Tri snažne skladateljske osobnosti

Gotovo godinu dana nakon izbora novih članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, rad troje od njih, redovnih članova Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju, predstavljen je javnosti na koncertu. Riječ je o troma skladateljima školovanima na zagrebačkoj Akademiji: Olji Jelaska (1967), Srećku Bradiću (1963) i Krešimiru Seletkoviću (1974), ujedno i jednom od najmlađih redovnih članova. Po mnogočemu je to raznolika skupina skladatelja; prema dobi, zavičajnome podneblju i utjecajima, skladateljskoj klasi kojoj pripadaju (Jelaska klasi Marka Ruždjaka, Bradić onoj Stanka Horvata, a Seletković klasi Davorina Kempfa), odnosu prema tradicionalnim formama i tehnikama, pristupu programnosti i zvukovnosti, preferenciji prema određenim sastavima i instrumentima... No, mnogo toga imaju i zajedničkoga – prije svega suverenu zanatsku podlogu, promišljen i temeljit pristup skladanju te profiliran i prepoznatljiv skladateljski izraz. Sve su to odlike zbog kojih se ubrajaju u vodeće hrvatske skladatelje srednje generacije.

Akademik Srećko Bradić nakon izvedbe Klavirskog kvinteta uz svoje izvođače / Izvor HAZU

Sjajan koncert, sadržajno i izvedbeno, ponudio je uvid u stvaralački svijet troje novih akademika. Sami su odabrali skladbe kojima se žele predstaviti, uglavnom recentnija djela iz zrele stvaralačke faze, a odabrali su i interprete, većinom one s kojima su i ranije surađivali.

Olja Jelaska predstavila se Fantazijom za gitaru (Hommage á Britten) iz 2012, koju je nadahnuto predstavila mlada gitaristica Divna Šimatović. Fantazija je izvrstan predstavnik Jelaskina opusa, atmosferična, meditativna, profinjene zvukovnosti i elegantne geste. Bogat i treperav kolorit, zaigranost i slikovitost značajne su odrednice sljedeće izvedene, a dvije godine starije skladbe, Vjetar u planini Karmel, koju su predstavili Vlatka Peljhan na violini i violi, klarinetist Bruno Philipp, violončelist Petar Kovačić i pijanistica Mia Elezović.

Srećko Bradić imao je težak zadatak pri izboru djela, s obzirom na to da njegova umjetnička osobnost izričaj u punini pronalazi u orkestralnim i vokalno-instrumentalnim djelima bogate zvukovnosti. Odabrao je Klavirski kvintet započet 2016, a dovršen 2023, koji su uvjerljivo i izražajno izveli violinisti Eva Mach i Ivan Graziani, violist Milan Čunko, violončelistica Petra Kušan te pijanistica Srebrenka Poljak. Odabir je svakako bio dobar, jer iako je riječ o skladbi za manji sastav, u njoj se opipljivo nazire monumentalnost Bradićeva jezika, složenost njegova izraza i posljedično snažan dojam koji ostavlja na slušatelja.

Krešimir Seletković, čiji je skladateljski jezik i inače naklonjen klaviru i njegovim zvukovnostima, odabrao je dvije skladbe u kojima taj instrument ima prominentnu ulogu. Prva je bila What’s the Time za klavir solo, skladana 2007. godine, a izveo ju je pijanist Filip Fak, kojemu se kasnije pridružio klarinetist Davorin Brozić kako bi zajedno predstavili Seletkovićevih Dvanaest kratkih sjećanja, skladbu koju su praizveli 2022. godine. I dok se prva poigravala slušateljevim osjećajem za protok vremena, gotovo hipnotizirajući nesavršenom repetitivnošću minimalističkoga materijala, drugo je djelo set kratkih, aforističnih glazbenih misli koje se nižu u kontrastnome slijedu istražujući virtuoznost, karaktere i boje.

Spomenimo i da se opusima ovih troje autora do sada niti jedan muzikolog nije sustavnije bavio te da su izvedene skladbe tek dijelom publicirane (kao notno ili diskografsko izdanje); možda će članstvo u HAZU i okruženost kolegama muzikolozima (i) na tome mjestu pomoći da se njihovi opusi kontekstualiziraju i valoriziraju – još za njihova života.