Nordic noir kroz američko-britansku prizmu

Osamnaest godina nakon prve suradnje (u psihološkoj drami Kratko sjećanje) scenarist Scott Frank i glumac Matthew Goode ponovno surađuju u Netflixovoj seriji Dept. Q (Odjel Q), adaptaciji prvog romana iz danskog kriminalističkog serijala autora Jussija Adler-Olsena. Serija koju je Frank kreirao u suradnji s Chandni Lakhani, potvrđuje njegovu vještinu stvaranja kompleksnih jasno strukturiranih priča i konstruiranja slojevitih i bogatih karaktera. Ne pokušava iznova osmisliti žanr, nego poznate elemente i pregršt općih mjesta isporučuje na visokoj razini, u nešto preopsežnom trajanju i neobičnom formatu, od devet jednosatnih nastavaka.

Elegantni, glumački nenadmašan Goode, nijansirano odrađuje ulogu „ranjenog i istraumatiziranog detektiva s ruba“, mizantropa Carla Morcka. On je Englez koji živi u Edinburghu i oporavlja se od istrage u kojoj je zamalo izgubio život, a njegov je poslovni partner ostao nepokretan ispod struka. Njegova ogorčenost čini ga impulzivnim, osebujnim, ali i učinkovitim istražiteljem. Šefica Moira (Katie Dickie), spojivši ugodno s korisnim, praktički ga je prognala u dotad nekorištenu podrumsku prostoriju kako bi vodio novi odjel za neriješene slučajeve.

Uredivši „novi“ ured koji je nekoć bio kupaonica s pisoarima i tuševima, Carl okuplja tim u kojem su suzdržani Akram Salim (izvrsni Alexej Manvelov) i ambiciozna policajka Rose (Leah Byrne) te kreće u kompleksnu istragu slučaja starog četiri godine – nestanak javne tužiteljice Merritt Lingard (Chloe Pirrie). Paralelno, upoznajemo i Merritt, čije antisocijalne tendencije nadmašuju čak i Morckove. Ona je kći je nekadašnjeg pijanice, škotskog ribara s otoka Mhòr i nekoć dobrostojeće majke koja je preminula u prometnoj nesreći, te skrbi o bolesnom bratu Williamu (Tom Bulpett) koji ne govori, ali lijepo crta. Kad Merritt previše pritisne moćnog kriminalca, dovodi se u nemilost nadređenog tužitelja Stephena (Mark Bonnar), još jednog briljantnog odglumljenog, antipatičnog lika u ovoj galeriji. Radnja serije istovremeno se odvija na dvije paralelne vremenske i prostorne razine: na prvoj su detektivi koji pokušavaju riješiti slučaj, na drugoj zarobljena i mučenjima podvrgnuta Merritt.

Dept. Q pametno koristi proceduralnu fleksibilnost odjela za hladne slučajeve, trenutno vrlo popularnu nišu filmskog stvaralaštva, koja kao da doživljava revival nakon pošasti forenzičkih priča. Iako ne donosi ništa revolucionarno u žanru, serija briljira u nijansiranju odnosa i karaktera, osobito između Morcka i njegove terapeutkinje (Kelly Macdonald u svom prepoznatljivom šarmantno-otrovnom izdanju) te unutar samog tima. Partnerstvo između Morcka i sirijskog imigranta Akrama snažan je aspekt narativa i odlično postavljen dramski odnos. Njihova neobična kemija čini emocionalnu potku priče, dok Akram svojim neugodnim ali učinkovitim metodama, unosi dozu napetosti i logički strukturiranog misterija, te postaje još jedan Carlov terapeut.

Objašnjavanje i upoznavanje likova kroz domišljat dijalog često dolazi do izražaja posebno u Morckovu odnosu s terapeutkinjom ili s bivšim partnerom (uvjerljivi Jamie Sives) kao i posinkom Jasperom (Aaron McVeigh). Izvrsno je mnoštvo dobro postavljenih dijaloga kojih su najznačajniji dio sarkastične, crnohumorne i cinične Morckove replike, američke dinamike, ali u britanskom tonu. Vizual serije odlično je osmišljen, scenografija također, posebno su izvrsni barokomora i eksterijeri luke.

No, za razliku od karikiranih „briljantnih gunđala“ poput, recimo, dr. Housea, Goode tumači Carla i s dozom ranjivosti, jer on je emocionalno distanciran, ali nije hladnokrvan ili neprijemčiv: spreman je na mentorstvo kad prepozna potencijal kod Akrama i Rose, otvoren za pomirenje, zbližavanje i odnos s posinkom pri čemu na iznimno autentičan način pokazuje koliko mu je stalo i koliko je spreman izložiti svoj život. Sama struktura narativa, budući da istragu pratimo iz dvije različite perspektive, podsjeća na film Oldboy Park Chan-wooka, što je izniman narativni koncept, a Morckov karakter, stavovi i reakcije podsjećaju na lik detektiva Rustina Colea (kojeg tumači Matthew McConaughey) iz prve sezone serije True Detective.

Zagonetka koju Morck i tim istražuju uz smanjene resurse i podršku, duboko je uznemirujuća i psihološki rezonira s njihovim unutarnjim ranama. Da, ovdje su svi nekako jedni drugima terapeuti, suborci, spasitelji i iznositelji. Za ljubitelje nordijskog noira i sporijih kriminalističkih priča s traumatičnim junacima ovo je prava poslastica, no ipak, priča bi bila snažnija i prodornija u nešto kraćoj formi, od maksimalno šest epizoda. Nakon nekoliko epizoda, odgovor na pitanje „tko je krivac“ postaje previše očit, dok dio elemenata djeluje isforsirano. I dok se paralelna istraga Morckova ranjavanja čini razvučenom i nepotpuno razrađenom, Odjel Q uspijeva učvrstiti bazu za potencijalno bogatu budućnost serije jer su Frank i Lakhani pažljivo oblikovali koloplet likova spremnih za nove slučajeve i sukobe, koje s nestrpljenjem iščekujemo.