Napredak mladih

Verdijeva Traviata, premijerno postavljena prije tri godine, svake sezone donosi zanimljivosti u podjeli uloga. Četiri rasprodane ovosezonske izvedbe pripale su mladoj sopranistici Dariji Auguštan. Violettu je ove sezone već pjevala u Francuskoj, u Operi Angersa i Nantesa te u Operi u Rennesu, a očekuju je nastupi na festivalu u Lisabonu, u kolovozu. Nedavno je u Njemačkoj operi na Rajni pjevala Antoniju u Hoffmannovim pričama. U Zagrebu je ove sezone pjevala Fiordiligi u Cosi fan tutte, Musettu u La Bohème i sve tri izvedbe Puccinijeve Lastavice, što pokazuje kako se njezina karijera lijepo razvija.

Darija Auguštan i Filip Filipović / Snimila Mara Bratoš

Zagrebačka Opera posljednjih godina vodi sustavnu brigu o razvoju mladog dijela svojega solističkog ansambla pa se točno zna kada će i što tko pjevati. Tako je sopranistica Josipa Bilić ove sezone repertoar proširila Jelenom u Zrinjskom i Gildom u Rigolettu. A u malim se ulogama u repertoaru izmjenjuje niz perspektivnih pjevača, članova Opernog studija i stipendista HNK. U ulozi Gastona u Traviati itekako je primjećen tenor Josip Švagelj. Bariton Marin Čargo, kao markiz d’Obigny, ima već dosta „utakmica u nogama“ u nizu predstava pa bi stečeno scensko iskustvo trebao sublimirati u smislu autoritativnije prezentnosti u nastupu.

Traviata je oku veoma ugodna predstava poznatoga redatelja, scenografa i kostimografa Huga de Ane u kojoj je, doduše, problematično pojavljivanje Annine u prvom činu jer se ona treba pojaviti tek u drugom činu. No dobro, netko mora Violetti pomoći da skine haljinu i ostane u negližeu kako bi otpjevala prvu veliku ariju.

Glazbenu izvedbu preuzeo je počasni šef dirigent zagrebačke Opere Pier Giorgio Morandi, što znači nadahnutu i stilski čistu izvedbu. Nagovijestio je to već uvodni preludij prvom činu iz kojega je izvukao maksimum njegovih potencijalnih simfonijskih kvaliteta. Od manjeg su značenja bile male neusklađenosti zbora s orkestrom.

Violettini partneri bili su uhodani bariton prelijepe verdijanske fraze Ljubomir Puškarić, u ulozi Germonta, i tenor Filip Filipović kao Alfredo. I Filipovićeva se karijera lijepo razvija. Uskoro ga očekuje niz nastupa u ulozi Verdijeva Alfreda na ljetnoj pozornici dvorca Gars u Austriji a zatim, krajem godine, kao Alfred u Straussovu Šišmišu nastupa u Valonskoj kraljevskoj operi u Liègeu. A posebno je zanimljiv njegov angažman u veljači za ulogu Roberta u Donizettijevoj Mariji Stuardi u Bilbau. Kao Alfredo u Traviati iskazuje lijepu zvonkost glasa i sigurnost nastupa.

Mlada Violetta uvijek privlači posebnu pozornost jer je za tu ulogu važna mladenačka ljepota i snaga glasa. Ali, važna je i zrelost protagonistice za složenu karakterizaciju lika, rastrganog između proplamsajâ iskrene ljubavi i ogreznutosti „one koja je skrenula s puta“ u nemogućnost promjene determiniranih društvenih konvencija. Moglo se pretpostaviti da će Darija Auguštan Violettu vrlo dobro otpjevati unatoč izvjesnom umoru zbog gustog rasporeda pokusa i izvedbi što se naročito osjetilo u završnici arije Sempre libera. Njezin glas ima potrebne preduvjete, od mekoće za lirske trenutke i koloraturne pokretljivosti do punoće za dramatske trenutke. No u tumačenju lika ona je tek na početku, da sama istinski osjeti Violettin usud i da ga potom protumači publici. Očito joj je potreban rad na ulozi s dobrim redateljem i/li pomoć u toj ulozi iskusne kolegice.

U malim ulogama sudjelovali su Željka Martić (Annina), Ozren Bilušić (barun Douphol), Siniša Štork (dr. Grenvil), Luka Šindija (Giuseppe), Alen Ruško (Sluga) i Robert Palić (Listonoša). Donekle slaba točka predstave bila je nepoznata mezzosopranistica Maria Ratkova kao glasovno neujednačena i scenski prenametljiva Flora.