štambuk. Upravo zbog brige za hrvatski jezik i njegovu trojstvenost pokreće je 1991, na Krvavi Uskrs, u Selcima na Braču, mjestu u kojem je rođen i odrastao. U okviru te smotre brojni su pjesnici ovjenčani maslinovim vijencem postali poeta oliveatus. Stihovi svih ovjenčanika upisani su na Zidu od poezije koji zovu i „oltarom hrvatskog pjesništva“, a nalazi se na središnjem trgu u Selcima.

Sudionici smotre s osnivačem Štambukom, talijanskim veleposlanikom Trichilom i nagrađenim Milohanićem

Vrhunska poezija na
Trgu Stjepana Radića

Do Selaca na otoku Braču moguće je stići trajektom iz Splita do Supetra, a potom vožnjom oko sat i pol. Moguće je doći i preko Makarske, trajektom do Sumartina, tad je put do Selaca nešto kraći. Naime, Selca su smještena podalje od obale, u unutrašnjosti otoka, na vršini, a to mjesto prepoznatljivim čini prekrasna kamena crkva Krista Kralja sagrađena 1919. u neoromaničkom stilu od bijelog bračkog kamena (arhitekt je bio Adolf Schlauf). Malim trgom dominira upravo ona, s 45 metara visine to je najviša crkva na dalmatinskim otocima, a ako se krene ulicama uskim, odmah do nje je i ruševna Palača Štambuk poznata kao palača s najfinijom klesarskom obradom na istočnoj obali Jadrana. Može se uočiti i kako su neka zdanja neobnovljena, i ostaci su burne prošlosti. Selca je posebno obilježio požar za vrijeme Drugog svjetskog rata, od strane talijanskih fašista. Tu kataklizmu nisu uspjeli zaustaviti, usprkos velikom trudu i naporima, ni tadašnji općinski načelnik Ivan Štambuk i župnik don Luka Trebotić. Spašeni su žitelji, ali ne i zgrade. Tada je uništena i rodna kuća liječnika, pjesnika i diplomata Drage Štambuka koji je utemeljitelj ove smotre. Croatia rediviva je festival na kojem se prije svega promovira jedinstvo hrvatskoga jezika. Pjesnici iz svih dije­lova Hrvatske, pa i izvan nje, dolaze i čitaju svoje pjesme, a tročlano vijeće odlučuje o dobitniku maslinova vijenca. Ove godine čitanja su se održavala na Trgu Stjepana Radića, ispred crkve koja je bila osvijetljena, pa je prizor bio magično-realističan.

*********

Govor talijanskoga veleposlanika Nj. E. Paola Trichila

Uvaženi gosti,

drago mi je što sam danas ovdje s vama te zahvaljujem veleposlaniku i akademiku Dragi Štambuku na pozivu za sudjelovanje i čitanje poezije.

Prije toga, želio bih kazati da sam svjestan tragičnih događaja koji su pogodili Selca 9. kolovoza 1943. godine. Nažalost, kako je predsjednik Talijanske Republike Sergio Mattarella rekao u Genovi na svečanosti obilježavanja 80. obljetnice oslobođenja (25. travnja 2025): „(Fašistički) režim rat je učinio uobičajenim i normalnim stanjem za Talijane: ne rat za život, već život za rat.“

Stoga oštro osuđujem događaje koji su se zbili ovdje i u drugim mjestima na otoku Braču prije 82 godine i čestitam veleposlaniku Štambuku na inicijativi Croatia Rediviva, koja kroz kulturu i poeziju održava sjećanje živim.

Srećom, danas doživljavamo naš bilateralni odnos u potpuno drugačijoj dimenziji, zahvaljujući Europskoj uniji. Da ponovno citiram spomenuti govor predsjednika Mattarelle: „Upravo su antifašistički eksponenti razvili ideju ujedinjene Europe, protiv tragedije nacionalizama koji su uzrokovali europske građanske ratove. “ Europska je unija nagnala naše narode da žive u miru i suradnji. Danas je Italija ključni politički i gospodarski partner Hrvatske; Sporazum o isključivim gospodarskim pojasevima je ratificiran, a talijansko ratno zrakoplovstvo na zahtjev hrvatskih vlasti služi obrani Hrvatske. I da navedem mali, ali konkretan primjer vezan uz ovaj otok, prije dva mjeseca Općina Bol pozvala je Općinu Pollica na događanje posvećeno mediteranskoj prehrani.

Stoga vas molim da prihvatite moje prijateljstvo, također vas pozivajući da se prisjetite kako se ovih dana obilježava godišnjica eksplozije u Vergaroli, u Puli, koja se dogodila 18. kolovoza 1946. Odnijela je više od stotinu civilnih života, uključujući mnoge žene i djecu. Iako se još uvijek raspravlja o tome je li se radilo o terorističkom činu, taj je događaj zasigurno bio jedan od okidača za egzodus mnogih talijanskih civila iz Istre i Dalmacije.

Vjerujući da je diplomacija umijeće izgradnje mostova, a kultura jedan od najboljih alata koji nam stoje na raspolaganju, dopustite mi da spomenem važnu prekretnicu postignutu ove godine, na kojoj sam intenzivno radio tijekom svog mandata veleposlanika u Sloveniji: Nova Gorica i Gorizia zajedno predstavljaju Europsku prijestolnicu kulture.

Između Italije i Hrvatske također nema granica suradnji u svim sektorima, zahvaljujući europskom duhu koji nas ujedinjuje:

Viva Croatia, Živjela Hrvatska – Viva l’Italia – Viva l’Europa!

****************************

Kultura i poezija održavaju sjećanje

Posebnost ovogodišnje smotre je, po prvi put, dolazak veleposlanika Republike Italije u Hrvatskoj, Njegove Ekscelencije Paola Tri­chila, koji se ispričao zbog tragedije koju je izazvala talijanska vojska na Braču 1943. Njegov govor prenosimo u cijelosti u okviru. 

Nakon snažnog govora koji je važan i za suvremenu hrvatsku povijest i za aktualnu politiku, program je nastavljen. Drago Štambuk vodio je program i zahvalio talijanskom veleposlaniku na dolasku, podsjetivši na kataklizmički događaj koji je povijest Selaca podijelio na onu prije i onu poslije. Od paljevine se ovaj gradić prepun klesarskih bisera nikada nije do kraja oporavio. 

„Pepelu i garu suprotstavljena poezija sudbinska je hrvatska koine ili mješavina, naš podsjetnik trajanja i postojanja – melem i balzam na rani nemile povijesti. Ona je pometnuće proizašlo iz historijskih nesreća i nedosljednosti koje danas, u krvavo stečenoj slobodi, zazivaju potrebu za preslagivanjem prema žuđenoj pravednosti i miru u životnome vijeku Hrvata, nakon brojnih neostvarenih pokušaja jezične integracije svih triju hrvatskih ča-kaj-što dionica – prema žuđenom ucjelovljenju i narodnosnom spokoju, na cjelovitom hrvatskom ozemlju“, istaknuo je Drago Štambuk, trenutno veleposlanik u Iranu.

Profesorica sa zadarskog Filozofskog fakulteta Sanja Knežević upečatljivim izlaganjima podsjetila je na ranije ovjenčanike, pjesnike koji su nas napustili od zadnje smotre: Veselka Koromana, Ernesta Fišera i Petra Gudelja. Govorila je i o bračkom čakavskom bardu, prvom oliveatu, Zlatanu Jakšiću povodom 100. godišnjice njegova rođenja. Jakšiću su, napominjemo, nedavno izašle sabrane pjesme Gomile i ćulci u izdanju Zadarskog sveučilišta. Prošlogodišnja oliveatkinja, pjesnikinja i akademkinja Sibila Petlevski čitala je svoju poemu, posvetu pjesniku Tončiju Petrasovu Maroviću, i dojmljivom izvedbom posve je filmski dočarala sav mediteranski krajobraz i njegovu melankoliju. Stihovi Sibile Petlevski od konca prošle godine nalaze se na Zidu od poezije, a Štambuk ih je citirao u svom govoru: „Srećom, ponijeli smo / vjetar / iskustva i on je u nama ostao.“

Štambuk je podsjetio i na nikad prežaljenog prijatelja akademika Radoslava Katičića i njegovu suprugu, koji su boravili na 21. smotri Croatia rediviva. Tom su prilikom Katičić, Štambuk i akademik Tonko Maroević predstavili zbornik Maslinov vijenac 4. Katičić je tada izgovorio čuvenu rečenicu da je projekt Zlatne formule ča-kaj-što najvažniji projekt od osnutka hrvatske države.

Tomislav Milohanić poeta oliveatus

Na ovogodišnjoj priredbi su uz Sibilu Petlevski natjecateljski sudjelovali još i Dražen Katunarić, Silvija Buvinić, Katarina Makjanić, Sanja Mošić, Drago Štambuk, Vera Grgac, Davor Grgurić, Vlasta Vrandečić Lebarić, Goran Gatalica, Tomislav Milohanić, Paolo Tri­chilo, Tomislav Marijan Bilosnić i Darija Žilić, a svoju je pjesmu čitala i predsjednica DHK Hrvojka Mihanović-Salopek. U pauzi vijećanja nastupio je prvak Opere zagrebačkog HNK tenor Domagoj Dorotić. Potom je proglašen novi ovjenčanik, sjajni i višestruko nagrađivani pjesnik iz Istre Tomislav Milohanić, autor brojnih pjesničkih i proznih djela. Rođen je 1956. u Rapavelu kod Višnjana, a živi u Poreču. Piše na čakavštini i na hrvatskom književnom standardu.

Iduće večeri u dvorištu Palače Štambuk okupili su se pripadnici obitelji Štambuk iz dijaspore na svom tradicionalnom saboru: oni kroz svoju udrugu održavaju sjećanje na zavičaj i njegovu bogatu kulturnu baštinu. Povjesničar Jure Trutanić govorio je o biskupu Andri Štambuku, koji je bio svećenik u zbjegu u El Shattu, a blagoslovio je crkvu Krista Kralja u kojoj je pred oltarom i pokopan. Trutanić je o njegovu djelovanju u složenim povijesnim okolnostima napisao doktorat, koji će u obliku monografije biti objavljen sljedeće godine. Potom je predsjednica DHK Hrvojka Mihanović-Salopek prezentirala svoj kratki film Pjesnik bračkog iskona. U tom je filmu prikazan životni i pjesnički put Drage Štambuka. Nalazimo odlične kadrove i naraciju, a kroz priču o otoku i inzularizmu ispričana je priča o domovini i svijetu, jeziku i identitetu. Film je prožet poezijom koju čita pjesnik. Drago Štambuk objavio je više od 40 knjiga pjesama i antologija te je svojim radom snažno obilježio hrvatsku kulturu i književnost.

Pjesnički razgovori
dugo u noć

Prije završne večeri na štandu Naklade Bošković mogla se pronaći Štambukova prva pjesnička knjiga Meu namin iz 1974, koju je prvotno objavio Nakladni zavod Marko Marulić. U svojim počecima pjesnik se hrabro i avangardno igrao jezikom, dekonstruirao čakavštinu na kojoj je odrastao, a potom, nakon što je, ističe, obradio „jezičku igračku“, počeo je pisati drugačije. Štambuk je tih dalekih godina, točnije 1981, objavio zbornik Insulae, svojevrsni metafizički samizdat, florilegij koji je na tragu upravo ovakvog promišljanja jezika. Pjesnici koje je okupio nisu pripadali nikakvoj čvršće definiranoj struji ili generacijskoj skupini u matičnoj književnosti. Ono što ih je povezivalo, a bilo je različito od tadašnjeg trenda, jest povjerenje u ljudski jezik i vjera u izrecivost smisla. Knjiga je to koja je željela biti sastajalište odvojenih, ali srodnih individualnosti. To je prikazano slikom otočja, niza otoka koji, premda razdvojeni, ipak „uzdižu hrpte u isti eter“. Otuda i naziv, nedovoljno u hrvatskoj teoriji zapaženog i valoriziranog pokreta – inzularizma, o kojem je jedino pisao sveučilišni profesor Cvjetko Milanja.

U susretima i razgovorima duboko u noć, pjesnici i pjesnikinje imaginirali su i prisjećali se pjesnika i akademika Luka Paljetka i pjesnikinje Vesne Parun, pričali o jeziku i knjigama. Bili su, bili smo – kao otok, oni koji još vjeruju u ideale i vrijednosti duha i jezika. Nije slučajno Domagoj Dorotić izveo upravo pjesmu Francesca Paola Tostija Ideale posvećenu zaboravljenim idealima. Važno je spomenuti da uz pjesničku manifestaciju živi čitavo mjesto, mještani i načelnik; a podršku pružaju i općina, Ministarstvo kulture i medija RH, ali i DVD Selca. Iduće godine slijedi nastavak, a dotad će na ploči Zida od poezije biti upisani stihovi novog laureata – Tomislava Milohanića.