Poprište čovjekova rasta i dekadencije

Iza 13 objavljenih proznih knjiga Quima Monzóa puno je nagrada, priznanja i zapaženih kritičkih ocjena što ga nedvojbeno svrstava među najutjecajnije suvremene španjolske književnike katalonskoga govornog područja.

Izd. Petrine knjige, Zagreb, 2024. Prevela Vedrana Lovrinović

Zašto i zato svega, u pitkome prijevodu Vedrane Lovrinović, neobična je zbirka priča unutar koje se razabire trodijelna tematsko-idejna strukturiranost: prednjače crtice s ljubavnim sadržajem, potom ih slijede one kontemplativnog karaktera, što uključuje i distopijske priče o razaranju bajkovitih mitova na temu muško-ženskog sparivanja u suvremenim/svevremenskim perspektivama, dočim zadnji pripovjedni ciklus obuhvaćaju atipične priče s pjesničkim motivom samouništenja u umjetnosti i autoreferencijalnim značajkama. Monzóov stil (prije­vodna praksa uskraćuje mu, dakako, jezičnu autohtonost) motivski obilježava svekolika aktualnost zbilje kao poprišta čovjekova rasta ili dekadencije, iznesena pripadajućim narativom – izrazito komunikativnim, ali nipošto banalnim. Svaka priča skriva poneki iznenađujući detalj, neočekivani obrat ili ironijski obojen završetak. Naslovi priča zaseban su semantički korpus koji od čitatelja traži kognitivne iskorake u traženju odgovora na životno postavljene zamke u koje bivaju uhvaćeni moderni autsajderi: Lolite, različiti tipovi fatalnih žena, „alfa“ muškarci, „ovisnici“ o promjenama, bračni brodolomnici itd. Monzóov je pripovjedač, premda objektivan u trećoj osobi, sinteza životno sveznajućega i neutralnoga, onoga koji je otvoren različitim interpretacijama ispričanoga.

Autor razvija fabulu uistinu domišljato: sa šaljivim prizvukom dobrohotne satire istovremeno uplećući i filozofske niti s kojima egzistencijalna potka njegovih priča uvijek poantira nekom novom istinom, otkrićem ili dekonstrukcijom. Nepregledan je dijapazon kompleksnosti čovjeka kao jedinke bačene u ovaj svijet s kojom Monzo uvlači čitatelja u svijest maloga čovjeka i u njegove svakodnevne brige, paranoje, odustajanje od snova i životne gubitke. Često su imena njegovih „junaka“ i „junakinja“ tek zbroj nepovezanih glasova (primjerice bračni par Zgdt i Bst) kojima aludira na apsurdan doživljaj svijeta i modernu otuđenost na tragu beckettovskih sudbina. Dinamika bračnih odnosa, krize identiteta te grčevita potraga za smislom postojanja samo su neke od tema u kojima suvremeni čitatelj može otkrivati i neke zapretene dijelove vlastita bića, nastavljajući život priča u vlastitoj „režiji“.

Bez obzira na to što narativna disperzija u zbirci motivski široko zahvaća problematiku čovjeka u suodnosu s drugim čovjekom, smisao svih priča kao da biva usisan u jednu žarišnu crticu simbolički naslovljenu kao Euforija Trojanaca iz koje izbijaju ideje o besmislu rata; čovjekovu strastvenu otimanju (od ovoga svijeta) svega onoga čega je gladan i za što je uskraćen, ali i o probuđenoj humanosti nad provalijom vlastitih neuspjeha: „Kad se suočiš s nesrećom, vjetar uvijek zapuše u tvoju korist.“ Monzóov je čovjek uvijek pomalo gubitnik, osobenjački neprilagođen, ali s jako izraženom žudnjom za prevladavanjem nutarnje praznine vanjskim korekcijama koje ga, međutim, odvode u još veća otuđenja od sebe sama („Osjećam se kao android...“). I u humorno ispričanim crticama (Mikologija, Žaba krastača, Monarhija) autor također razvija tezu o čovjekovu sizifovskom odnosu prema sreći, ironizirajući pri tome smisao najpoznatijih svjetskih bajki kroz prizmu globalističkog vremena u kojem je sve manje mogućnosti raspoznavanja „lica“ i duhovnih blizanaca. Primordijalno je stoga Zašto i zato svega Quima Monzóa pripovjedni „tovaruš“ posvećen svima u najvažnijoj misiji života: pronalasku samoga sebe.