Vijenac 817

Glazba

LEONARD BERNSTEIN, PRIČA SA ZAPADNE STRANE, DIR. VALENTIN EGEL, RED. I KOR. LEO MUJIĆ, HNK IVANA PL. ZAJCA, RIJEKA, 14. LIPNJA

Pun uspjeh koreografije

Piše Davor Schopf

Specifičnost mjuzikla je procjep između njegove žanrovske određenosti kao lake, zabavne kazališne forme i njegove zanatske težine

Autori Priče sa Zapadne strane, skladatelj Leonard Bernstein, tekstopisac Arthur Laurents, autor stihova Stephen Sondheim te redatelj i koreograf Jerome Robbins, transponirali su motiv Romea i Julije u vruć aktualni američki trenutak, pedesetih godina 20. stoljeća obilježenih stalnim međunacionalnim napetostima između Amerikanaca i došljaka. Klasično brodvejsko djelo bilo je 1957. godine šok za američku publiku. Glazbeno-plesna dinamičnost smatrala se u doba nastanka agresivnošću. Prizori s veronskih ulica odvijaju se u pozadini njujorških avenija, a dvije moćne plemićke obitelji postale su dvije ulične bande Amerikanaca (Jetsi – mlažnjaci) i Portorikanaca (Sharksi – morski psi).


Bernsteinovi Romeo i Julija – Katarina Margaretić i Damir Kedžo kao Maria i Tony / Snimio Dražen Šokčević

Međunacionalne netrpeljivosti i sukobi s dolaskom emigranata sve se više raspiruju ne samo u suvremenom američkom društvu, nego i po cijelome svijetu. Ova je predstava poslala jasnu poruku o tome. Srećom, nije se posegnulo za nametanjem nekih suvremenih konotacija, već je cilj postignut univerzalnom izvornom snagom djela.

Svojedobno je koreografija Jeromea Robbinsa osvojila nagradu Tony. Balet, odnosno ples u tome mjuziklu, sastavni je dio njegova dramaturškog tkiva, jer sadrži i izražava stalnu napetost sudionika – emocionalnu, socijalnu, pa i političku. U tom je smislu predstava postigla pun uspjeh. Koreografija Lea Mujića atraktivna je u dojmu, razrađena i precizna te vrhunski uvježbana u izvedbi. Svi su izvođači, bez obzira na temeljnu struku, u plesu pružili maksimum. I glazbena izvedba, pod ravnanjem Valentina Egela, bila je pomno pripremljena. Orkestar je bio pouzdan ritmički oslonac te pokretač i pronositelj ugođajâ sa svim u glazbu utkanim utjecajima jazza, popa te latino, kubanske i meksičke ritmike i melodike. Vrhunac predstave bili su prizori Portoriko i Hej, časniče Krupke. Prevoditelj je Borivoj Radaković.

Specifičnost mjuzikla je procjep između njegove žanrovske određenosti kao lake, zabavne kazališne forme i njegove zanatske težine s velikim i ozbiljnim scenskim zahtjevnostima. Cjelovitih mjuzikalskih izvođača, koji podjednako dobro plešu, pjevaju i glume, u Hrvatskoj je malo i teško ih je naći, naročito u kazalištima koja se mjuziklom bave sporadično. Riječku Priču sa Zapadne strane izvode odabrani članovi svih četiriju umjetničkih ansambala HNK Ivana pl. Zajca, uz vanjske i goste s estradne scene.

Priča sa Zapadne strane nije mjuzikl poput Briljantina ili Mamma mia! čiji je karakter na razini zabavnosti lakodopadljivih nota; ona nosi snažnu tragiku. Prvi čin završava relativno sretno vjenčanjem Tonyja i Marije, da bi se u drugom činu strelovito nanizale tragedije mladih usijanih glava. Djelo sadrži nekoliko vrlo popularnih Bernsteinovih songova, ali su dramski prizori podjednako zastupljeni, kao i glazbeni. Nedostatak prave mjere u glumi, dramski prizori bez tempa i naboja te sklonost preglumljivanju onemogućili su uspostavu razvojne dramske linije koja bi podcrtala tragiku besmislenosti sukobâ i netrpeljivosti, da odjekne kod gledatelja.

Scenografija Stefana Katunara i Aleksandre Ane Buković dobro je korespondirala sa specifičnošću socijalno-kulturne sredine njujorške četvrti „tijekom zadnjih ljetnih dana“, bolje od kostima Manuele Paldain Šabanović, s upitno otrcanim izgledom Sharksa. Asistent redatelja i dramaturg je Bálint Rauscher.

Kao obećavajuća mjuzikalska izvođačica pojavila se u nedavnoj predstavi Six zagrebačke Komedije Franka Batelić Ćorluka. U ulozi Anite počela je od početka plijeniti pozornost angažiranim nastupom i temperamentom, ali se njezino tumačenje, nažalost, prema kraju pretvaralo u preglumljenost i grč. U dvoje prvenstveno pjevačkih protagonista upravo je pjevanje bilo problematično: nesigurnost visokog registra mlade operne pjevačice Katarine Margaretić u ulozi Marije i estradni stil Damira Kedže u ulozi Tonyja, s unedogled ponavljanom gestikulacijom. Devinu Juraju u ulozi Riffa i Dini Antoniću u ulozi Actiona također je nedostajalo kontrole i vodstva kako bi svoja pretjerana htijenja sveli na pravu mjeru.

Lorena Krstić cjelovito je i besprijekorno ostvarila manju ulogu Rosalije, a i Ivan Čuić istaknuo se kao odličan Bernardo. Srećom je Priča sa Zapadne strane, zbog unutarnjih umjetničkih vrijednosti mjuzikalskog remek-djela, izdržala glumačke manjkavosti izvedbe što joj omogućuje da uspješno zaživi na repertoaru riječkog HNK.

Vijenac 817

817 - 3. srpnja 2025. | Arhiva

Klikni za povratak