U čast vizionaru humanizma i znanosti

„Mi smo sanjali jedan bolji, pravedniji svijet, društvo utemeljeno na načelima humanizma. Pokušali smo to ostvariti, ali nismo uspjeli. Zato je čitav moj život, više ili manje, jedan promašaj. Ali vi mladi, ako ste sve te ideje prihvatili, morate ih provesti. Mi smo izgubili rat.“

Ivan Supek, travanj 2006.

Povodom 110. godišnjice rođenja Ivana Supeka, Hrvatski povijesni muzej predstavio je grafičku mapu i postavio izložbu Mi smo sanjali.... posvećenu njegovim humanističkim načelima i djelu. Izložba je bila postavljena do 27. lipnja u auli Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Inspiracija za naslov ovoga projekta dolazi iz zbornika Preživljavati usprkos, koji je nastao 2015. u povodu stote obljetnice rođenja Ivana Supeka i čiji je urednik Nikola Biliškov, kemičar s Instituta Ruđer Bošković. Nastavljajući se na Supekovu misao i njezinu aktualnost, zbornik sadrži i jedan od posljednjih razgovora s Ivanom Supekom iz travnja 2006, a prema njegovim zaključnim riječima grafička mapa i izložba Hrvatskog povijesnog muzeja nose ime – Mi smo sanjali…

Autori su izložbe akademski kipar, ilustrator, redovni profesor ALU u Zagrebu i autor grafičke mape Svjetlan Junaković, Nikola Biliškov te kustosice Hrvatskog povijesnog muzeja Petra Braun i Ana Filep. Za otiskivanje grafika zaslužan je Marko Dajak s ALU na kojoj je mapa i otisnuta, dok kritički osvrt na grafičku mapu potpisuje povjesničarka umjetnosti Patricia Počanić.

Izložba Hrvatskoga povijesnog muzeja nastala je u suradnji s HAZU, NSK, Hrvatskim pagvaškim društvom, Institutom Ruđer Bošković, PMF-om,
Sveučilištem u Zagrebu, Sveučilišnim računskim centrom SRCE,
Interuniverzitetskim centrom Dubrovnik te X. gimnazijom Ivan Supek

Grafička mapa kao dokument ideje

Središnji element izložbe činila je grafička mapa koja interpretira deset Supekovih humanističkih načela kroz umjetnički rukopis Svjetlana Junakovića. Nastala iz autorovih crtačkih dnevnika, mapa se nije nametala kao puka ilustracija teksta, nego kao autonomni likovni sustav koji s načelima ulazi u misaoni dijalog. Otisci su izrađeni u ograničenoj nakladi, a mapa je postala prva takva umjetnička interpretacija Supekovih ideja, kao i prva grafička mapa koju je izdao Hrvatski povijesni muzej.

„Željeli smo da se jedan ovakav rad – umjetnički, povijesno, ali i humanistički vrijedan – kao što je ova grafička mapa, sačuva u fundusu nacionalne institucije i ostane dostupan za predstavljanje budućim posjetiteljima i generacijama“, naglasila je ravnateljica Matea Brstilo Rešetar te najavila da će se i grafička mapa, pločice za otiske i ilustracije svakako naći u budućim projektima Muzeja. U okviru izložbe prikazane su i dvije simbolički izuzetno snažne fotografije iz fundusa Hrvatskog povijesnog muzeja: fotografija mladog Supeka iz lipnja 1944. u Topuskom, kada na Kongresu kulturnih radnika upozorava na moguće zloupotrebe nuklearne energije – još prije Hirošime i Nagasakija, te fotografija iz 1995, na kojoj Supek, tada predsjednik HAZU, u snažnom govoru protiv svih oblika totalitarizma i tadašnje agresije na Republiku Hrvatsku, poziva na moralnu budnost svijeta. Obje fotografije svjedoče o njegovoj dosljednosti i hrabrosti u raznim epohama.

U godini u kojoj obilježavamo 80. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata, govore organizatori, Supekova su načela – oblikovana u vremenu koje je poznavalo i razaranje i obnovu – još uvijek itekako aktualna. U društvu koje se sve češće suočava s nepovjerenjem, krizama i polarizacijom, upravo ovi vrijednosni temelji mogu biti točka susreta i dijaloga.

Muzej bez zidova – suradnja, knjižnica i ulica

Izložba je ostvarena u suradnji s brojnim institucijama koje su prepoznale važnost očuvanja i prenošenja Supekova naslijeđa. Posebna zahvala upućena NSK, koja je u trenutku dok je zgrada Hrvatskog povijesnog muzeja još uvijek zatvorena zbog obnove, otvorila svoja vrata ovom projektu. No, odabir NSK ima i svoju simboličku razinu jer, kako je naglasila ravnateljica Muzeja: „Izuzetno nam je važno što izložba živi upravo ovdje – gdje se svakodnevno okupljaju mladi ljudi, budući znanstvenici, umjetnici, pravnici, filozofi… Ovdje gdje, vjerujemo, raste znatiželja i volja da se svijet učini pravednijim.“ Upravo njima Supek ostavlja svoje poruke, kao putokaze za vrijeme koje dolazi. „Mi smo izgubili rat“, rekao je 2006. godine u jednom od svojih posljednjih razgovora, „ali vi mladi, ako ste sve te ideje prihvatili, morate ih provesti.“ U trenutku kada su muzejski prostori zatvoreni zbog obnove, Hrvatski povijesni muzej pronašao je način da izložba postane vidljiva i izvan zidova. Plakati s Junakovićevim ilustracijama Supekovih načela oblijepljeni su po ulicama Zagreba, a njihova jednostavnost i simbolika postale su poziv na osobnu refleksiju. U vremenu kada se često gubi povjerenje u vrijednosti zajedništva, upravo ovakvi umjetnički zahvati podsjećaju da mirotvorstvo ne smije biti slabost, nego snaga.

Postav izložbe u NSK i ilustracije
Svjetlana Junakovića

Svjetlan Junaković vizualno je interpretirao posljednju inačicu humanističkih načela Ivana Supeka, koju je formulirao početkom 21. stoljeća u još jednom pokušaju humanog apela, te u posmrtno objavljenoj posljednjoj poruci čovječanstvu Trinitas: Filozofija – Znanost – Umjetnost (2010): 1. očuvati život i uvažavati dosadašnja postignuća, 2. zaštititi prirodu od uništenja, 3. afirmirati ljudsku jednakost i slobodu, 4. proširiti sućut i solidarnost na sve ljude, 5. tražiti istinu, 6. primjenjivati istraživanja na opću blagodat, 7. njegovati ljepotu i umjetnost, 8. prenositi humanistička načela u legalne norme, 9. promicati svjetski sporazum, suradnju i mir, 10. biti dobar.

Junaković iskreno priznaje da se pred takvim idejama prestrašio usprkos velikom iskustvu jer, kako sam kaže, kad je vidio ta načela, koja su tako kratka, a toliko jaka, postavio si je pitanja: „Kako ilustrirati ‘tražiti istinu’? Kako ‘zaštititi prirodu od uništenja’? Što tu napraviti da bude aktualno?“

Rješenje pronalazi u svojim crtaćim blokovima koji već nekoliko godina služe kao poligon za spontano bilježenje ideja u slobodnom crtežu, a kako ističe Patricia Počanić u popratnom tekstu grafičke mape: „Rasporedom, ritmom, izgradnjom prostora, ponavljanjem (motiva, radnji, metatekstualnih elemenata), razvojem linije, plošnosti, kolažiranjem slika, brojeva i riječi, te rekontekstualizacijom poznatih elemenata Junaković stvara dinamične i apsurdne situacije koje izvode ‘ljudi u nastojanju’.“

Biti dobar

„Cjeloživotnim inzistiranjem na humanizmu, pravdi i istini, toleranciji i ljudskom dostojanstvu prožete su sve uloge koje je Ivan Supek ‘igrao’ u životu. A kao i glavni likovi njegovih književnih djela, zbog nepokolebljivosti u svojim stavovima često se u životu našao u situaciji ‘sam protiv svih’. No vođen načelom tolerantnosti, do kraja života nije se povlačio“, rekla je Ana Filep, dok je Nikola Biliškov naglasio da se danas „… glasovi humanista sustavno utišavaju, a raste opća militarizacija i povratak nuklearnom naoružanju.“

Supek rješenje vidi u dubokoj preobrazbi cijeloga svijeta u kojoj upravo humanistička načela bivaju sudbonosna. To nisu protesti, nego pozivi na sudjelovanje, apeli čovječanstvu da kroz razoružanje, solidarnost, tolerantnost i znanstveno-umjetničko stvaralaštvo jača ljudsko dostojanstvo i socijalnu pravdu, čuva prirodni okoliš te razvija sućut i odgovornost za budućnost ovoga planeta i cjelokupnoga života na njemu.

Ovaj nepomirljivi intelektualac pred kraj svoga bogatog i dugog života na pitanje što je važno u životu, odgovara: „Biti dobar. Dobrota je najvrednija stvar u životu.“

Završetkom izložbe Mi smo sanjali... vraćamo se na pitanje: kako pretvoriti ideale u svakodnevnu praksu? Supekov san ostaje relevantan kao vrijednosna osnova u vremenu koje sve češće iskušava smisao riječi zajedništvo, odgovornost i dobrota. Njegova načela ostaju kao izazov, ali i kao temeljni orijentir – kako za muzeje tako i za društvo koje ih okružuje.