Uzorci mentaliteta u kriznoj situaciji

Pandemija bolesti COVID-19 za službenog je trajanja od ožujka 2020. do svibnja 2023, kako ga je odredila Svjetska zdravstvena organizacija, umnogome promijenila život diljem planeta. Osim što je s bolešću ili od bolesti COVID-19 preminulo više od sedam milijuna ljudi u svijetu, a u Hrvatskoj oko 18.200, građani svih usporednica i podnevnica suočili su se s brojnim novim okolnostima i pravilima koja su im iznenada, ne zakratko, promijenila svakodnevicu. Neposredna opasnost od obolijevanja s visokim rizikom od smrtonosnog ishoda unijela je znatnu mjeru osjećaja nemira, nesigurnosti i strepnje. Budući da je jedan od najvažnijih oblika borbe protiv zaraze bio minimiziranje društvenih kontakata, karantenska izolacija, u nas pod krilaticom „Ostanite doma“, brojne su se aktivnosti preselile iz stvarnoga, fizičkoga svijeta izravnih susreta kakav smo dotad dobro poznavali u svijet elektronske komunikacije, na daljinu, bez osobne nazočnosti uživo.

U Hrvatskoj su, ktomu, početkom pandemijskog razdoblja, udarili i snažni potresi, i to u naseljenim mjestima, kakvi u nas nisu zabilježeni šezdesetak godina. Najsnažniji zagrebački potres, magnitude M=5.5 prema Richteru, zatresao je 22. ožujka 2020, najsnažniji petrinjski, magnitude M=6.2 prema Richteru, 29. prosinca iste godine, a serije naknadnih potresa, mnogih i jakih, protegnule su se na više godina, osobito u Banovini, odnosno Sisačko-moslavačkoj županiji.

Posrijedi su, dakle, pojave katastrofalnih posljedica, jedinstvene prekretnice u životima većine stanovništva, čitave Zemlje što se tiče pandemije, dijelova Hrvatske što se tiče potresa koji su ovdje prisnažili nevolji. Ne čini li se, iz gledišta kinematografije, prirodnim, logičnim, očekivanim, samorazumljivim, pa možda čak i umjetnički obveznim, da filmaši, posebice dokumentaristi, objeručke, zainteresirano, odmah, iziđu na teren i makar zabilježe ta vjerojatno neponovljiva zbivanja koja sadrže bezbroj tema i motiva? Možda da, no kako se pokazalo, o pandemiji, pošasti značajnoj za čovječanstvo, koja je dotakla malne svakoga Zemljanina, snimljeno je razmjerno malo filmova, među kojima gotovo nijedan koji bi zaokupio veću pozornost javnosti ili stekao kakvu popularnost. U nas, jedva pokoji slikopis o potresima, većinom kratki filmovi, među kojima se izdvaja izvrsna Osoba (2020) Sunčice Ane Veldić, koja je u osam minuta osebujno, ali dojmljivo objedinila i potres i pandemiju.

Paviljon 6 Gorana Devića prvi je, dakle, hrvatski cjelovečernji film koji se bavi pandemijom. I to samo jednim njezinim odsječkom, prvim valom masovnog cijepljenja, u proljeće 2021. Prije hrvatske premijere, Paviljon 6 predstavljen je izvan granica, a još prije javnog prikazivanja, koncem 2023. za prikazivanje ga je otkupio britanski BBC na kojem je emitiran u ožujku ove godine. Valja spomenuti da je to prvi hrvatski film uopće koji je BBC otkupio.

Mada se u njemu više puta spominju smrti bližnjih i dragih, Paviljon 6 tonom je podosta opušteno, humorno ostvarenje, mozaik anegdotalnih crtica ulovljenih među građanima koji idu na cijepljenje protiv COVID-a. Cjelina formalno obuhvaća jedan dan na cjepilištu, u naslovnom Paviljonu 6 Zagrebačkog velesajma i ispred njega, mahom usmjerena na istrške međusobnog čavrljanja ljudi, bilo rođaka, bilo znanaca, bilo dotadašnjih neznanaca, dok čekaju u redu ili sjede tijekom obveznih četvrt sata odmora nakon cijepljenja. Sve snimano mirnom, uglavnom statičnom kamerom koja neutralno i neupadljivo promatra zbilju. Opservacijski, što je i inače pristup kojim Dević najradije ostvaruje svoja djela. Organizacijskim se postupkom niti cjelokupnim pandemijskim kontekstom neće baviti, niti će ga predstaviti tako da bi publika bila dobro i zaokruženo informirana o tijeku i obliku procesa. Oni će biti dostatno naznačeni, no podosta će biti prepušteno gledateljevoj dogradnji, pretpostavci, zamišljaju ili sjećanju.

Paviljonu 6, međutim, nije bila ni nakana cjelovito sagledati ili vrsno ispričati priču o pošasti, već opipati bȉlo naroda, onog njegova dijela okupljenog na tom mjestu u to vrijeme. Vidljivo ili prikriveno nervoznoga, ustrašenoga, uglavnom dvojbenoga povjerenja u ishod, zbunjenog ugrozom s kojom ni stručnjaci nisu načisto, čemu slabo pomaže medijski dezinformacijski senzacionalizam. Paviljon 6 nudi skice, uzorke ovdašnjeg mentaliteta tzv. običnih ljudi i njihova ponašanja u neuobičajenoj, kriznoj, stresnoj situaciji potaknutoj odredbama vlasti, odnosno višom silom. Rezultat je tiho komičan pogled dragosti prema čovjeku svatkoviću koji svoju brigu katkad i nehotice izražava humorom, gdjekad domećući i do ionescovskih začudnosti.